Vjekoslav Skledar

Umjetnost | 22 ožujka, 2024

Bartol Galović (23)

Članak je dio Hausovog serijala ‘Mladi hrvatski umjetnici u koje vrijedi investirati’. Listajte za ostale umjetnike

Autor: Haus

Za svoj rad kaže da je ‘zaglušujuć, prezasićen, više kao nekakvo ludo popunjavanje’. Je li to promišljeno, isplanirano? ‘U neku ruku je. Možda kao neki kontrast ovom trendu minimalizma u dizajnu i svemu. U meni se probudio neki kontraglas’

Ulazak u dom Bartola Galovića izgleda onako kako si vjerojatno zamišljate svijet mladog europskog umjetnika. Ili kako ga zamišlja mladi umjetnik? Otvorio nam je vrata svog unajmljenog, velikog građanskog stana u potkrovlju stare vile u širem centru Zagreba, koji dijeli s dvije cimerice, također umjetnice.

Iz jedne od soba čuo se lavež velikog psa kojeg se ne usude pustiti među nepoznate, iz dnevnog boravka klasična glazba. Glasna, prodorna.

Dnevni im je prostran, bohemski, s gomilom radova po zidovima i podu. Neki su njegovi, neki od cimerica. Iz njega se izlazi na poveću terasu, s pogledom na gradske krovove. Na njoj je ljuljačka, okolo lončanice s par ugašenih čikova u zemlji, vjerojatno zaostalih od posljednjeg druženja na terasi. Uglavnom, raj za svakog 23-godišnjaka.

Rad mu je, kaže, ‘zaglušujuć, prezasićen’

Na prvu, Bartol bi vam mogao ostaviti dojam privilegiranog klinca. Teško je, vjerojatno, ne dobiti tu auru kad vam već usred školovanja počnu tepati da ste silno talentirani, a s 23 vam Kolekcionart počne prodavati radove. No, vrlo brzo pred vama se otvara skroman mladi čovjek, lijepih misli.

Galović je pažnju svoje struke privukao kolažima, velikim formatima. Za svoj rad sam kaže da zna biti “zaglušujuć, prezasićen, više kao nekakvo ludo popunjavanje”. Je li to promišljeno, isplanirano?

“U neku ruku je. Možda kao neki kontrast ovom trendu minimalizma u dizajnu i svemu. U meni se probudio neki kontraglas, da sve mora biti popunjeno. Sve što mogu sabijem u neku metaforu, u jednu veliku alegoriju”, govori, dok si za drvenim stolom posred sobe mota cigaretu. Iza njega su neki od njegovih radova, velika platna koja vrište bojama, ikonografijom i reljefima koje je stvarao pur pjenom.

Prolazi kroz nove faze, istražuje nove stvari

Tako je radio godinu ranije. Sad se opet mijenja, prolazi kroz nove faze, istražuje nove stvari.

“Nakon toga sam prešao na ulja. Ovo ljeto počeo sam raditi i male formate. Općenito, mislim da će se taj moj nepročišćeni kaos polako početi raščišćavati”.

Osim slikanjem, Bartol se bavi tetoviranjem. To mu, kaže, plaća rentu. “Jer ovo sa slikama, to je kak ti se grah prospe. Jedan period prodaješ pa onda šest mjeseci ništa. Zato mi dobro dođe tetoviranje. To je nekad preugodno iskustvo, a nekad osrednje – kad tetoviraš nešto što ne želiš. Zato sam odlučio fiksirati cijenu, ne biti skup, ali da crtam isključivo svoje stvari. Tetoviranje mi je sada najbolji prikaz za grafiku”.

‘Volio bih probati neki blaži život od ovog’

Galović studira Grafiku na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, trenutno završava preddiplomski i razmišlja što će dalje. Mozak mu radi sto na sat, opcija je sto. Od toga da na diplomski ode van; “Puno prijatelja mi je otišlo u Nizozemsku, sve više razmišljam o tome”, do toga da upiše nešto što nema veze s umjetnošću; “Možda ću upisati neki konkretan faks, ako ću imati volje. Ne znam. A možda tečaj permakulture?”, razmišlja na glas.

Tu dolazimo do ciljeva i želja. Životnih i karijernih. “Volio bih još neko vrijeme, koliko mogu, ostati u fine arts svijetu, a onda bih volio postići neki fusion. Razmišljam o odlasku na selo. U Podravini je super plodna zemlja. Za nekoliko tisuća eura tamo možeš kupiti zemljište s kućom, a u Zagrebu te garsonijera košta milijun kuna. Volio bih probati neki blaži život od ovog, jer te grad – barem mene – totalno upropasti. Nemam kočnice za izlaženje i socijaliziranje. Sve me ispije”, govori dječje iskreno.

‘Nastavljam raditi, pa kaj bude-bude’

Zato i spominje tečaj permakulture. “Želim dobiti neko osnovno znanje, da taj život izvan grada postane nešto bolje, a ne lošije. Da ima smisla. Jer malo bi bilo glupo otići na selo, nastaviti piti i postati seoski alkoholičar”, smije se.

Jedino u što je potpuno siguran jest da će zauvijek stvarati umjetnost. “Sad je gotovo. Volim raditi, nastavljam raditi, pa kaj bude-bude. Ako će biti lošije tetovirat ću, ako bude bolje slikat ću.”

Radove Bartola Galovića možete pogledati u galeriji ispod: