Projekti | 27 travnja, 2024
Projekti koji su nam se svidjeli ovaj tjedan
Kratki pregled recentnih projekata iz cijeloga svijeta na koje smo nabasali
Autor: Vjekoslav Skledar
Projekti | 27 travnja, 2024
Kratki pregled recentnih projekata iz cijeloga svijeta na koje smo nabasali
Autor: Vjekoslav Skledar
Teško se u današnjem moru informacija probiti i selektirati ono što vam se zbilja sviđa. Svega je puno, kanali informiranja su prebrzi, stalno aktivni, na trenutke zaglušujući.
Zato ovo u nastavku nije Hausov izbor top 10 ili bilo što slično, tek kratki pregled recentnih projekata iz cijeloga svijeta na koje smo nabasali ovaj tjedan i odlučili ih podijeliti s vama. To je to. Uživajte.
Projekt se nalazi u Cité Internationale Universitaire de Paris (CIUP) u 14. okrugu Pariza. Sveučilišna četvrt, osnovana 1925., danas broji više od 40 zgrada nazvanih po različitim zemljama. Poznata je po impresivnoj kolekciji arhitekture, poput ‘Collège Néerlandais’ (1926.) dizajniranog od strane Willem M. Dudoka i ‘Pavilion Suisse’ (1930.) Le Corbusiera.
Godine 1930. kineski arhitektonski student Yu Ping-Lih predložio je Maison Chinoise, odnosno Kuću Kine, kao svoj diplomski projekt, ali tek je 2017. natječajem odabran prijedlog za Fondation de Chine. Zgrada, poznata kao Zhongguo Xueshe ili Maison de la Chine. Fondation de Chine sastoji se od 300 jednokrevetnih soba u obliku prstena oko središnjeg dvorišta, stvarajući prirodno okruženje. Okolno područje i krov zgrade dizajnirani su kao vrtovi, a stubište u dvorištu stvara vertikalni krajolik. Zgrada je nazvana HeYuan – vrtom harmonije.
Glavni materijal na vanjskoj fasadi su sive glinene opeke, dok se unutarnja fasada oblaže drvenom rešetkom. Takva kompozicija ponavlja drevnu kinesku definiciju arhitekture kao zemlje i drva, ostvarivši lokalni projekt s ručno izrađenim opekama u Europi.
Prije nekoliko godina, kada su Eliza Higgins i Cyrus Patell iz CollectiveProjecta dizajnirali Montessori u Bengaluru – prenamjenu tvornice satova u školu – pristupilo im je mnogo potencijalnih klijenata kako bi dizajnirali slične škole. “Na neki način, ništa nas nije oduševilo jer je razgovor više bio usmjeren na novac nego na utjecaj dizajna na obrazovanje.” Međutim, prije šest godina pristupili su im predstavnici Zaklade Penna koja je povezana s cementarnama u ruralnom dijelu Andhra Pradesha, kako bi preoblikovali staru školu za djecu radnika lokalne cementare.
Škola stara 15 godina, smještena je u neposrednoj blizini tvornice u Talaricheruvu, malom selu gdje su ljeta frustrirajuće vruća i suha. Izgrađena isključivo lokalnom radnom snagom. Cement, lako dostupan resurs, nije korišten samo kao građevinski materijal, već je obrađen do sofisticirane sive završne obrade na zidovima, dok je za podove korišten otpadni materijal od kamena Kadappa. Vizualno najatraktivniji element je prostrani bambusov baldahin koji sada pokriva prethodno neiskorištene vanjske prostore. Oko 12.000 obrađenih bambusovih štapova, nabavljenih kroz programe lokalnog šumskog odjela, sada leži na laganoj metalnoj strukturi.
“Klijenti su smatrali da dizajn nije samo način promjene kvalitete obrazovanja za učenike, već i privlačenje boljih nastavnika. To nam se činilo izvanrednom vizijom”, kaže Higgins. Škola u obliku slova L bila je prvotno u stanju polusrušenosti što je postavljalo neke jedinstvene izazove, okolno je mjesto bilo golo bez sjene osim nekoliko stabala duž zidova imanja; 16 prevelikih učionica s malo prirodne svjetlosti i ventilacije. “Škola je imala snažnu strukturu, pa nismo morali sve srušiti. Sve što smo morali učiniti bilo je poboljšati je”, kaže Patell. Tim je preoblikovao fasadu i unutarnju strukturu kako bi stvorio 24 učionice, dva prostora za osoblje, tri laboratorija i dvije višenamjenske knjižnice. Dodatni programi osmišljeni su kao vanjski paviljoni koji sada uključuju kuhinju, kafić, dvoranu s AV opremom, vrtić, likovnu učionicu, kupaonice, natkriveno parkiralište za bicikle i spremište.
