Uskoro se otvara novi most u Trogiru, jedan od uzbudljivijih projekata godine. Razgovaramo s autorima

‘Četvero ljudi je polagano, u tišini, povlačilo konope na rubovima te ogromne teglenice koja je kroz uski kanal Foše nosila most od 65 tona, dok su je građani s obje strane kanala laganim korakom pratili. Tišina koja je vladala bila je gotovo opipljiva’

Ovog smo vikenda obišli najiščekivaniji trogirski projekt u dugo vremena – pješački most u Foši. Nekoliko dana prije finalne inspekcije i uporabne dozvole koja će ga kroz koji tjedan konačno otvoriti za javnost, most je još uvijek pod željeznom ogradom. Ipak, brojne prolaznike i lokalne entuzijaste taj, čini se, marginalni detalj nije sprečavao da se nekako dočepaju te nove, uzbudljive građevine koja se nadvija nad kanalom.

“Pa, zanimljivo… Dosta zanimljivo”, govori gospodin dok opipava gumenu podlogu kojom je most obložen. Nesretan je kad mu kažemo da nažalost još nije spreman da ga cijelog obiđe, pa sliježe ramenima i odšeta.

“Što ga dulje gledaš, to je ljepši”, govori gospođa koja nam je nakon fotografiranja pomogla vratiti ogradu na mjesto, pa iskreno dodaje: “Kad sam ga prvi put ugledala nisam baš bila sigurna. Ali sada mi je lijep. Poseban je…”

Dopremili ga tegljačem u rujnu

Čelični most koji spaja povijesnu jezgru Trogira s kopnom projektirao je splitski studio Prostorne taktike. Životno poslovni par Antonia Cvitan Vuletić i Luka Cvitan osmislili su, a građevinska tvrtka Marana izvela, konstrukciju u vrijednosti milijun eura; dugu 31,8 metara, široku 10,4 metar u najširem dijelu, visoku 4,12 metra i tešku 65 tona.

Ova posljednja stavka s tonama bila je ključni faktor ovog rujna, kad je most konačno dopremljen iz brodogradilišta u splitskoj Vranjici – gdje je izgrađen – u trogirsku Fošu. Akcija je trajala šest sati i bila je priličan spektakl; brojni građani pratili su kako tegljačem uplovljava gigantska čelična konstrukcija i montira se na mjesto nekadašnjeg drvenog, već propalog mosta.

To je ujedno, govore nam arhitekti, bio i najemotivniji trenutak cijele priče. Kad su svi zajedno, u potpunoj tišini i s golemim poštovanjem, dopratili novi most u Fošu.

Uživo je veličanstven

Sada, dva mjeseca kasnije, kad su svi detalji montirani i spremni; od gumirane podloge preko rasvjete, do mreže za ležanje i sjedalica, most izgleda prilično veličanstveno. Bez obzira na to što mislili o njegovom dizajnu – sviđa li vam se ili ne – činjenica je da je dojam kad stanete pred njega, a potom na njega – čudesan.

Stoga danas, netom prije njegova otvaranja, o novom mostu razgovaramo s njegovim arhitektima, Antonijom i Lukom; strpljivo nam odgovaraju na sva moguća pitanja o projektiranju i samoj gradnji, izazovima, inovacijama koje su unijeli u projekt te brojnim drugim detaljima.

Haus: Možete li se nakratko vratiti u početak 2022. kad je raspisan natječaj za most; što ste prvo pomislili kad ste ga pročitali i zašto ste se odvažili prijaviti?

Antonia: Neposredno prije natječaja za most, nismo mogli sudjelovati na natječajima za dječje vrtiće u Splitu zbog visokog stupnja moje trudnoće i drugih projekata koje smo završavali, što nas nije ostavilo ravnodušnima. U trenutku kad se bližio rok predaje natječaja za most, imali smo bebu od nepuna dva mjeseca i igrom slučaja svi smo dobili Covid zbog čega smo morali ostati zatvoreni u kući. Zvučat će pomalo nenormalno, s obzirom na to da smo imali temperaturu i druge simptome Covida, ali odlučili smo iskoristiti to vrijeme izoliranosti na produktivan način i napraviti natječaj za most.

Haus: Koliko ste ovim projektom izašli iz svoje zone komfora?

Antonia: Nevezano za ovaj projekt, čini mi se da smo oboje skloni izlaziti iz svoje komforne zone i upravo u tim situacijama dajemo najbolje od sebe. Ja osobno u takvim trenucima doživljavam najveći osobni rast.

Haus: Nama svima koji smo izgradnju i montiranje mogli pratiti isključivo kroz snimke, sve je izgledalo pomalo nadrealno. Kakvo je bilo iskustvo vama iznutra?

