U ostarjelu staju umetnuli su novi dom: ‘Izvana je kamena ljuska, iznutra drvena montažna kuća’

‘Ljuska u obliku izvorne staje neka nastavi živjeti svoj život, neka se nešto oljušti, neka se torzo postupno raspada… Ispod nje sakrili smo novu kuću koja ne samo da ispunjava sve uvjete za suvremeno stanovanje, već komotno može ostati ovdje stajati idućih 150 godina’

Václav i Marie, bračni par iz Češke, godinama je posjećivao Václavovu baku u gradiću Dobříš, u podnožju planinskog lanca Brdy. Bakina kuća nalazi se u centru tog mjesta u središnjoj Bohemiji, a na zemljištu pored nje desetljećima je propadala poveća stara kamena staja, dok je oko nje bujao divlji vrt.

Kad se zemljište prije par godina pojavilo na tržištu, Václav i Marie nisu dugo dvojili – iako još uvijek nesigurni što bi s njim, odlučili su ga kupiti. Ako ništa drugo, da očuvaju čarobni okoliš. A onda je iznenada uslijedila odluka – tamo će izgraditi svoj novi dom.

“Htjeli su da i njihova djeca mogu posjećivati baku kroz tajne prolaze u ogradi, da joj pomažu plijeviti cvjetne gredice. Nadali su se da će stvoriti mjesto u kojem će moći slušati njezine priče i njegovati odnos koji će im ostati za cijeli život.
Ujedno, htjeli su tamo pustiti vlastito korijenje”, opisuju iz Karnet arhitekata, mladog ureda koji je dobio zadatak projektiranja novog doma za ovu obitelj.

Umetnuli laganu drvenu konstrukciju

A projekt je bio sve samo ne običan. Par je, naime, svoj novi dom odlučio stvoriti u staroj staji. “Njihov prvi plan bio je rušenje staje, ali onda su zavirili unutra. Iako su zbog prijašnjih iskustava zbilja htjeli izbjeći obnovu, znali su da u ovom slučaju rušenje nije opcija”, objašnjavaju arhitekti.

I tako se rodila ideja o stvaranju nove građevine unutar stare staje. Izvana je ostala kamena ljuska, konstrukcija je stabilizirana, a iznutra je podignuta montažna drvena kuća od 287 m2.

“Čim smo je vidjeli, znali smo da želimo očuvati postojeću štalu, čime smo postavili jasne smjernice za novi objekt. Tlocrt štale bio je jasno definiran i srećom prilično izdašan. ​​Novi raspored prilagodili smo izvornim zidovima i njihovim već postojećim otvorima. Također, kako ne bismo narušili statiku stare građevine, bilo je jasno da novu kuću moramo graditi kao laganu, potpuno odvojenu drvenu konstrukciju”, objašnjava Michael Karnet, glavni arhitekt i osnivač ureda.

Trebalo je ukloniti sve suvišno

Objekt je, vjeruje se, izgrađen najkasnije 1912., te je služio kao mjesto u kojem su lokalni seljaci brinuli o životinjama, kolima prolazili kroz nadsvođene kamene prolaze i spremali sijeno pod ručno rađene krovne grede. No, tijekom godina staja je polako počela skupljati nove slojeve žbuke te je dobivala razne nove dogradnje. Sve to sada je trebalo ukloniti i vratiti se na početak, kako bi se oslobodio prostor za nešto novo.

“Izvorni objekt očišćen je od svih naslaga žbuke, dogradnji, drvenih elemenata i krovišta, dok nije ostao samo torzo od cigle i kamena. Ostavili smo staju slobodnu za jedan novi život, svjesni da će se tu i tamo nešto oguliti, nešto otpasti… No, to ni na koji način neće utjecati na kuću koja je izgrađena ispod”, govori Karnet koji je projekt ‘Zaboravljena staja’ dovršio 2022.

