Obnova bez brisanja prošlosti: socijalistički radnički dom postao suvremeni stambeni kompleks

‘Cilj obnove eksterijera i interijera bio je očuvati identitet zgrade, rehabilitirati njezine izvorne kvalitete te je istovremeno prilagoditi suvremenim stambenim potrebama’

Kosmalt u slovačkim Košicama nekada je bio najveći radnički dom tamošnje željezare VSŽ. Trinaest katova visoka struktura, izgrađena 1960-ih prema projektu arhitekata Ladislava Greča i Róberta Kandríka desetljećima je bila dio urbanog krajolika modernističkog naselja Terasa; monumentalna, stroga i gotovo potpuno podređena funkciji.

Danas je obnovljena i pretvorena u suvremeni stambeni kompleks s 507 stanova. Biro zadužen za obnovu – Atrium Architekti -pritom objekt nije htio omekšati, pripitomiti ni utopiti u krajoliku, već naglasiti sve ono što ga čini prepoznatljivom.

“Zgrada je svojom prepoznatljivom siluetom i karakterističnim pročeljem desetljećima bila važan element urbane strukture grada. Sada je cilj sveobuhvatne obnove eksterijera i interijera bio očuvati identitet zgrade, rehabilitirati njezine izvorne kvalitete te je istovremeno prilagoditi suvremenim stambenim potrebama”, opisuju arhitekti.

Radnički smještaj za samce, zaposlenike željezare

Naziv Kosmalt dolazi od vrste emajliranog čelika karakterističnog za lokalnu čeličanu VSŽ, koja je desetljećima oblikovala identitet grada. I sama zgrada bila je zamišljena kao dio tog sustava – radnički smještaj za samce, zaposlenike željezare, projektiran u vrijeme kada je arhitektura bila direktno povezana s idejom kolektivnog života, rada i društvene organizacije.

“Trinaesterokatnicu definira stroga konstruktivna i prostorna mreža koja određuje i oblikovanje pročelja. Geometrijska mreža pročelja, sastavljena od prefabriciranih betonskih modula, zgradi daje prepoznatljiv izraz. Strogo modularno istočno i zapadno pročelje, oblikovano mrežom od 22 × 13 identičnih polja, postalo je glavni motiv obnove. Rekonstrukcija poštuje taj princip, dodatno ga razvija i pretvara u jedan od najsnažnijih arhitektonskih elemenata zgrade. Monokromatska siva boja pročelja dodatno naglašava monumentalnost i čistoću kompozicije”, opisuju arhitekti.

Zgrade koje su dugo smatrane problemom

Obnova, naglašavaju, nije bila samo tehnički zadatak nego i pitanje odnosa prema jednom složenom nasljeđu. A takav pristup danas još uvijek nije čest, posebno kada je riječ o velikim modernističkim zgradama diljem srednje i istočne Europe.

Mnoge od njih desetljećima su promatrane kao problem; zastarjele, prevelike, energetski neučinkovite, po nekima čak i ružne. Atrium Architekti ovim projektom dokazali su suprotno: da ovakve zgrade, ako im se pristupi pažljivo i bez želje za potpunim brisanjem prošlosti, mogu postati savršeni prostori za život u suvremenom svijetu.

Restauracija vrijednih izvornih materijala i detalja

Pritom, Kosmalt je i dalje ostala vrlo robusna, gotovo sirova građevina.

“Važan dio projekta bilo je otkrivanje i restauracija vrijednih izvornih materijala i detalja koji su tijekom desetljeća bili prekriveni novijim slojevima. Sačuvani su i obnovljeni originalni lijevani teraco u zajedničkim hodnicima i stubištima, mramorne obloge vestibula, travertinska obloga podnožja pročelja, izvorne čelične grede u zajedničkim prostorima te čelična galerija i stubište u ulaznom prostoru. Novi zahvati uvode suvremeni jezik kroz uporabu ekspandiranog metala, valovitog lima, novo projektirane rasvjete i snažnih kolorističkih akcenata. Staro i novo ostaju jasno razdvojeni, ali arhitektonski uravnoteženi”, opisuju autori.

Niz vrlo kompaktnih stanova, od svega 21 m2

Zgrada je zadržala svoju izvornu stambenu funkciju. Tlocrtna organizacija, pojašnjava se u projektu, poštuje logiku postojeće strukture, ali maksimalno koristi njezin potencijal. Stanovi su vrlo kompaktni – mnogi imaju svega 21 m2 – no osjećaj skučenosti ublažen je velikim ostakljenjima, lođama i pogledima prema gradu, osobito na višim etažama. Tijekom projektiranja arhitekti su analizirali način života suvremenih korisnika i zaključili da takvi XS stanovi mogu kvalitetno funkcionirati i za pojedince i za parove.

Istovremeno, zajednički prostori ostavljeni su neočekivano velikodušnima. Hodnici i stubišta su široki i prostrani, a zahvaljujući prirodnom svjetlu i pogledima prema gradu djeluju kao produžetak stanovanja – mjesta susreta i druženja. Dva simetrično postavljena stubišta i dalje dijele objekt na dva krila, nekad namijenjena muškarcima i ženama.

Individualni i dostojanstveni oblici stanovanja

Dio projekta čini i novi sustav signalizacije temeljen na bojama i simbolima. Losos, boja slonovače i žuta, uz simbole plus i minus, razlikuju pojedina krila hodnika i korisnicima intuitivno olakšavaju snalaženje u prostoru.

“Izvorno je zgrada služila kao socijalistički radnički dom – tip smještaja namijenjen samcima, koji je osim osnovnih uvjeta stanovanja uključivao i određeni oblik društvene kontrole. Danas ista zgrada ulazi u potpuno drugačiji društveni kontekst i nudi individualne, dostojanstvene i suvremene oblike stanovanja. Transformacija Kosmalta potvrđuje da se arhitektura može fleksibilno prilagođavati različitim potrebama i reflektirati životne cikluse svojih korisnika”, zaključuju arhitekti.