Sve što trebate znati o oplemenjenoj iverici

Povijest nastanka ploča iverice nije baš posve jasna, ali znamo da je tijekom devetnaestog stoljeća bilo mnogo pokušaja da se otpadni proizvodi pilana, kao što su piljevina i strugotina, iskoriste za proizvodnju kompozitnih ploča. 

Koncepti kompozitnih drvenih materijala sličnih iverici prvi puta se spominju 1887. godine u Njemačkoj kao umjetno drvo, proizvedeno od drvnog brašna i ljepila na bazi albumina (snažan koagulirajući protein koji se, između ostalog, nalazi u bjelanjku jajeta); drvno brašno i ljepilo učvršćuju se pod visokom temperaturom i pritiskom, što je u konačnici omogućilo stvaranje kompaktnog materijala.

S njom su gradili vojne avione

Međutim, njihova šira primjena započinje neposredno prije Drugog svjetskog rata. Dok je jedna od zanimljivijih priča vezanih za ivericu njezina upotreba u izgradnji vojnih aviona tijekom Drugog svjetskog rata. Naime, izumitelj Max Himmelheber, koji je također bio pilot Luftwaffea, jedan je od ključnih ljudi u razvoju i primjeni iverice. Himmelheber je 1932. godine patentirao proces proizvodnje ploča iverica bez potpunog impregniranja drvenih vlakana ljepilom, što ga je razlikovalo od ranijih koncepata kompozitnih drvenih materijala; ploče su proizvodili koristeći otpadne proizvode kao što su strugotine, odsječci ili piljevina, koje su se drobili u čipove s pomoću čekića i vezali fenolnom smolom.

Prva komercijalna ploča proizvedena je tijekom rata u tvornici u Bremenu, ovaj put umjesto albumina materijal je bio povezan fenolnom smolom. Smola je naprosto bila lakše dostupna i učinkovitija u procesu proizvodnje, što je pak omogućilo masovniju proizvodnju. 1935., tvrtka Farley i Loetscher Manufacturing Co. postala je prva tvornica koja je proizvodila ploče iverice, što je zapravo označilo početak razvoja industrijske proizvodnje tijekom 1940-ih godina.

Potreba za ekonomičnim i ekološkim materijalima

Nakon rata, iverica je postala važan zamjenski materijal za ostale drvne proizvode, kao što su pilanski proizvodi (daske i planjke). Uz neka sitna opadanja u potrošnji ovisno o zahtjevima tržišta, proizvodnja i potražnja za ivericom kontinuirano je rasla. Samo u periodu od 1970. do 1990. potrošnja je porasla sa 66 milijuna m³ na 126 milijuna m³ na godišnjoj bazi. Razlog porasta se izravno tumači kroz rezultat sve veće potražnje za ekonomičnim i ekološki prihvatljivim materijalima u drvnoj industriji.

Danas se iverica koristi u raznim primjenama, od proizvodnje namještaja do graditeljstva, i predstavlja jedan od najvažnijih i najkorištenijih materijala u drvnoj industriji. Ponajviše zbog fleksibilnosti i ekonomičnosti.

Zbog toga danas razgovaramo s Marijanom Županićem, Elgradovim stručnjakom koji će nas provesti kroz najvažnija pitanja o oplemenjenoj iverici te ponuditi odgovore kako bismo se što bolje upoznali s ovim popularnim materijalom.

1. Što je oplemenjena iverica i kako se proizvodi?

“Osnova je ploča na bazi drva koja se proizvodi prešanjem sušenog drvnog iverja pod visokim tlakom i temperaturom uz dodatak ljepila. Nakon što se proizvede sirova ploča iverice, ona se dalje oplemenjuje raznim površinskim slojevima”, objašnjava nam Županić. 

Ukratko, pridjev “oplemenjena” dodan je kako bi se naglasilo da je riječ o iverici koja je dodatno obrađena i poboljšana, a ne o običnoj, sirovoj verziji. Naime, sirova iverica je grube površine, sklona upijanju vlage i sama za sebe nije baš pogodna za izravnu upotrebu u izradi namještaja ili unutarnjih obloga. Zato je oplemenjujemo, i to na način da je stručnjaci poput onih u Elgradu ili Eggeru s obje strane prekrivaju tankim slojem dekorativnog materijala (najčešće melaminskom folijom ili laminatom). Zbog toga izgleda ljepše, postaje otpornija na vlagu, grebanje i habanje, lakše se održava i postaje pogodna za širu primjenu u izradi namještaja, vrata, obloga…

Sam proces proizvodnje ploča iverica započinje nabavom sirovine – drvne sječke, trupaca nekomercijalne vrijednosti i obavezno recikliranog drva. Sirovina se zatim usitnjava u iverje, suši u rotacijskim sušionicama i frakcionira u različite veličine. Nakon što se iverje pomiješa s ljepilom, ono se formira u iverni tepih koji se preša pod visokim tlakom i temperaturom. Konačni proizvod se zatim kondicionira i brusi kako bi bio spreman za oplemenjivanje.

2. Koji su najčešći materijali za oplemenjivanje iverice?

Oplemenjivanje iverice uključuje dodavanje različitih dekorativnih slojeva kako bi se poboljšala njena estetska vrijednost i funkcionalnost.

“Najčešće korišteni materijali uključuju melaminski papir impregniran melaminskom smolom te laminatne slojeve poput HPL-a (op. a.: High Pressure Laminate, u pravilu vrlo otporan na habanje, udarce, vlagu, kemikalije i visoke temperature) ili CPL-a (op. a.: Continuous Pressed Laminate, također otporan na habanje, vlagu i ogrebotine, doduše ne u istoj mjeri kao HPL, ali je zato fleksibilniji od HPL-a, što ga čini pogodnim za oblaganje zaobljenih i profiliranih površina), ali tu su i prirodni furniri koji imaju značajnu primjenu zbog svoje estetske vrijednosti… Papir oplemenjen melaminom je posebno popularan zbog svoje otpornosti na habanje i udarce, a može se dizajnirati u različitim dekorima, od jednobojnih do imitacija drveta ili kamena”, obrazlaže Županić.

Tu valja naglasiti da su HPL laminati ujedno izdržljivi i otporni na toplinu, što ih čini pogodnim za radne ploče, ali i ostale visoko opterećene površine, dok se za prirodni furnir odlučuju kupci koji žele postići autentičan izgled drveta.

3. Kako se koristi u praksi, koji su proizvodi od oplemenjene iverice najpopularniji, a koji pomalo neočekivani?

S obzirom na to da je gotovo nezaobilazan materijal u izradi namještaja po mjeri, ima doista široku primjenu – od kuhinja, preko dnevnih i spavaćih soba do uredskih prostora. „Koristi se kao gotovi materijal koji se reže na mjeru… Vidljive rubove potom zatvaramo dekorativnim trakama kako bi se postigao završni izgled“, pojašnjava Županić.

Nerijetko se koristi u graditeljstvu, kao zidna obloga, ali i za podove, dok u proizvodnji namještaja prije svega služi za izradu korpusa ili za fronte ormara i kuhinjskih elemenata. Upravo zbog različitih debljina ploča, korištenje iverice direktno utječe na fleksibilnost u dizajnu, od tanjih ploča za fronte do debljih za radne ploče.

Najpopularniji proizvodi:

• Kuhinjski ormarići (korpus i fronte)
• Radne ploče za kuhinje i blagovaonice
• Ormari za spavaće sobe, hodnike i predsoblja
• Police i regali
• Komode, ladičari, noćni ormarići
• Stolovi (radni, blagovaonski, konferencijski)
• Uredski namještaj (radni stolovi, ormari, police, pregrade)
• Kupaonski ormarići i police
• Fronte za ladice i vrata ormara
• Bočne stranice i pregrade u namještaju
• Dječji namještaj (krevetići, ormarići, police)

Dodatne primjene:

• Zidne obloge i dekorativni paneli u interijerima
• Klizna vrata za ormare i pregrade
• Podne ploče (kao baza za “plivajuće” podove, odnosno parket, laminat, vinil…)
• Elementi za izradu garderobnih soba i “walk-in” ormara
• Pultovi za recepcije i prodajna mjesta
• Izložbeni stalci i police u trgovinama
• Pregrade za odvajanje prostora u uredima i javnim prostorima
• Oplate i dekorativne maske za radijatore
• Maskiranje instalacija i cijevi u interijeru
• Dekorativne zidne niše i lajsne
• Privremene konstrukcije za sajmove i evente

4. Koje su prednosti i nedostaci oplemenjene iverice?

„Osnovne prednosti uključuju garantiranu kvalitetu, nisku cijenu te širok izbor dekora“, naglašava Županić. Tu je i aspekt ekološke prihvatljivosti, posebno zato što se koristi reciklirana sirovina. Istovremeno, veliki izbor dekora i boja dizajnerima omogućava da stvore širok spektar estetskih rješenja 

„Međutim, njezin glavni nedostatak leži u nemogućnosti popravka oštećene površine“ poručuje Županić. Tu je i ranije spomenuta potreba za kantiranjem rubova kako bi se sakrio sirov izgled iverice. Također, oplemenjena iverica ima manju otpornost na vlagu u odnosu na neke druge materijale, što ju pak čini manje pogodnom za upotrebu u vlažnim prostorima.

5. Kako se oplemenjena iverica održava i čuva?

Ploče se lako čiste sredstvima za čišćenje koja se koriste u domaćinstvu, a ovisno o materijalu kojim je oplemenjena, bit će više ili manje otporne na ogrebotine i udarce. Također, oplemenjena iverica nije osjetljiva na toplinu, što znači da krivljenje ili savijanje nije problem čak ni u prostorima s visokim temperaturnim promjenama.

Ipak, kako nam pojašnjava Elgradov stručnjak, idealni uvjeti uključuju sobnu temperaturu od oko 20 °C ± 5 °C te vlažnost zraka od približno 50 % ± 10 %.

Međutim, kako bi se oplemenjena iverica održala u dobrom stanju, preporučljivo je izbjegavati izlaganje velikim količinama vode ili ekstremnim temperaturama.

6. Može li se već sada pretpostaviti koji su budući trendovi u proizvodnji oplemenjene iverice

“Budućnost oplemenjene iverice izgleda obećavajuće”, govori nam Županić, s naglaskom na inovacije u dizajnu dekora te strukture površine i održivost. Naime, kako se potražnja za ekološki prihvatljivim proizvodima povećava, reciklirana sirovina postaje sve važnija u proizvodnji iverice. 

Također, razvoj novih tehnologija omogućava stvaranje još raznovrsnijih i kvalitetnijih dekorativnih slojeva – digitalni tisak i napredni dizajnerski alati omogućavaju stvaranje kompleksnih dizajna i tekstura.

7. Cijena i trajnost

Cijena varira od oko 10 €/m² pa sve do preko 100 €/m², ovisno o odabranom materijalu za oplemenjivanje. Na kraju, Elgradovog smo stručnjaka pitali mogu li iverica i dugovječnost u istu rečenicu. “Namještaj izrađen od oplemenjene iverice može trajati desetljećima ako su uvjeti čuvanja zadovoljeni“, odlučno zaključuje Županić. Sve što vas zanima o cijenama, dizajnu i ponudi, možete provjeriti ovdje.

---

Hausov sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Elgrad.