Kupili su stan u kultnom splitskom kvartu, ali nije bilo mjesta za spavaću sobu

‘Spavaća soba svojom intimnošću podsjeća na malu špilju u koju se možeš uvući, no bez osjećaja izolacije ili klaustrofobije… Paravan djeluje kao akcent u prostoru, koji daje dodatnu dinamiku i stvara vizualnu igru’

Danas znamo da je Split 3 jedan od najboljih urbanističkih projekata u Hrvatskoj, usprkos činjenici da nikad nije dovršen onako kako je zamišljen. Kvart koji su krajem šezdesetih i sedamdesetih savršenom sinergijom stvarali ne samo arhitekti i urbanisti, već većina gradskih organizacija vodeći se idejom “zajedništva prostora i ljudi”, danas se prostire na 341 ha površine i dom je dijelu sretnika među kojima je odnedavno i jedan splitski mladi par. Akademska slikarica i ekonomist, oboje u tridesetima, kupili su zapušteni stan od 42 m2 s lođom i odlučili ga pretvoriti u svoj novi dom. No, u tome im je trebala pomoć.

“Postojeće stanje stana zahtijevalo je potpunu adaptaciju i sanaciju zbog vlage, uzrokovane neodržavanjem i manjkom interesa prethodnog vlasnika koji u stanu nije boravio dulje vrijeme. Bilo je nužno zamijeniti sve vanjske otvore, kao i instalacije vode, struje te podove….”, pričaju nam Vana Haklička i Lucija Mijić, osnivačice Mijić Haklička Studija koji je preuzeo projekt.

Mjesto za spavaću sobu

Osim činjenice da je stan bio u otužnom stanju, problem je bio i činjenica da prema originalnom rasporedu nije imao odvojenu spavaću sobu. To je, dakle, bio jedan od ključnih zahtjeva; pronaći mjesto za odvojeni spavaći dio.

“To je bilo izazovno, zbog same tlocrtne dispozicije, organizacije i ograničenja. Bilo je, naime, pitanje kako to napraviti zbog već definiranih vanjskih otvora, što znači da se nije mogla napraviti potpuno odvojena prostorija s vanjskim otvorom. Stoga smo došli na ideju da napravimo vertikalni paravan koji će odvajati dnevni prostor od spavaćeg, te će ujedno biti i dekorativan element u prostoru”, objašnjavaju nam.

Mijić Haklička novi spavaći dio stvorile su tako da djelomično bude parapet s punom ispunom, dakle da je zazidan, dok je ostatak translucentan. “Na taj način drveni okvir unutar kojeg smo umetnuli polikarbonat propušta prirodno svjetlo u sobu, ali nije proziran. Također smo dodali i zavjese za zamračivanje sa strane prostorije sobe za potpunu intimu. Dobili smo krajnji efekt da je soba dio dnevnog prostora, ali istovremeno može biti odvojena, ovisno o potrebama korisnika”, govore nam.

Podjela oko projekata

Stan, dakle, teče iz ulaznog hodnika u kojem je smješten ugradbeni ormar, odakle se ulazi u kupaonicu i u dnevni boravak u kojem je spavaća soba odvojena paravanom. Desno je kuhinja s blagovaonicom koja ima izlaz na lođu, a u produžetku dnevnog boravka je radni kutak, a koji se nalazi preko puta još jednog ulaza na lođu.

Na projektu su, pričaju arhitektice, radile obje, ali do određene faze. To je, naime, model prema kojem uvijek rade; zajednički rade kroz sve faze idejnog projekta, nakon čega jedna preuzme projekt i izgura ga do kraja.

“Najčešće se tako podijelimo, pa svaka vodi svoj projekt, ali i dalje redovito komuniciramo i međusobno se savjetujemo pri donošenju ključnih rješenja i odluka. Tako da, bez obzira na to koja vodi projekt, druga je također uključena, ali osoba koja crta i vodi komunikaciju s izvođačima odgovorna je za preciznost i izbjegavanje grešaka”, objašnjavaju arhitektice koje su projekt finalizirale 2023. godine.

Nagovor na plave pločice

A ovaj im je, kažu, bio jedan od ugodnijih, zahvaljujući klijentima koji su se prepustili s golemim povjerenjem. “Suradnja je bila izuzetno ugodna. Budući da se poznajemo od prije, to je dodatno olakšalo cijeli proces. Od samog početka do kraja bili su otvoreni za naše prijedloge, što je uistinu rijetkost. Moramo priznati da je ovo jedan od rijetkih projekata u kojem nije bilo većih problema, zbog čega je rad na njemu bio pravo uživanje”, govore.

