Stvaranje stana bez zidova

‘Stanovi s klasičnijim rasporedom, u kojima se pojedine prostorije – poput grozdova – nižu uz središnji hodnik, ne odgovaraju svima. Fiksne granice prostora i jasno zadane mogućnosti njihove uporabe, osvjetljenja ili ventilacije za neke mogu biti ograničavajuće. Takav stan može djelovati skučeno i neslobodno, bez obzira na kvadraturu’

RDTH architekti, češki dvojac čiji smo rad prošle godine upoznali kroz projekt nove obiteljske kuće uz stari mlin, nedavno su finalizirali projekt kojim preispituju granice jednog stambenog prostora, odnosno micanje istih.

U stanu od stotinjak kvadrata u Pragu odlučili su ukloniti gotovo sve zidane pregrade, a nekadašnji prostor koji je činio niz jasno definiranih soba transformirati u protočan interijer bez čvrstih rubova. Ono što je ostalo nije klasičan open space, već prostor u kojem se funkcije čitaju kroz odnose, ne kroz zidove.

“Stanovi s klasičnijim rasporedom, u kojima se pojedine prostorije – poput grozdova – nižu uz središnji hodnik, ne odgovaraju svima. Fiksne granice prostora i jasno zadane mogućnosti njihove uporabe, osvjetljenja ili ventilacije za neke mogu biti ograničavajuće. Takav stan može djelovati skučeno i neslobodno, bez obzira na svoju kvadraturu”, objašnjavaju arhitekti, René Dlesk i Tamara Kolaříková koji su odlučili podijeliti prostor kroz zavjese, staklene pregrade te namještaj.

Centralni blok namještaja

Organizacija stana bila je vrlo tipična, s nizom prostorija nanizanih uz hodnik. Takvu logiku arhitekti su vidjeli kao ograničenje, najviše zbog načina na koji prostor prima svjetlo, zrak i svakodnevne aktivnosti. Umjesto parcijalnih korekcija, autori su izabrali radikalniji potez: uklanjanje gotovo svih fiksnih granica i uspostavljanje nove hijerarhije koja se ne oslanja na zatvaranje, nego na gradaciju otvorenosti.

Ključni element tog novog sustava je kompaktni centralni blok namještaja. “Njegovim blagim zakretanjem formirane su pojedine funkcionalne zone stana – kao da je riječ o četverosobnom stanu. Istovremeno se stvara jedinstven, protočan prostor – kao da je riječ o jednosobnom stanu, kojem za uspostavu prostorne hijerarhije nisu potrebne jasno omeđene prostorije”, pojašnjavaju autori.

Dvije kuhinje

Takva organizacija posebno dolazi do izražaja u dnevnoj zoni. Kuhinja, blagovaonica i boravak nisu odvojeni, ali nisu ni homogeni. U prednjem dijelu nalazi se manja kuhinja, nešto poput kućnog kafića – mjesto za kavu i druženje, ne za ozbiljno kuhanje. Glavna, potpuno opremljena kuhinja smještena je dublje u tlocrtu, uz servisni niz koji uključuje i praonicu te otvorene police. Ova zona može se po potrebi potpuno otvoriti ili zatvoriti zavjesom, što omogućuje trenutnu promjenu karaktera prostora – od utilitarnog do reprezentativnog.

Iza središnjeg bloka namještaja smještene su sanitarije. WC, odvojen neprozirnim, ali svjetlopropusnim zidom od staklenih betonskih blokova, jedini je prostor u stanu s klasičnim vratima.

Povišeni dio poda iza namještajnog sklopa sadrži instalacije za vodu i odvod za umivaonik i sudoper. Dio funkcija kupaonice namjerno je izmješten izvan zatvorenog prostora tuša, pa se primjerice umivaonik može koristiti univerzalnije, a ne isključivo za higijenske potrebe.

Vidljiva konstrukcija zgrade

Materijali su nenametljivi, na trenutke sirovi. Autori su vratili vidljivu konstrukciju zgrade u njezino izvorno stanje – beton postaje neutralna, ali snažna pozadina cijelog interijera. Uz njega se pojavljuju klasični elementi poput hrastovog parketa i žbukanih zidova, dok stakleni blokovi i teške zavjese uvode dodatne slojeve filtriranja svjetla, pogleda i zvuka. Interijer pritom nadopunjuju bijeli ugradbeni namještaj, nekoliko ikoničnih komada slobodnostojećeg namještaja, sobne biljke i osobni predmeti.

Posebno zanimljiv sloj projekta je odnos prema svjetlu i tehničkoj opremi. “Sustav rasvjete namjerno je vrlo jednostavan. Cijeli stan povezan je na jedan rasvjetni krug, a pojedinim svjetiljkama upravlja se digitalno, preko mobilnih uređaja ili kućnog tableta”, opisuju RDTH architekti u projektu.

Jednostavne promjene

Važnu ulogu u projektu ima i njegov urbani kontekst. Stan je smješten u dijelu grada s iznimno razvijenom mrežom sadržaja dostupnih pješice; od trgovina i restorana do kulturnih institucija i javnog prijevoza. Ta činjenica izravno utječe na organizaciju interijera: nema potrebe za velikim skladišnim kapacitetima ni za strogo definiranim servisnim zonama, što dodatno oslobađa prostor.

No, osim njegove otvorenosti, jedna od ključnih kvaliteta ovog stana je mogućnost njegove promjene. “Viši stupanj otvorenosti svjestan je i informiran izbor. No budućnost može donijeti nove prioritete i potrebe. Tlocrtno rješenje stoga omogućuje jednostavne prilagodbe – zamjenom pojedinih elemenata opreme ili dodavanjem novih razdvajajućih elemenata, ako se za njima pokaže potreba”, zaključuju arhitekti.