Rekli su mu da izgradi zgradu i brzo zaradi. On je uzeo lokalne ljude i u Bistri podigao – plac

‘Nisam htio brzu zaradu. Htio sam stvoriti nešto što je potrebno ovom mjestu, da ostavimo budućim generacijama. A to je plac’

Milan Poljak u svojoj Bistri desetljećima je stvarao sve; život, obitelj, dom, uspješan posao. Po struci agronom, novac je zaradio na pilićima, povremeno se upuštajući u druge projekte; često građevinske. Tako je svojedobno kupio i parcelu 200-tinjak metara od centra mjesta, s veličanstvenim pogledom na Sljeme. Savršenu za stambenu zgradu, još jednu u nizu koje niču na ovom području, sve češćem odabiru mladih obitelji.

“To su mi svi i rekli, da izgradim zgradu i prodam stanove. Zaradio bih puno više i puno brže. Ali, to me nije zanimalo. Nisam htio brzu zaradu. Htio sam stvoriti nešto što je potrebno ovom mjestu, da ostavimo budućim generacijama”, govori nam gospodin Poljak koji je upravo završio gradnju prilično neobičnog projekta, možda i prvog takvog u Hrvatskoj. Dao je izgraditi – privatnu tržnicu.

Svi ovise o shopping centrima

Bistra, naime, nema svoj plac. Nekad se čak pojavila ideja; Općina je pokušala izvući neke novce iz EU kako bi ga izgradila, ali bezuspješno. Mještani tako isključivo ovise o dućanima i okolnim shopping centrima, a ako se zažele nečeg domaćeg s tržnice, moraju u Zaprešić ili još dalje, u Zagreb.

Poljaka je to sve više mučilo.

“Nas ima 7500, mladi nam sve više doseljavaju, sve se širi… Ali tržnica; mjesto na koje možete doći, raspitati se o tome što kupujete, gdje možete vidjeti od koga kupujete… To nam fali. Sve se više opremamo u trgovačkim centrima, gdje se prodaju stvari od igle do lokomotive, gdje više nemate kome reći ni ‘dobar dan’ ni ‘doviđenja’. Sve je tako hladno i neiskreno. Htio sam da imamo više”, priča nam.

Uključeni isključivo lokalni ljudi

Bistranski plac jedinstven je pothvat iz više razloga. Osim što se radi o privatnoj investiciji u jednu tržnicu – što je neobično samo za sebe, u projekt su bili uključeni isključivo lokalni ljudi. Dakle; stolari, bravari, krovopokrivači, inženjeri, fasaderi, električari, keramičari… Sve su redom ljudi iz Bistre ili okolnih mjesta, na čemu je investitor posebno inzistirao.

“Dva su razloga. Prvi je jednostavna činjenica da je ovo tržnica namijenjena ovdašnjim ljudima. I tko će je onda bolje izgraditi od njih samih? To su ljudi kojima vjerujem, za koje sam znao da će uložiti trud i emociju; da će im biti stalo. Drugi razlog je pragmatičan. Mogao sam zvati nekoga s jeftinijom ponudom s drugog kraja zemlje. Ali, što kad će biti potrebno održavanje? Kad se nešto dogodi i to treba riješiti? Tko će onda sve te ljude dovući ovdje?”, poentira Poljak.

Jedna od ključnih lokalnih osoba koje su stvarale tržnicu jest Lea Majzec. Mlada arhitektica odrasla je u Bistri, a danas potpisuje projekt Bistranskog placa. “Lea je bila moja susjeda, sjećam je se još kao bebe. Znao sam da je završila arhitekturu i da je oduvijek bila odlična i vrijedna učenica. Bio sam siguran da je ona savršena za ovu priču”, govori Poljak.

‘Zahvale smo, dobile smo slobodne ruke’

Majzec projekt potpisuje s Nikom Bralić, kolegicom s kojom je dosad radila u par arhitektonskih ureda te na nekoliko samostalnih projekata. One su tržnicu zamislile kao “mjesto susreta i socijalne interakcije, pokretač urbanosti i novih gospodarskih mogućnosti…”, a u tome im je bitno pomoglo povjerenje koje im je investitor poklonio.

“Gospodin Poljak ima dugogodišnje iskustvo u gradnji raznih vrsta objekata. Ovaj projekt s njegove strane zamišljen je kao nešto drugačija investicija koja bi imala pozitivan učinak na lokalnu zajednicu. Osnovne smjernice u vidu kvadrature građevine, okvirne vrijednosti investicije su dane, ali što se tiče arhitektonskog oblikovanja, dobile smo slobodne ruke i na tome smo neizmjerno zahvalne”, govore nam Majzec i Bralić.

Investitor se pak nadovezuje: “Kad sam sjeo s Leom, došao sam s jednom skicom. Grubom idejom koju sam ranije stavio na papir. E pa, od te skice nije ostalo apsolutno ništa”, smije se. Vrlo brzo je, kaže, shvatio je da je pametnije prepustiti se arhitekticama i njihovoj ideji. “I ispalo je odlično. Naravno, imali smo nesuglasica. Nije uvijek lako uskladiti ideju arhitekata, budžet investitora i mogućnosti izvođača. No, mislim da smo uspjeli”, govori Poljak koji trenutno čeka tehnički pregled građevine te se nada da će kroz tri do četiri mjeseca plac početi s radom.