Pitamo ih je li u nekom trenutku ipak bio potreban kompromis. Ili barem blago nagovaranje. “Bilo je izazovno, ali na kraju smo ih uspjele nagovoriti na plave razigrane pločice. Skoro svaka je različita te ih se trebalo slagati u razne oblike, što je u izvedbi dovelo do malo problema s keramičarom. No, na kraju je uspješno riješeno. Budući da su pločice potpuno drugačije od klasičnih, neutralnih boja kakve su svi očekivali, klijenti su isprva bili skeptični.

Dapače, mislili su da ih zafrkavamo jer su bili naviknuti na jednostavan, bezvremenski dizajn. Međutim, naš prijedlog dao je prostoru karakter i osobnost. Umjesto da postane još jedan u nizu sličnih stanova iz kataloga, pločice su ovdje stvorile specifičnu atmosferu i iznenađenje”, objašnjavaju autorice koje su pločice smjestile u blagovaonicu s produžetkom na lođu. “Time je stvoren efekt ujedinjenog prostora u kojem je teško razaznati što je unutra, a što vani, te daje dodatnu dimenziju i dinamiku cijelom interijeru. Kasnije, kada je sve bilo gotovo, klijenti su bili presretni što su pristali riskirati.”

Neobično brza adaptacija

A cijeli proces projektiranja i renoviranja trajao je svega šest mjeseci, što s obzirom na to da se radi o potpunoj adaptaciji i s obzirom na horor priče na koje smo svi već navikli, zvuči kao ludo kratak period.

“Ključ je u odličnoj komunikaciji i velikom povjerenju između klijenata, izvođača – Radman Adaptacije – Rekonstrukcije d.o.o. pod vodstvom Duje Radmana, te našeg tima. Taj međusobni dogovor omogućio je da se svi koraci obave brzo i efikasno, bez nesuglasica, što je ubrzalo cijeli proces. Pritom, izvođači su bili izuzetno susretljivi i kooperativni, uvijek spremni na to za zajedno pronađemo rješenje za svaki problem koji bi se pojavio”, napominju arhitektice.

Novi i stari komadi namještaja

Kad je prostor bio gotov ostao je još samo jedan detalj, a to je opremanje. I dok je veći dio namještaja nov; kupljen ili rađen po mjeri poput kuhinje i ormara, stari, osobni komadi dali su cijeloj priči jednu dodatnu dimenziju.

“Stariji komadi dali su neku posebnu atmosferu. Jedan takav komad je naslonjač koji su klijenti nabavili na buvljaku. Iako je bio star, sami su ga renovirali i savršeno se uklopio u cijeli interijer. Njegov izgled i kvaliteta donose dozu topline i karaktera prostoru, što ga čini ugodnijim i autentičnijim. Takvi detalji često čine prostor osobnijim i unikatnijim, jer donose priču i osjećaj povijesti”, objašnjavaju arhitektice koje pred kraj pitamo i za budžet.

Najdraži dio stana

“Kao i svaki projekt, i u ovom slučaju postojalo je jasno ograničenje budžeta, što nas je natjeralo na pažljivo planiranje i promišljeno kombiniranje različitih elemenata. Iako je budžet bio ograničen, uspjeli smo postići željeni rezultat pažljivim odabirom jeftinijeg namještaja, koji je uspješno usklađen s kvalitetnim osnovama, poput keramike i kuhinje izrađene kao stolarski element. Ovaj balans između cjenovno prihvatljivih i visokokvalitetnih materijala omogućio je stvaranje funkcionalnog i estetski ugodnog prostora. Ukupni trošak uređenja interijera ovog stana iznosio je okvirno 33.000 eura, što uključuje sve radove i materijale”, otkrivaju.

Za sam kraj, pitamo ih i koji im je osobno najdraži dio. Odlučuju se za spavaću sobu.

“Svojom intimnošću podsjeća na malu špilju u koju se možeš uvući, no bez osjećaja izolacije ili klaustrofobije. Uvijek je važno da prostor bude udoban, ali i funkcionalan, a spavaća soba u tom smislu savršeno balansira. Posebno nam se sviđa paravan između spavaće sobe i dnevnog boravka, koji djeluje kao akcent u prostoru, stvarajući sofisticiran prijelaz između dvaju dijelova stana. Taj element daje dodatnu dinamiku i stvara vizualnu igru, čineći prostor zanimljivim, ali i vrlo praktičnim”, zaključuju.

---

Ovdje možete pogledati jedan drugi mali stan, također u Splitu.