Nadogradnja stare zgrade: što kad izgleda ovako?

Nadogradnja je omogućila dva penthouse stana, a novoizgrađeni volumen oblikom i materijalom razlikuje se od originalnog dijela zgrade, bez da ga vizualno ugrožava. Ideja je bila da se staklenom fasadom postigne nenametljivost prostorne intervencije, uz dojam dematerijaliziranosti i lakoće

U središtu jednog od najprepoznatljivijih beogradskih blokova, na adresi Gundulićev venac 51, prije nekoliko godina realiziran je projekt koji je u kratkom vremenu postao referenca za uspješnu nadogradnju i bezbolno spajanje povijesnog i suvremenog u arhitekturi.

Ovo je tema o kojoj se često polemizira i u Hrvatskoj, a jedna od posljednjih arhitektonskih inicijativa o priuštivom stanovanju odnosi se upravo na nadogradnju gradskih zgrada, kroz model koji su zajednički osmislili arhitekti Hildegard Auf Franić, Branko Jeger i Miroslav Villi.

Ideja je ukratko sljedeća: da se na ravne krovove peterokatnica, koje su u drugog polovici 20. stoljeća po zagrebačkim kvartovima redovito građene bez lifta, doda još jedan kat s novim stambenim jedinicama, dok bi njezini stanari zauzvrat dobili lift, solare i energetsku obnovu. Kako bi to izgledalo tek treba vidjeti, ali primjer iz Beograda čini nam se kao solidan dokaz da nadogradnja može biti – dobra.

Kontekst i izazovi lokacije

U ovom slučaju riječ je o nadgradnji stambene zgrade iz 20-ih godina prošlog stoljeća, koju su projektirali arhitekti Ela Nešić i Danilo Nedeljković iz studija ENND. Projekt GV 51 u posljednjih nekoliko godina osvojio je više domaćih i međunarodnih nagrada kao primjer promišljenog, odgovornog i inovativnog pristupa adaptaciji povijesnih zgrada u urbanim sredinama.

Zgrada na Gundulićevom vencu nalazi se u zoni s izrazito naglašenom zaštitom arhitektonskog naslijeđa, što je postavilo visoke zahtjeve pred projektante. Povijesni kontekst, stilska raznolikost i strogi konzervatorski uvjeti zahtijevali su rješenje koje neće narušiti postojeću arhitektonsku cjelinu, već će je nadopuniti i unaprijediti.

Autori su inspiraciju za pristup nadgradnji, ispričala je kasnije arhitektica Nešić, pronašli na izložbi u sklopu BINA-e (Beogradska internacionalna nedjelja arhitekture), na kojoj su bili prikazani primjeri bečkih nadogradnji, grada koji je inače poznat po rigoroznoj zaštiti kulturne baštine.

Sigurnost i nenametljiva struktura

U beogradskom slučaju, nadgradnja je podrazumijevala dvije nove etaže, ali projektanti su se suočili s izazovom statičke stabilnosti. Postojeća konstrukcija zgrade iz 1920-ih originalno nije bila projektirana za dodatno opterećenje, pa je bilo nužno provesti dodatno ojačanje armirano-betonskim serklažama.

Ova intervencija omogućila je da nova masa ne ugrozi statiku i dugovječnost objekta, a istovremeno je osigurala sigurnost svih korisnika zgrade. Dogradnjom objekta formirana su dva penthouse stana, a novoizgrađeni volumen se oblikom i materijalom razlikuje od originalnog dijela zgrade, bez da ga vizualno ugrožava. Naime, ideja je bila da se staklenom fasadom postigne “nenametljivost prostorne intervencije, uz dojam dematerijaliziranosti i lakoće”.

Nove etaže pritom su djelomično uvučene u odnosu na pročelje, čime se volumen nadgradnje vizualno smanjuje i ne dominira nad izvornom strukturom. Ovakav pristup omogućio je očuvanje kulturno-povijesne vrijednosti Gundulićevog venca, a istovremeno je stvorio suvremene prostore za stanovanje i rad.

Puno stakla i obilje dnevnog svjetla

Posebna pažnja posvećena je prirodnom osvjetljenju: terase, krovni prozori i zastakljeni međukatni otvori osiguravaju obilje dnevnog svjetla u svim prostorijama. Time su postignuti visoki standardi kvalitete stanovanja, ali i energetske učinkovitosti, što je, recimo, bio jedan od ključnih kriterija na međunarodnom natječaju VELUX „Bringing Light to Life“, na kojem je GV 51 također osvojio prvo mjesto.

Kako je objekt naglašene sjeverne orijentacije – izdužene forme i slijepih bočnih zidova – staklena membrana osim što osigurava veći prodor prirodne svjetlosti, povezuje interijer s eksterijerom.

“Pročelje je naglašeno elementima u žutoj boji stakla koji oživljavaju novo pročelje i prate ritam starog pročelja. Dodatni efekt postignut je refleksijom zelenila u staklu. Krovni prozori omogućuju zenitalni prodor svjetlosti, koja kroz stakleni pod galerije dopire do obje razine, vizualno povećavajući volumen prostora”, opisuje se u projektu.

Fleksibilnost i prilagodljivost prostora

Jedna od vrijednosti projekta je i njegova prilagodljivost. Iako je nadogradnja rađena prema specifičnim željama i potrebama klijenta, prostori su projektirani tako da se mogu lako prilagoditi stambenim i poslovnim potrebama, odnosno novim vlasnicima i funkcijama.

Naime, iako autorska, arhitektura je zamišljena kao univerzalna, omogućujući dugoročnu održivost i funkcionalnost bez potrebe za velikim intervencijama u budućnosti.

---

Ovdje možete pogledati neke primjere obnove starih zgrada, a koji su se istaknuli hrabrim rješenjima svojih autora.