Moj najdraži projekt: ‘Adaptacija starog stana u Splitu u kojem smo za prijateljicu dizajnirale namještaj’

‘Kada imate puno slobode to može biti vrlo dobro, ali i izazovno jer nismo navikle raditi u takvim uvjetima. Najvažnije nam je bilo stvoriti ležeran i fluidan prostor…’

Vjerojatno svaki arhitekt ima barem jedan projekt koji mu je barem mrvicu draži od drugih – bilo zbog kreativne slobode koju je imao, dobre suradnje s klijentima ili nekih vlastitih profesionalnih granica koje je njime pomaknuo. Upravo takvi projekti često i najbolje odražavaju njihov osobni stil.

Za Luciju Mijić i Vanu Hakličku, suosnivačice splitskog MH studija, to je adaptacija stana u centru Splita koju radile za svoju prijateljicu. Povjerenje koje proizlazi iz prijateljskog odnosa omogućilo im je potpunu kreativnu slobodu, što je – iako ponekad izazovno – rezultiralo uzbudljivim rješenjima, poput brojnih komada namještaja koje su same dizajnirale.

Kako je tekao cijeli kreativni proces i kakav je bio konačni rezultat, za Haus otkriva Mijić, koja nas detaljno vodi kroz svoj i partneričin projekt nazvan – Artsy Flat.

Stan pun detalja koji se ne vide na prvu

“Riječ je o stanu od 85 kvadrata koji smo adaptirali i uređivali prije dvije godine za našu zajedničku prijateljicu. Nalazi se u jednoj starijoj zgradi u centru Splita u blizini pazara. Stan je bio u vrlo lošem stanju i zahtijevao je kompletnu adaptaciju”, govori nam Mijić, te dodaje kako je jedini zahtjev vlasnice bio napraviti prostran, otvoren zajednički prostor za druženja, te dvije odvojene spavaće sobe, svaku s vlastitom kupaonicom.

Stan su zato odlučile podijeliti u dvije zone; na dnevni i noćni dio koje dijeli prostrani hodnik. S jedne strane hodnika ulazi se u open space kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, a s druge strane u dvije spavaće sobe, te u jednu od kupaona.

“Jedna kupaonica ima dva ulaza – jedan iz hodnika, a drugi direktno iz spavaće sobe. Budući da u stanu nije bilo dovoljno prostora za još jedan zasebni toalet, ova kupaonica služi dvostrukoj namjeni: istovremeno je privatna i gostinjska, što se pokazalo kao vrlo praktično rješenje“, objašnjava arhitektica.

Slobodne ruke kroz cijeli projekt

Suradnja s klijenticom bila je, kaže, odlična, a to je uglavnom ključno da bi neki projekt bio uspješan. “Često u projektima radite kompromise s klijentima, što zna promijeniti početnu viziju. Međutim, u ovom slučaju, klijentica je prihvatila sve naše ideje, zbog čega smo imale slobodne ruke od početka do kraja. Upravo zbog toga nam je ovo jedan od najdražih projekata”, ističe Mijić.

Stan, kaže, obiluje detaljima koje na prvi pogled možda neće svi zamijetiti. Među njima su, recimo, keramički cokl u kuhinji te drveni cokl na zidovima, inspiriran starim građanskim stanovima.

“Keramički cokl u kuhinji napravljen je na podlozi od mediapana na koji smo nalijepile pločice, što je vrlo neobičan i atraktivan detalj koji smo prvi put realizirale baš u ovom projektu,“ ističe arhitektica.

Plavi element dominira interijerom

Središnji element interijera arhitektice su same dizajnirale, a riječ je o velikom plavom ormaru koji funkcionira kao pregrada između kuhinje i hodnika. “Od početka smo željele nešto što će se isticati i dominirati prostorom i tako smo ga i dizajnirale. Plava boja bila nam je posebno draga. Htjele smo nešto upečatljivo, nešto što će odmah privući pažnju“, objašnjava Mijić.

Ormar nije pune visine, pa se tako s jedne strane koristi kao dio kuhinje, a s druge kao dio hodnika. Pritom omogućava protok svjetlosti i komunikaciju među prostorima. “Taj plavi ormar je pravi statement piece u interijeru, njegova boja i dimenzije čine ga centralnim vizualnim motivom“, dodaje. Zanimljiv element koji se veže uz plavi ormar je i elegantna drvena pregrada sa staklom koja se nalazi na samom ulazu, te također dijeli dio hodnika od kuhinje.

U blagovaonici se, govori, ističe i stol nepravilnog oblika koji su također same dizajnirale. “Stol je specifičan jer nije klasičnih dimenzija 90×200 cm već je fluidnog oblika napravljen potezom jedne ruke. Za njime se može smjestiti više osoba, a da pritom ne zauzima previše mjesta”, objašnjava Mijić.