Kuća C je minimalistički dom smješten u Mendrisiu u Švicarskoj, projekt studija Celoria Architects. Nastala je na temeljima prethodne kuće, zadržavajući položaj i opći volumen, ali je pritom harmonično integrirana u prirodno okruženje. Okružena gustim šumama s jedne strane i padinama s druge strane, koje se spuštaju do doline San Martino. Kuća se proteže kroz tri razine, svaka posvećena različitom aspektu života: prizemlje za odmor, prvi kat za dnevne aktivnosti, a gornji za kontemplaciju i spavanje.
Dizajn crpi inspiraciju iz lokalnih obilježja i vrijednosti: prizemlje oponaša regijske podzemne podrume, pružajući privatni i izolirani prostor gdje se nalaze spavaće sobe. Nasuprot tome, prvi kat odražava mediteranski stil stanovanja, dočekujući posjetitelje izravno u zajedničke prostore blagovaonice i kuhinje. Vrhunac strukture je otvoreni prostor pod dinamično presavijenim krovom, naglašavajući povezanost zgrade s okolišem kroz centralni otvor za svjetlo na krovu i otvorene poglede na sve strane. Bit zgrade uhvaćena je u njezinoj masivnoj armirano-betonskoj formi, koja izgleda kao da izlazi iz same planine.
Potkrovlja u gradskim centrima privlače pozornost kao atraktivna mjesta ispod krovova, ponekad povezana s boemskim načinom života. Stan od 42 m2, čiju je renovaciju odradio studio Gon Architects, nalazi se na šestom katu zgrade bez lifta u centru Madrida, izgrađene 1900., vrlo blizu prometnog trga Callao. Podijeljen je na četiri zone: spavaća soba/garderoba, ulaz, radni prostor/kupaonica i kuhinja/dnevni boravak/blagovaonica.
Iz arhitektonskog ureda naglašavaju da kupaonica zauzima središnji dio stana i dizajnirana je na način da čini umivaonik i WC neovisnima o tušu; ovo olakšava maksimalnu upotrebu korisne visine stana. Umivaonik i WC su skriveni u zatvorenom volumenu obloženom ogledalima visokim 2,10 metara, do kojeg se dolazi iz ulaza kroz tajna vrata smještena u jednom od njih. Ovaj strateški postavljeni ogledalni ormar proširuje prostor dok nudi mnoštvo različitih refleksija i vizuala ovisno o tome jesu li vrata poluotvorena, otvorena ili zatvorena. Noću, stan dobiva posebnu atmosferu, obasjan svjetlom tuš-kabine koja kao svjetionik osvjetljava prostor, stvarajući dojmljiv prizor.
Kuća je već imala određeni karakter, ali ju je opterećivala lista problema vezanih za održavanje – električni i vodovodni problemi, guljenje boje i problemi s krovom. Zato je vlasnica kuće angažirala arhitekta Paula Butterwortha kako bi spasila objekt koji je kupila prije 8 godina. “Veći dio kuće je zadržan,” kaže Paul. Kuća je obojana iznutra i izvana, podovi su prebrušeni, stari krov je zamijenjen, a dnevni boravak je proširen. Poseban naglasak bio je na obnovi fasade. “Novi dizajn odražava entuzijazam vlasnice za dizajn srednjeg vijeka,” kaže Paul. Lisa je tražila da se unesu “zabavne i zanimljive” boje, pa je žuta poslužila za niz odvažnih detalja. Čak su angažirali umjetnika Drapla da stvori muralnu sliku na prostranom balkonu. “Dizajn je uhvatio fantastične poglede koji povezuju unutarnje prostore s krajolikom,” dodaje Paul. Nadaju se da će uspjeh projekta biti podsjetnik na vrijednost obnavljanja starih kuća. “One su baština sjećanja,” kaže on.
Domovi
Dala sam sestri, scenografkinji, da mi preuredi terasu
Ljudi
Zaljubili su se u oronuli Vjesnikov prostor, potrgali se da ga dobiju pa napravili veličanstvenu radionu
Projekti
Mladi stolar izgradio si je kućicu usred šume u Istri
Nekretnine
Ako imate zemlju u prirodi, možda biste trebali kao ovi ljudi: staviti na nju sjenicu i ozbiljno zarađivati
Umjetnost
Mladi hrvatski umjetnici u koje vrijedi investirati
TAGOVI: #arhitektura, #projekt