Antonia: Najsnažniji doživljaj za mene je bio trenutak kada su ogromnu teglenicu polako uvukli na početak kanala i onda je startao finalni prolazak kroz Fošu do mjesta postavljanja. Četvero ljudi je polagano, u tišini, povlačilo konope na rubovima te ogromne teglenice koja je kroz uski kanal Foše nosila most od 65 tona, dok su građani i drugi okupljeni s obje strane kanala laganim korakom pratili taj dolazak. Tišina koja je vladala bila je gotovo opipljiva.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Prostorne Taktike doo (@prostorne_taktike)

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Prostorne Taktike doo (@prostorne_taktike)

Haus: Je li projektiranje mosta izazovno kao što se nama laicima čini?

Antonia: Bilo je krajnje zahtjevno. Trebalo je isprojektirati most koji je građevina te je zapravo jako zahtjevan inženjerski pothvat, koji konstrukcijom prkosi inženjerskim standardima. No, s druge strane je skulptura, a zapravo brod. I u svakom trenutku su svi parametri svakog tog dijela trebali biti zadovoljeni.

Haus: Je li vam se u bilo kojem trenutku – od dizajniranja do same izgradnje – nešto učinilo nesavladivo?

Antonia: Ništa mi se nije činilo baš nesavladivim, no dva trenutka su mi ipak bila posebno upečatljiva u sličnom kontekstu. Prvi je bio kada je statičar danima analizirao različite modele konstrukcije i temelja kako bi pronašao optimalno rješenje te uporno dobivao loše rezultate. Iako smo znali da ćemo na kraju naći rješenje, ipak je postojala doza nesigurnosti oko toga hoće li biti potrebne značajnije izmjene koje će utjecati na konačan izgled. Drugi šokantni trenutak bio je kada smo tijekom gradnje otkrili da postojeći temelji nisu ni postojeći ni adekvatni i da je cijeli projekt temeljenja neupotrebljiv, dakle da treba sve raditi nanovo.

Haus: Oko čega niste bili voljni raditi kompromise?

Antonia: Pa, rekla bih da kompromis koji apsolutno nismo htjeli raditi, a koji uvjetuje da praktički ni drugdje nema kompromisa, taj da konstrukcija ostane elegantna i tanka ljuska, najtanja na vrhu.

Haus: Kako ste i zašto došli do oblika hiperboličnog paraboloida?

Luka: Oblik je proizašao iz ispitivanja geometrije koja bi proširila most u odnosu na jednostavan polazišni koridor, kako bi se na tim proširenjima mogle planirati dodatne aktivnosti bez da ometaju prolazak preko mosta.

Haus: Kako je most dizajniran da se uklopi u povijesni kontekst Trogira?

Luka: Geometrija mosta je projektirana tako da se konstrukcija prema rubovima stanjuje na svega 9 cm, što cijeli most čini vrlo elegantnim i nježnim u pojavnosti. Kao završne obrade su birani materijali prirodnih tonova, pa je tako cijela konstrukcija bojana u boju koja hrđa, čime se postigao efekt kao da je most već dugo vremena tamo.

Haus: Koje su inovativne značajke ugrađene u dizajn?

Luka: Kao inovaciju bismo naglasili potpuno preuzimanje dizajna i detalja iz brodograđevne industrije, koja je potpuno kontekstualan za grad Trogir s obzirom na to da ima veliku brodograđevnu tradiciju. Inovativan je i sam konceptualni pristup, kroz koji smo uspjeli isprojektirati most kao točku zaustavljanja i druženja, a ne samo konstrukciju za prelazak preko Foše.

Haus: To je zapravo i bio projektni zadatak; da novi most postane ‘više od utilitarne konstrukcije za prelaženje morskog kanala’, odnosno ‘društveni punkt’. Kako ste odabrali ovo konačno rješenje?

Luka: Razmatrali smo niz različitih geometrija mosta, svakoj je bio cilj s nekakvim proširenjem osvojiti dodatni prostor na kojem bi se mogle smjestiti različite aktivnosti. Bilo je tu svega :), ali ova geometrija sedla je kliknula čim smo ju izmodelirali. Jako prirodno je udomila elemente za sjedenje i rupu u kojoj je napeta mreža. To smo postigli upravo proširenjem konstrukcije na najnepovoljnijem mjestu, središtu raspona, te smo na osvojene površine smjestili grupu elemenata za sjedenje na sjevernoj strani, te perforaciju s mrežom za izležavanje na južnoj.

Haus: Zašto ste se odlučili na čelik?

Luka: Iz više razloga. Ako se ispravno antikorozivno zaštiti, čelik ima sve predispozicije za veliku trajnost. Također je vrlo lagan kao materijal; u njemu se mogu izvesti zahtjevne geometrije te kao takav element iz brodograđevne industrije ima tradicijsku povezanost s lokalnom zajednicom putem brodogradilišta. Također, s obzirom na golemu količinu ljudi koji su radili ili još uvijek rade na lokalnim brodogradilištima, željeli smo iskoristiti taj postojeći know-how.

