Sanda Črnelč (26)

‘Znaju me pitati zašto jednostavno ne počnem stvarati umjetnost kojom ću zarađivati, da recimo počnem crtati lijepe slike. Mogla bih, imam vještinu, svi smo je usvojili na Akademiji. Ali osjećam da bih time išla protiv sebe’

Sanda Črnelč odskače od stereotipa kakve smo izgradili o mladim umjetnicima. Na prvu više djeluje kao mlada žena koja je upravo završila ekonomiju ili pravo. S urednim bobom, u crnim hlačama na crtu, crnoj dolčeviti, tenisicama i torbicom. Otvorena, vedra, naizgled neopterećena.

U praznoj smo prostoriji ALU-a na Jabukovcu, dovukli smo tri stolca do prozora koji gleda na šumu. Kraj je ljeta i dok sjedimo okruženi isključivo zvukom ptica, teško je ne zamišljati, zavidno, kako je bilo studirati na ovakvom mjestu. Na jednoj od najljepših lokacija u Zagrebu, okupani svjetlom, prirodom i tišinom, izolirani od stvarnosti u balonu kojem rijetki imaju pristup.

Za mnoge mlade umjetnike gubitak tog balona može biti zastrašujuć. Za Sandu, koja je u rujnu diplomirala likovnu kulturu nastavnički smjer, napunivši SC-ov Kiosk ciglama, to je, uvjerava, uzbudljivo.

‘Trta me, ali to je dobro, to je gorivo’

“Studiranje je bilo super, ali vrijeme je da završim tu priču. Trta me, ali to je dobro, to je gorivo. Sada želim probati nešto novo. Inače imam tendenciju ići glavom kroz zid, da vidim kamo će me to dovesti”, govori 26-godišnjakinja.

Primjer je Kina, gdje je završila na diplomskom, dosta iznenadno. “Nakon tri godine preddiplomskog u Zagrebu uhvatila me panika; želim li dalje diplomski ovdje, što uopće želim? A onda sam vidjela natječaj za stipendiju za Kinu. I odjednom se prijavila, bez razmišljanja. Kad sam prošla, pitala sam se: ‘Luđakinjo, što radiš?’. A onda sam se spakirala i otputovala.”

Kina je, kaže, bila čudno iskustvo. Vrijedno, ali čudno. Tamo je počelo i njezino koketiranje s ciglom, koja je u međuvremenu postala okosnica njezina rada. Još uvijek mladu i nadobudnu, zaintrigirao je tamošnji režim, uglavnom vrlo ograničavajući za tamošnje ljude.

U Kini počela propitkivati ograđivanje

“Tamo je potpuno surealan način života. S jedne strane ljudi su ful opušteniji nego mi, a s druge žive u tom zatvorenom, ograničenom sistemu. To mi je bilo fascinantno. Odjednom sam počela propitkivati to ograđivanje – od kineskog zida do njihovog firewalla zbog kojeg ne možeš doći do nekih općih informacija. Počeo me zanimati element pregradnje, građenja, ograđivanja, zatrpavanja… I tako sam došla do cigle. Doduše, profesori u Kini nisu bili oduševljeni mojim pokušajem političkog propitkivanja. Zabranili su mi da se time bavim i predložili da se radije posvetim pejzažima i drugim tradicionalnim motivima. Pa sam svoje propitkivanje nastavila u intimi vlastite sobice”, priča.

No, onda je stigla korona, svijet se zatvorio i kineska avantura završila je prije planiranog. Sanda se vratila u Zagreb, gdje je nastavila svoj projekt. Opet zatvorena u sobičku i još jednom, ne svojom voljom, istražujući ograđivanje od svijeta.

‘Mogu biti pragmatična u poslu, ne u umjetnosti’

Tri godine kasnije, diplomirala je opet na temu cigle, pod naslovom ‘Eksperiment otpornosti’. Ciglama je napunila SC-ov Kiosk i povodom izložbe to opisala ovako: “Istina je, svatko može staviti ciglu u galeriju, na policu ili je držati u rukama. Međutim, poanta nije promatranje cigle unutar njezine svrhe, već testiranje vlastite percepcije o tome koliko daleko značenje nekog objekta može ići”.

Sandu već neko vrijeme zaokuplja konceptualna umjetnost i zasad oko toga ne želi raditi kompromise. Nakon diplome imala je jasne planove; “Želim pronaći stabilan posao kojim ću moći financirati sebe i svoju umjetnost. Zgrabit ću svaku priliku koja mi se ukaže, jer želim i dalje stvarati što volim. Znaju me pitati zašto jednostavno ne počnem stvarati umjetnost kojom ću zarađivati, da recimo počnem crtati lijepe slike. Mogla bih, imam vještinu, svi smo je usvojili na Akademiji. Ali osjećam da bih time išla protiv sebe. Zato ću radije biti pragmatična u poslu, predavati, nadam se raditi nešto u kulturi, a onda u miru stvarati ono što želim”.

A koji joj je najveći strah? “Da ako si postavim neki osobni cilj, da ga ne ispunim. Da razočaram samu sebe.”

* upit za radove možete poslati direktno umjetnici na Instagram
* fotografije radova snimili: Juraj Vuglač i Karlo Vilić

Radove Sande Črnelč možete pogledati u galeriji ispod: