Realnost iza obnove FPZG-a; arhitekti otkrivaju izazove i rješenja

‘Nismo željeli ništa skrivati, htjeli smo da se vide i greške. Stropovi imaju i sloj protupožarne žbuke, a išli smo na to jer nije preskupo i zadovoljava propis. Nismo zaglađivali kako bismo dobili dojam betona. Htjeli smo da ostane tako kako je. Doduše, malo je šlampava izvedba…’

Fakultet političkih znanosti u Zagrebu posljednje dvije i pol godine bio je smješten u zamjenskom prostoru na Iblerovom trgu, otkud se ovaj tjedan konačno vratio u Lepušićevu 5. Tamo ga je dočekala nova-stara zgrada, koja je od prijašnje sačuvala tek nosive zidove, dok je – zahvaljujući obnovi – sada dobila posve novi izgled.

Novu zgradu FPZG-a obišli smo prošli i ovaj tjedan te o projektu konstruktivne i cjelovite obnove razgovarali s dekanom Dariom Nikićem Čakarom, te glavnim projektantom i profesorom Arhitektonskog fakulteta Mladenom Jošićem.  

Dekan Nikić Čakar otpočetka je involviran u cijeli projekt, pa se prisjeća i kako je sve krenulo. Nakon zagrebačkog potresa stradalo im je stubište, pa su najprije imali mali projekt hitne sanacije tog dijela zgrade, a onda su se 2021. godine, pod vodstvom tadašnjeg dekana Andrije Henjaka, prijavili s projektom za cjelovitu obnovu zgrade fakulteta.

Zgrada je originalno bila radničko prenoćište

“Taj je projekt predviđao dvije faze; prva je obuhvaćala konstruktivno ojačanje, dakle podizanje protupotresne otpornosti zgrade, a druga proces cjelovite i energetske obnove zgrade”, govori dekan te dodaje kako je zgrada građena početkom pedesetih godina, a rad je arhitekta Antuna Ulricha. 

Inače, inicijalno je bila radničko prenoćište. 

“Tu su zapravo većinom bile spavaonice. Postojala su dva stubišta koja su vodila u te spavaonice na katovima, a restoran i velika blagovaonica nalazili su se u prizemlju zgrade. Kada je fakultet osnovan 1962. godine, na korištenje je dobio ovu zgradu, a osim održavanja i određenih intervencija taj prostor nikada nije bio ozbiljnije obnavljan. Zato je ovo bila prilika koju smo morali iskoristiti”, govori dekan. 

Projekt dobio Arhitektonski fakultet

Imali su, tvrdi, veliku sreću što je Arhitektonski fakultet dobio taj projekt. “Konkretno profesor Jošić je preuzeo projektiranje i uz njega smo imali odlične ljude bez kojih cijeli ovaj projekt ne bi uspio; od glavnog nadzora, voditelja projekta, tadašnjeg dekana Andrije Henjaka, do naše poslovne tajnice koja je bila direktno involvirana u neke aspekte provođenja nabave i administracije”, govori.  

Građevinski radovi počeli su u rujnu 2022. godine, a sama obnova bila je kompleksna. “Inicijalan rok završetka radova trebao je biti na proljeće 2024. godine, ali nas je dočekalo puno iznenađenja i prepreka. Imali smo i nekih neplaniranih radova i moram priznati da nas je sve to toliko pregazilo da imam osjećaj da je prošlo deset godina”, priznaje dekan. 

Nekoliko nadogradnji i proširenja

No, zadovoljni su kako je sve na kraju ispalo. Osim konstruktivne i energetske obnove odlučili su se i na nadogradnju zgrade. Uspjeli su, objašnjava dekan, malo se proširiti tako što su na prizemlje jednog dijela zgrade (objekt koji spaja stambenu zgradu i zgradu fakulteta), gdje se nekada nalazila kotlovnica, nadogradili dvije nove etaže. Jednu su ukopali ispod kao podrum, a drugu su nadogradili iznad. I tako su dobili biblioteku i čitaonicu na tri etaže.  

Nadograđivali su i peti kat. “Osim velike neiskorištene terase ondje se u zatvorenom dijelu nalazio radio Student i nekoliko profesorskih kabineta, a novim projektom unutarnji dio smo proširili na terasu. Dakle, terasa je sada zatvorena i tako smo dobili znatno veći prostor sa četiri funkcionalne dvorane”, govori.

Više od pola energije proizvodit će sami

Napravljena je i nadogradnja šestog kata na kojem se nalazi jedna tehnička prostorija i novi krov sa solarnom elektranom od 50 kilovata. “Prošli tjedan smo montirali i jednu manju solarnu elektranu od 25 kilovata na stanarskom dijelu krova (op.a. FPZG dijeli dio zgrade sa stambenom zgradom pored) i to smo napravili vlastitim novcem”, govori dekan, te dodaje kako će sada više od pola energije za vlastite potrebe proizvoditi sami. 

Po novom projektu predviđeno je preko 50 posto energetske uštede u odnosu na staru zgradu. “Mi smo zapravo na nosivim elementima stare zgrade dobili potpuno novu zgradu. Osim konstruktivnih ojačanja dobili smo i energetsko unaprjeđenje zgrade i to kroz novu fasadu, stolariju, kroz dizalice topline za grijanje i hlađenje, a imamo i cirkulacijske cijevi za zrak jer smo kao zgrada javne namjene bili obavezni to napraviti”, objašnjava Nikić Čakar. 

Više dvorana i prostora za profesore

Osim energetskog unaprjeđenja povećani su kapaciteti i puno su bolje iskorišteni postojeći prostori. Arhitekti su im osigurali dovoljno mjesta za rad i kabinete za nastavnike kojih je prije kronično nedostajalo. Nekada su, kaže, imali devet funkcionalnih dvorana, a sada ih imaju trinaest. 

“Nismo imali gdje smjestiti profesore. Imali smo velike kabinete koje je dijelilo po sedmero ljudi, a manje po troje, četvero. Sada su svi profesori smješteni u komotne kabinete za po dvije osobe. Dobili smo i uredske prostore za sve suradnike i asistente, a imamo i studentski klub od 40 kvadrata koji izlazi na zimski vrt. Ondje je profesor Jošić ostavio zidove na kojima će se studenti moći i likovno izražavati, a natkriven je pločama koje propuštaju sunčevu svjetlost, pa se ondje može boraviti i u zimskim mjesecima”, govori.

Vertikalni zeleni vrtovi, mreže za odmor…

Postoji i etaža predviđena za odmor nastavnika, a na krovu te etaže proteže se i horizontalni vrt s malenim travnjakom i drvetom japanske jabuke. Iznad vrta je instalirana i mreža namijenjena za odmor studenata. Osim horizontalnog vrta na bočnim stranama zgrade je postavljen i vertikalni zeleni vrt koji se vidi kroz velike staklene stijene nekih predavaonica i kabineta. 

“Taj će se vrt još širiti, no ideja je da konstruktivni čelični elementi na zgradi ostanu vidljivi, pa je dio biljaka listopadan, a dio zimzelen. Po ljeti kada se zazeleni radit će hlad. Za vrtove imamo i sustave navodnjavanja, a u prizemlju je posađen i bršljan koji će se penjati po jednom dijelu zgrade”, objašnjava dekan i dodaje da vertikalni zeleni vrt još nema svoju puninu, ali za koju godinu – kada se biljke počnu širiti po mreži – doći će do punog izražaja pa će imati i pravi učinak na izgled zgrade.

Jedan od opremljenijih TV i radijskih studija

Kroz najveću promjenu prošli su knjižnica i podrum. Knjižnica se sada nalazi na tri etaže spojene spiralnim stubištem, dok je dio podruma pretvoren u medijski centar. “Donedavno je cijeli podrum bio jako problematičan zbog čestih poplava. Tamo je dijelom bila smještena arhiva, skladište, televizijski studio i prostori za informatičku opremu”, govori dekan.

Sada je taj prostor, objašnjava, hidroizoliran izvana i iznutra, a u njemu se na 260 kvadrata nalaze televizija, radio Student i studentske novine. “Imamo ovdje redakcije, uredništva, scenske i podcast sobe i to će biti jedan od opremljenijih televizijskih i radijskih studija u Hrvatskoj kada govorimo o obrazovnim institucijama”, govori Nikić Čakar. 

Ukupna površina novoobnovljene zgrade Fakulteta iznosi preko 4600 četvornih metara, a obnova je, govori dekan, s gotovo 9,5 milijuna eura financirana iz Fonda solidarnosti Europske unije, dok je preostali iznos od 6,5 milijuna eura osiguran iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te državnog proračuna.

 “Sami radovi su negdje na oko 10 milijuna eura, ostalo je otišlo na najam zamjenskog prostora, plaćanje režija, plaćanje usluga stručnjaka i opremanje zgrade”, kaže dekan i dodaje kako je iznimno zadovoljan jer je zgrada dobila novi vizualni identitet koji će od sada koristiti i za promociju fakulteta. 

Egzoskelet u metalnim križevima

Osim s dekanom, razgovarali smo i s glavnim projektantom, profesorom Mladenom Jošićem i arhitekticom, njegovom kćeri Minjom Jošić, koji su nas detaljno proveli kroz projekt. “Autori zgrade smo Minja i ja, a važnu ulogu u ovom projektu imao je i naš kolega s Arhitektonskog fakulteta Josip Galić koji je konstruktor.

“Dogovor je bio da ćemo egzoskelet napraviti u metalnim križevima. To je nosiva konstrukcija, a ujedno je postala najprepoznatljiviji dio zgrade”, govori profesor, te dodaje kako obnova nije bila nimalo lagana. Naime, zgrada kao takva nije nekad bila zamišljena za javnu namjenu, a kako su mijenjali pročelje i zgradu izvana morali su tražiti građevinsku dozvolu. 

“A da dobijete tu građevinsku dozvolu morate zadovoljiti i sve propise iznutra, kao da se radi o potpuno novoj zgradi. A to je na staroj zgradi jako teško napraviti”, objašnjava profesor i daje primjer visine etaža koje su u zgradi bile stambene. “Dakle, danas morate imati visinu etaže od tri metra kako biste dobili dozvolu za zgradu bilo kojih javnih sadržaja, a mi smo ovdje imali 2,55 metara neto i onda smo išli na skidanje tih stropova kako bismo došli do greda i sitnog rebra i tako formalno dobili visinu od 3 metra”, objašnjava profesor. 

Danas, kaže, u većini projekata se takvi stropovi farbaju u crnu boju kako bi bili manje vidljivi, no oni su se odlučili na što svjetlije kako bili vidljiviji. “Nismo željeli ništa skrivati, željeli smo da se vide i greške. Stropovi imaju i sloj protupožarne žbuke, a išli smo na to jer nije preskupo i zadovoljava propis. Nismo željeli ništa zaglađivati kako bismo dobili dojam betona. Željeli smo da ostane tako kako je. Doduše, malo je šlampava izvedba i neki detalji su se mogli bolje napraviti, ali ispravljalo se što se moglo”, govori. 

Propala ideja o mikrocementu

Podovi na svim katovima su u epoxy smoli. No, po projektu bili su drugačije zamišljeni. “Povijest poda je malo problematična”, kaže profesor. Inicijalno je bio zamišljen mikrocement i već su imali izvođača. “No, to je bio totalni fušeraj jer taj izvođač to nije znao napraviti. U mikrocementu ne smiju biti neravnine jer postaje porozan. Priprema za mikrocement mora biti poštena i treba biti nekoliko završnih slojeva, a kako to ovdje nije bio slučaj odlučili smo da se preko toga stavi epoxy”, govori. 

I priznaje da nije najsretniji s tim rješenjem. “Žao nam je, jer je Minja odabrala fenomenalne boje. Bile su lagane, nježne i mekane, trebalo je sve zajedno drugačije izgledati. Sada su malo tvrđe boje i ne uklapaju se tako dobro kako smo prvotno zamislili”, govori profesor dok se spuštamo po stubištu zgrade pa dodaje kako su i stepeništa trebala biti obnovljena, ali se pokazalo da je to nemoguće napraviti. 

“Sada je na podu teraco i divan je na tom stubištu, ali je jako teško pronaći nekoga tko bi to znao dobro napraviti pogotovo u kratkom roku. Stubište ćemo naknadno raditi i bit će u epoxy smoli, ali tema za sebe. Imamo, dakle, četiri boje po vertikali. Ista boja je na svaka dva kata, a svako stubište će biti u jednoj boji”, objašnjava profesor. 

Nekoliko zona odmora u vanjskim prostorima

U podrumu su, govori, izvorno bile kupaonice, u vrijeme prenoćišta, a prije sadašnje obnove u tom prostoru bio je smješten mali TV studio i još neke prostorije. “Bio je to jedan labirint bez zraka i svjetla, potpuno nefunkcionalan prostor. Mi smo ga otvorili, pustili svjetlo i osigurali jednu cijelu etažu novih funkcionalnih prostora”, govori.

Zadovoljni su, kažu,  i s vrtovima koje su napravili. “S južne strane je taj horizontalni vrt i ideja je da profesori sjede na terasi pored tog zelenog humka, a studenti iznad na mreži leže i jedu sendviče. Vertikalni vrtovi se nalaze u dvorištima i na bočnim krilima, tako da će neke predavaone gledati na taj vrt što je dobro zbog hlada. No, imamo i rolete u svakoj prostoriji. Dakle, duplu zaštitu”, kaže profesor i dodaje kako je sretan zbog više zona odmora u vanjskim prostorima, koje su uspjeli napraviti. Tako na dijelu katova postoje i maleni balkoni na koje se može izaći. 

Na prvom i drugom katu niz dugačak hodnik poslagani su kabineti i uredi. “Ovdje smo na kabinete i urede postavili klasična vrata, ali sada mi je malo žao što se nismo odlučili za staklena vrata. Naime, hodnik bi tako bio puno svjetliji i dobio bi prirodno svjetlo. No, s time stalno eksperimentiramo”, kaže profesor.

‘Gotovo sve se moralo odrađivati ručno’

Na pitanje jesu li zadovoljni krajnjim rezultatom, profesor Jošić odgovara da jest, ali da je svjestan da uvijek može bolje. “No, napraviš najbolje kako možeš u datom trenutku”, dodaje. Minja, iako zadovoljna, također se osvrnula na kvalitetu izrade pojedinih elemenata.

 “Da je malo finija izrada bila bih još zadovoljnija. Ovdje smo provodili puno vremena, ali ovo je velika zgrada i ne možete sve kontrolirati. Uostalom, nismo voditelji gradilišta. No, na ovome je rađeno tri godine i uloženo je puno je truda. Svakako bih napomenula da je bilo teško raditi grube građevinske radove, jer se sve moralo odrađivati ručno. Cijela zgrada se morala ogoliti i strojevi bi bili pregrubi, tako da je i to oduzelo puno vremena. No, ako oduzmemo te neke detalje, u globalu sam zadovoljna”, kaže za kraj Minja Jošić.