Vanjski prostor i unutarnji s lokalima

Prostor tržnice dijeli se na dva dijela: zatvoreni ima oko 360 m2 i čine ga lokali za najam u prizemlju te jedan stambeni prostor na katu, dok otvoreni prostor ima 260 m2 i nalazi se pod nadstrešnicom, a zamišljen je kao ‘otvorena tržnica’. Mlade arhitektice prostor placa konkretno opisuju ovako:

“Koncipiran je kao sklop tri zatvorena volumena, položena oko središnjeg atrija, i međusobno povezana natkrivenim prolazima te prostranom nadstrešnicom na ulazu. U zatvorenim volumenima smješteni su lokali, pod velikom ulaznom nadstrešnicom smješta se zelena tržnica ili se mogu organizirati sajmovi lokalnih OPG-ova. U suštini jednostavna, tlocrtna dispozicija volumena svojim položajem osigurava dobru povezanost i jasnu čitljivost prostora iz svih smjerova pristupa. Korisnik je pozvan da proviri iza ugla, kroz prolaz, s ceste…”

Koristili dostupne lokalne materijale

Kroz projekt su, kažu, koristili dostupne lokalne materijale. Tako je konstrukcija tržnice kombinacija zidane konstrukcije i čeličnih stupova koji nose armiranobetonsku ploču nadstrešnice i koso krovište.

“Završna obloga fasade je izvana žbukana, dok je u atriju obložena keramičkim pločicama, kako bi se dodatno naglasila razlika u ambijentu. Podne plohe vanjskih prostora popločane su betonskim opločnicima, a podovi lokala su u sivoj keramici kako bi se dobio dojam prelijevanja unutarnjeg i vanjskog prostora. Za pokrov krova je korišten valoviti lim, u srebrnkastom tonu koji odgovara pocinčanim stupovima ispod nadstrešnica”, objašnjavaju.

Entuzijazam zbog zajedničkog stvaranja

Pitamo ih što im je bio najveći izazov u cijelom projektu. “Bilo ih je nekoliko. Za početak, isprojektirati, da tako kažem, ‘javnu’ zgradu, ali unutar privatnog budžeta. Kad se radi o objektima javne namjene, budžeti se često višestruko premašuju. Drugi izazov bio je oblikovati modernu građevinu koja će kontekst u kojem se nalazi nadopuniti i obogatiti, a da pritom ne narušava zatečene vrijednosti i tradicije prostora u kojem nastaje, što često nije slučaj. Treći veliki moment za nas bila je izvedba koja je sama po sebi izazovna”, odgovara Lea.

S obzirom na odluku investitora da svi uključeni budu lokalni ljudi, pitamo arhitektice kako je to utjecalo na projekt. Koji su bili pozitivni učinci tog uvjeta, a koji – eventualno – negativni?

“To je za projekt značilo da će svi sudionici uložiti ekstra trud i da je nivo entuzijazma možda bio veći nego na drugim projektima, jer se ‘zajedničkim’ snagama stvara nešto novo. Istovremeno, projekt se kroz izvedbu ipak morao prilagoditi dostupnim znanjima i tehnologijama ovdašnjih ljudi”, objašnjavaju.

‘Povrat investicije? Neka nam Bog pomogne’

Vraćamo se na investiciju i na povrat iste. Vrijednost projekta je, otkrivaju nam, oko 600 tisuća eura. Dakle, kako ih Poljak namjerava vratiti? “Tržnica je neobičan projekt za privatnu investiciju jer nije model poslovanja koji će u vrlo kratkom vremenu povratiti uložena sredstva, kao što bi na primjer bila stanogradnja. No to ne znači da je projekt neprofitabilan. Investicija će se povratiti dugoročno, kroz najam lokala, a istovremeno ima dodanu vrijednost za zajednicu”, objašnjavaju arhitektice.

I iako je prvotno zamislio da je cijeli prostor ispunjen isključivo OPG-ovima, mljekarama, mesnicama…, nešto poput vanjskog i unutarnjeg dijela zagrebačkog Dolca, zasad je taj omjer, priznaje Poljak, 70:30 posto, u korist domaćih proizvođača. Naime, osim njih u lokale će se smjestiti kafić, frizeraj, beauty salon…, dok se lokalni proizvođači još malo ne ohrabre i ne prepoznaju Bistranski plac kao živahno mjesto koje okuplja lokalne ljude; ne samo kupce već i prodavače.

“Trebat će dugo, dugo vremena za povrat te investicije. Ali, veseli me. Ovime ostavljamo nešto onima koji dolaze iza nas. A za ostalo – neka nam Bog pomogne”, smije se Poljak.

‘Jutarnja gužva, miris autentičnosti’

Na kraju, pitamo Leu koja je odrasla u ovom kraju: zašto smatra da je ova tržnica bitna za zajednicu.

“Nedavno sam pročitala zanimljivu definiciju kojom je opisana tržnica u Celju: ‘to je prostor koje mnogi nazivaju srcem mjesta. Jutarnja gužva, šoping, glasno pričanje, topli osmijeh i miris autentičnosti. To je neprocjenjiva vrijednost tržnice. A u vremenu kada se sve više ističe važnost lokalne proizvodnje i domaće hrane, rad tržnica poput ove s jednostavnim načinom prodaje sve je važniji’. Nadam se da smo dali arhitektonski okvir za razvoj nečeg sličnog u Bistri”, zaključuje.

---

Ovdje možete vidjeti još jedan zanimljiv projekt o kojem smo pisali na Hausu, a koji je također koncipiran oko atrija. U ovom slučaju, radi se o privatnoj kući.