Od arhitekture do dizajna namještaja

Inače, Lucija Mijić i Vana Haklička za svaki interijer koji uređuju dizajniraju specijalno osmišljen namještaj. Takav pristup omogućuje im potpunu kontrolu nad izgledom prostora, ali i originalnost svakog projekta.

“Do sada imamo već znatan broj dizajniranih komada namještaja koji su nastajali i kroz druge naše projekte i sada smo odlučili neke nama najdraže komade pokušati staviti na tržište. To je nešto što se kuha već odavno i nadamo se da će biti u nekoj skorijoj najavi”, otkriva nam Mijić. U Artsy flat stanu dizajnirali su veći dio namještaja, a dodani su i neki vintage komadi s talijanskih buvljaka poput Cesca stolice od ratana s crnim okvirom, te prozirne Plia stolica Giancarla Pirettija.

U spavaćim sobama same su dizajnirali krevete, klupe i toaletne stoliće, a u kupaoni su osmislile i drveni držač za umivaonik. “Pored kreveta u spavaćim sobama smo osmislile i takozvani parapet koji smo napravile od knaufa i keramičkih pločica, a gore smo ostavile i prostor za drvenu klupicu koja može služiti kao polica”, opisuje Mijić.

Sjedenje nije okrenuto prema TV-u

Osmislile su ogledala na zidovima poviše toaletnih stolića. “To su drvena izvlačna ogledala, a specifična su po tome što im je i cijeli mehanizam napravljen od drva. Za razliku od klasičnih ogledala za šminkanje, ovi su i nešto većih dimenzija”, objašnjava arhitektica.

I u dnevnom boravku su, osim stola, dizajnirale kauč i klupu, te crne stoliće. Taj su prostor, govori, zamislile kao mjesto druženja i opuštanja, zbog čega sjedenje i cijeli raspored nisu okrenule prema televiziji kao centralnom komadu u prostoru. “Ovdje se televizija niti ne vidi na prvi pogled jer je sakrivena iza zavjese na bočnom zidu od kauča”, objašnjava Mijić.

Boje, umjetnički detalji i stari šarm

Kod odabira boja u cijelom stanu priča se zapravo počela graditi od intenzivne plave nijanse ormara koji dominira prostorom, a nju su zatim nenametljivo nadopunile drugim tonovima. U interijeru su tako korišteni detalji od tamnog drva i prigušene plavo-sive nijanse, dok protutežu hladnijim bojama predstavlja topla narančasta koja se pojavljuje u spavaćim sobama.

Posebnost interijera dodatno je istaknuta suradnjom sa splitskom umjetnicom Anom Marijom Delalle, čije slike vise na zidovima cijelog stana. “Jedan zid u spavaćoj sobi posebno je zanimljiv jer ga je Ana Maria oslikala rukom, a zatim smo preko tog rada postavile okvir. To stvara neočekivan i zanimljiv vizualni efekt koji primijetite tek nakon što se malo duže zadržite u prostoru“, govori Mijić.

Kroz projekt su pazile i da se očuva izvorni karakter stana, pa su originalna vrata koja vode prema sobama, te ulazna vrata restaurirali kako bi dali prostoru atmosferu starih stanova. “Dale smo restaurirati čak i staru špijunku jer su nam upravo takvi detalji bili važni kako bismo zadržale autentičnost prostora”, dodaje.

Pažljivo osmišljena rasvjeta

U prostoru je pažljivo osmišljena i rasvjeta s fokusom na brend Artemide. “Kod rasvjete uvijek pazimo da stvorimo različite atmosfere, stoga nikada ne koristimo samo jedno glavno svjetlo. Sporedna rasvjeta omogućava da prostor u svakom trenutku prilagodite raspoloženju ili prilici”, objašnjava Lucija, posebno ističući zidne lampe u kuhinji kao jedan od važnih detalja.

Radovi na adaptaciji i uređenju trajali su ukupno osam mjeseci, što arhitektica smatra relativno brzim, prvenstveno zbog dobre suradnje s izvođačima i kooperantima. “Nikad nemamo problema s našim timom, što nam značajno olakšava realizaciju projekata od početka do kraja”, dodaje.

Izazovno je raditi bez ograničenja

Najveći izazov bio im je, govori, izbjeći klasično uređenje prostora.

“Kada imate puno slobode to može biti vrlo dobro, ali i izazovno jer nismo navikle raditi u takvim uvjetima. Najvažnije nam je bilo stvoriti ležeran i fluidan prostor bez klasičnog kauča i fotelja. Dakle, prostor koji se može lako transformirati. Ako, primjerice, želite prirediti veliku večeru, jednostavno donesete veliki stol, dodate jastuke na klupu i imate dovoljno mjesta za goste. Takva prilagodljivost prostora bila nam je najveći izazov, ali ujedno i najveća prednost zbog slobode koju smo imale”, zaključuje arhitektica.

---

Ovdje možete čitati o projektu MH studija o kojem smo ranije pisali na Hausu.