Preobrazba moćnog prostora u secesijskoj uglovnici: ‘Bio je zagušen lošim intervencijama’

‘S vremenom se nakupio veliki broj dodanih elemenata koji danas nemaju nikakvu vrijednost, zbog čega je bilo nužno očistiti prostor od svih tih starih naslaga’

Slovenske arhitekte Arhimetrics upoznali smo prošle godine, kad su nas proveli kroz svoj projekt obnove obiteljske kuće u Ljubljani. Dom sagrađen 90-ih njihova klijentica, stomatologinja, silno je željela proširiti i nadograditi, no Dare Vasiljevič i Tanja Špan Vasiljevič pronašli su drugo, manje agresivno rješenje.

Sada nam donose novi projekt, ovoga puta malo drugačije namjene. Modni multi-brand dućan Alto nalazi se u centru Ljubljane, na uglu Cankarjeve ceste i Beethovenove ulice. Radi se o 300 kvadrata velikom, raskošnom prostoru smještenom u secesijskoj uglovnici koji je u svojoj prošlosti prošao kroz previše preobrazbi. Upravo činjenica da se radi o uglovnici, arhitektima je bio poseban izazov.

“Već pri prvom posjetu, odmah smo osjetili da prostor svojim ulazom na uglu, što je u Ljubljani rijetkost, funkcionira kao svojevrsni gradski trg u koji se ulazi dijagonalno”, govore nam autori, koji su tu činjenicu iskoristili za tematsku podjelu prostora.

‘Svi su uklanjali i dodavali’

No, prije toga, bilo je nužno osloboditi ga brojnih prijašnjih intervencija. Naime, zgrada ima bogatu povijest kroz koju je, objašnjavaju, svatko tko bi ušao u ovaj prostor “nešto uklanjao, a nešto dodavao”.

“Investitor objekta je 1920. godine bila Prva Hrvatska štedionica. No, prostor je kroz povijest doživio dosta transformacija. U početku je tamo bila smještena Banka Slovenije, a kasnije razne trgovine i javni programi. Godine 2020. lokal je unajmio Petrol, koji je tamo otvorio HIP-HOP, svoju trgovinu generičkog izgleda koja je prodavala kavu, sendviče i brzu hranu.

Tada su uklonili sve lijepe materijale koje je čuvao izvorni interijer, uključujući originalni parket u obliku riblje kosti te kamene obloge. S vremenom se, dakle, nakupio ogroman broj dodanih elemenata koji danas nemaju nikakvu vrijednost, zbog čega je bilo nužno očistiti prostor od svih tih starih naslaga”, objašnjava Dare Vasiljevič koji s Tanjom Špan Vasiljevič te Domenom Pucom čini projektni tim.

Otvaranje stropa

Iako se radi o povijesnoj zgradi, intervencije u unutrašnjosti, kaže, nisu bile ograničene propisima zaštite spomenika, upravo zbog toga što je sva povijest već bila uništena od strane prethodnih zakupaca. Ipak, jedna od rijetkih stvari koja je zadržala svoj izvorni izgled bili su visoki prozori.

“To smo prepoznali kao iznimnu kvalitetu i neizbrisiv trag povijesti”, kaže Vasiljevič koji je sa svojim timom odlučio ne dirati strop, odnosno vratiti ga u izvorno stanje. Virtualna linija koja se proteže u visini gornjeg prozorskog parapeta predstavljala je granicu obrade – sve iznad nje je netaknuto, dok su ispod nje izvedeni novi zahvati.

“Gornja linija postojećih prozorskih okvira bila je visina knauf stropa prethodne trgovine. To smo uzeli kao ograničenje obrade. Uklonili smo postojeći knauf strop, koji je rezultat obnove Petrola, omogućili veće visine stropa i ostavili ga netaknutim. Odlučili smo stropove držati otvorenima s vidljivim instalacijama i rasvjetom. To je prostoru omogućilo da prodiše i vizualno ga je učinilo većim”, objašnjava arhitekt.

Podjela prostora u dva dijela

Što se tiče ostatka prostora, njega su odlučili podijeliti i to snažno naglasiti. Prostor sada, kažu, funkcionira kao mali trg u koji se ulazi dijagonalno kroz ugaoni ulaz.

“U procesu projektiranja to je značilo podjelu trgovine na dva dijela; lijevi i desni, a koje smo definirali kroz programski sadržaj. S jedne strane izloženi su parfemi, knjige o kulturi života i modni dodaci. Druga strana u potpunosti je namijenjena izložbenom postavu zakrivljenog zida s tenisicama i cipelama”, objašnjava Vasiljevič te napominje da prostor omogućuje stalno kretanje posjetitelja, pri čemu nailaze na njegove različite karaktere.

Tako se pri ulasku nalazi stup obložen ogledalima, za koji autori kažu da je “možda metamorfoza kipa, karakterističnog elementa trga, ili samo rekonstrukcija nestajućih stupova Miesa van der Rohea iz Barcelona Paviljona”. Oko njega su kružno obješeni komadi odjeće, dok je prostor u nastavku polukružno ograđen, te skriva servisne prostore.

Reverzibilni zahvati

Autori posebno naglašavaju činjenicu da je cjelokupni zahvat u objektu montažan i samim time može se jednostavno i brzo vratiti u izvorno stanje. “To smo postigli uklonjivom zidnom oblogom i glavnim konkavnim zakrivljenim zidom/zaslonom. Sve naše intervencije u prostoru tako su postale reverzibilne”, objašnjava Vasiljevič.

Najveći izazov bilo je, kaže, vrijeme kojeg nisu imali; “Imali smo samo mjesec dana za pripremu projekta i dodatnih mjesec dana za pripremu svih detaljnih planova”; te transformacija prostora uz stroga budžetna ograničenja.

“Željeli smo postići svježi izgled uz suvremenu intervenciju u staru ljusku zgrade. Budući da je trgovina velika, svaka investicija može biti visoka, no zato smo odabrali pristupačne materijale koji u kombinaciji sa svim elementima ne izgledaju jeftino”, kaže autor pa nam za kraj otkriva koji je njemu osobni najdraži dio prostora: “Polukružni zakrivljeni zid od Lexana, koji je ujedno bio i najveći tehnički izazov za izradu”.