Haus: Zbog zadanog nagiba nije bilo moguće napraviti pristupnu rampu za invalide. Imate li ideju koja su neka druga moguća rješenja da most bude pristupačan osobama s invaliditetom?

Luka: Pitanje pristupa osobama s Invaliditetom Grad Trogir upravo rješava integralno na cijeloj razini grada. Kako se kod našeg mosta radi o lučnoj konstrukciji, nije bilo moguće implementirati sustav rampi. Stoga smo posebnu pažnju posvetili dizajnu stuba i njihovog ritma, čime smo postigli kontinuirani, značajno blaži nagib stubišta. Ovime je prelazak mosta postao značajno manje naporan, zapravo ugodniji svima, a posebno starijim i slabije pokretnim osobama, kao i djeci i njihovom doživljaju prostora.

Haus: Koje su tehničke inovacije primijenjene u konstrukciji?

Luka: Definitivno način izrade koji je preuzet iz brodograđevne industrije, te primjena dodatnog sustava antikorozivne zaštite inhibitorima, prahom koji konzumira kompletan kisik koji je ostao zarobljen u konstrukciji, čime se sprečava stvaranje hrđe. Prilikom razrade projektne dokumentacije puno nam je pomogao kolega inženjer brodogradnje.

Haus: Koje su bile ključne faze u planiranju izgradnje?

Luka: Definitivno rješavanje i priprema detalja oslonca mosta i njegova ugradnja, jer je sve trebalo sjesti s vrlo malim tolerancama. I planiranje transporta mosta iz brodogradilišta do lokacije. 


Haus: Koliko je radnika i stručnjaka sudjelovalo u izgradnji?

Luka: U samoj izradi projektne dokumentacije sudjelovalo je preko 20 ljudi različitih struka, a u samoj izradi mosta sigurno na desetke. Svakako nam je želja složiti cijeli popis jer je zapravo nevjerojatno koliko je ljudi bilo uključeno u sam proces.

Haus: Kako ste osigurali stabilnost u slučaju jakih vjetrova ili potresa (radi se o seizmički aktivnom području); postoji li razlika u odnosu na mostove klasičnog profila?

Luka: Postojeći temelji su rekonstruirani na način da je na svakom osloncu izvedeno 6 pilota promjera 90 cm, a koji idu 10 metara u dubinu sve do čvrstog tla, odnosno stijene. Odradilo se probno opterećenje s 30-ak tona i došlo je do pomaka od 1 mm, što je značajno manje od projektiranog.

Haus: Koliki je očekivani životni vijek novog mosta?

Luka: Ovakve konstrukcije se projektiraju na životni vijek od 50 godina, ali uz redovite preglede i ispravno održavanje to može biti značajno dulje.

Haus: Reakcije su redom iznimno pozitivne. Usudite li se nadati da će most postati nova gradska znamenitost?

Luka: Smatramo da grad Trogir uz sve povijesne znamenitosti zaslužuje i jednu ovakvu, suvremenu.

Haus: Koliko vas je ovo iskustvo otvorilo prema nekom budućem projektu mosta?

Luka: Vjerujemo da smo ovim projektom stekli ogromno i neprocjenjivo iskustvo i definitivno se nadamo nekoj novoj prilici.

Haus: Godinama zajedno radite na projektima; kakva vam je dinamika i kako je izgledala u ovom konkretnom projektu?

Antonia: Iako nam je bilo potrebno vremena na početku da pronađemo zajednički ritam, na kraju smo razvili dobar način suradnje. Jedan od nas preuzima vodeću ulogu u projektu, ali u sve smo uključeni oboje i zajedno donosimo ključne odluke. Tako je bilo i na mostu, Luka je vodio projekt, a sve odluke koje su bile važne donosili smo zajedno. To nam omogućuje da se međusobno nadopunjujemo i da uvijek imamo svježu perspektivu, a ovaj pristup se pokazao posebno korisnim u zahtjevnim situacijama kada je potrebna dodatna energija ili objektivna procjena.

Haus: Na čemu trenutačno radite, je li vam neki od projekata posebno izazovan?

Antonia: Radimo na obnovi Ljetnog kina Bačvice koje je zaštićeno kulturno dobro. To je veliki izazov jer želimo sačuvati njegov poseban i predivan ambijent, a istovremeno ga prilagoditi zahtjevima projekta. Na projektu surađujemo s kolegama iz ureda NFO iz Zagreba, što nije često u arhitektonskih krugovima, a to nas posebno veseli. Uz to, radimo projekte velikih garaža u Splitu, na Turskoj kuli i u Jeretovoj ulici. Zanimljivo je da nakon sedam godina rada ureda u Splitu, prvi puta sada imamo priliku i raditi projekte u Splitu.