Očuvanju stare staje pristupili su, kaže, pažljivo, gotovo kao da rade na restauraciji kulturne baštine. Kamene zidove su stabilizirali betonskim slojem, a u nekim dijelovima i limenim oblogama, čime su maksimalno zaštićeni od daljnjeg propadanja. Uklonili su stari krov i ponovno otvorili izvorne ventilacijske otvore.

Zbog lošeg stanja, unutarnji okomiti potporni zid morao je biti zamijenjen čeličnom konstrukcijom koja nadsvođuje prolaz u sjevernom dijelu, a novu temeljnu ploču za novu, ugniježđenu zgradu, postavili su na dovoljnoj udaljenosti kako ne bi ugrozila stare kamene zidove. Zatim je uslijedila druga faza.

Ključna suradnja s inženjerima

“Od prvog koncepta znali smo da ne smije biti ugrožena stabilnost izvornih zidova, zbog čega je bilo jasno da će drvena konstrukcija biti umetnuta u staju. Veliki izazov bilo je rješavanje krovne konstrukcije, stropnih konstrukcija i velikih krovnih prepusta dizajniranih da se protežu preko vrha kamenih zidova, u kombinaciji s krovnim prozorom. Zahvaljujući suradnji s inženjerima Martinice Grupe, sve je riješeno bez potrebe za izmjenama izvornog koncepta, a ljuska zgrade završena je u samo desetak dana”, govore arhitekti.

S obzirom na visinu originalnog zida, izvođači su projektirali kose potpore za rogove prepusta, što se pokazalo vrlo elegantnim rješenjem. Opseg strukture izveden je da bude tanak, što je omogućilo da dobiju nekoliko centimetara dodatnog prostora unutra. Montažni zid je debeo samo 333 mm i difuzno je otvoren, što je bilo bitno za prirodnu ventilaciju.

Dva vrta različitih karakteristika

Štala dijeli parcelu na dvije polovice, stvarajući dva vrta različitih karakteristika. Glavne razlike su im obujam privatnosti koju pružaju te sunčevo svjetlo koje na svaki od njih pada drugačije u različito doba dana. “Svaka polovica nudi drugačiji način korištenja, bilo za opuštanje ili praktične svrhe, što se pokazalo presudnim za raspored umetnute drvene konstrukcije”, objašnjavaju arhitekti.

Glavni stambeni dio smješten je između para nadsvođenih prolaza, u južnom dijelu kuće. Ispred prolaza su dvije terase, jedna okrenuta prema mirnijoj polovici parcele, ispunjena popodnevnim suncem, dok nasuprotna terasa dočekuje jutarnje zrake. “Kao rezultat toga, nije bilo potrebe vizualno narušavati kameni zid staje tradicionalnom pergolom. Jednostavno odaberete terasu na kojoj vam je trenutno najudobnije”, napominju arhitekti.

Kroz prozore koji su okrenuti prema istoku jutarnje sunčeve zrake probijaju u dječje sobe i roditeljsku spavaću sobu na katu, gdje se također nalaze dvije kupaonice i radna soba povezana s gostinjskom sobom i malom teretanom. Iznad prolaza, na katu je stvorena i velika terasa. Zajednički dnevni prostor povezan je s kuhinjom i blagovaonicom, što omogućuje da obitelj ostane u stalnom kontaktu. U prizemlju se nalazi i dodatna kupaonica.

150 godina za novu kuću

“Ključni element dizajna bio je rad sa svjetlom. Kako bi u interijer unijeli što više svjetla, dio krova je ostakljen, a na objektu su postavljeni prozori velikog formata”, dodaju iz ureda čiji osnivač na kraju zaključuje:

“Neka ljuska u obliku izvorne staje nastavi živjeti svoj život, neka se nešto oljušti, neka se torzo postupno raspada… Ispod nje sakrili smo novu kuću koja ne samo da ispunjava sve uvjete za suvremeno stanovanje, već komotno može ostati ovdje stajati idućih 150 godina.”

---

Ovdje možete pogledati jedan drugi projekt, prilično jedinstvenu montažnu drvenu kuću.