Mladi splitski arhitekt ovako sanja budućnost stanovanja. Njegov projekt završio u užem izboru važne EU nagrade

‘Nepriuštivost stanovanja društveni je problem uzrokovan ekonomskom eksploatacijom prostora na svim razinama. Stanovanje je postalo preskupo, dok jasne strategije i mjere ne postoje. U takvim uvjetima, građani su prepušteni sami sebi’

Kad je prošle godine trebao predati svoj diplomski rad, Sandi Terzić nije morao puno razmišljati. Temu je vidio jasno; o njoj je promišljao godinama, otkako je upisao arhitekturu u Splitu. Sada je taj isti rad dospio u uži krug ‘EUmies Awards Young Talent 2025’, studentske verzije ‘EU Mies van der Rohe Award’; najvažnije europske nagrade za arhitekturu.

Projektom ‘KO-101 – Affordable Heterotopia’, 25-godišnji Terzić bavi se ključnim problemom današnjice; kroničnim manjkom priuštivog stanovanja i pritom na isti pokušava odgovoriti.

Njegov rad stoga predstavlja inovativan pristup stanovanju kroz kombinaciju modularne arhitekture, kolektivnih prostora i otpornih urbanih struktura, a svoju ‘Priuštivu Heterotopiju’, smješta u – Kaštel Kambelovac, podneblje u kojem i sam živi te poznaje sve njegove boljke i potencijal.

‘Građani su prepušteni sami sebi’

“Moj diplomski projekt derivat je višegodišnjeg promišljanja arhitekture kao društvene discipline, šire od pukog estetskog ili uslužnog djelovanja”, Terzić objašnjava za Haus.

“Nepriuštivost stanovanja društveni je problem uzrokovan ekonomskom eksploatacijom prostora na svim razinama. Stanovanje je postalo preskupo, dok jasne strategije i mjere ne postoje. U takvim uvjetima, građani su prepušteni sami sebi, sele se izvan urbanih središta i pritom žive raspršeno i individualizirano. Takav sustav prostorno je, ekološki i društveno neodrživ”, govori mladi arhitekt koji je već rano tijekom studija, kaže, razvio odgovornost i zanimanje za temu otpornog i dostupnog stanovanja.

Terzić svoje naselje vidi, kako nam opisuje, kao priuštivu stambenu zajednicu na gradskoj periferiji Splita, u kojoj je 200 stanova raspoređeno u tri alternativna modela stanovanja – zadružno, prinudno i adaptibilno – temeljenih na demokratskoj suradnji stanara u upravljanju i vlasništvu nad cijelim zgradama. To omogućuje, kaže, raznolikost stanova, zajedničke prostore, jednostavniju infrastrukturu te kolektivne vrtove i terase, a morfologija naselja prilagođena je lokalnim tradicijama, omogućuje brzu gradnju i vertikalnu ekspanziju, dok polumontažna tehnika, transport vlakom iz obližnje tvornice i standardizacija doprinose priuštivosti.

Staklenici kao klimatska skloništa

Kroz module povezane vertikalnom infrastrukturom, Terzićeva fleksibilna struktura omogućuje više kombinacija stanova. Dizajn omogućuje četiri osnovna tipa (od garsonijere do četverosobnih jedinica) koji se kombiniraju u različitim varijantama. Centralni element čine staklenici koji služe kao mikroklimatske zone za uzgoj hrane, radni prostori te društveni centri s tržnicama i kulturnim sadržajima.

“Kao odgovor na globalno zatopljenje, staklenici stvaraju mikroklime, djelujući kao klimatska skloništa. Takvi prostori reinterpretiraju povijesne tipologije kolektivnog stanovanja s produktivnim karakterom, vraćajući rad u stambenu zajednicu. Time se ojačava vrijednost stanovanja, čineći ga otpornijim i manje podložnim komodifikaciji”, opisuje Terzić.

Kroz eksternalizaciju stubišta, projekt dopušta vertikalne ekspanzije, odnosno postupnu gradnju katova ovisno o potrebama zajednice. “Pletenjem modula u tlocrtu i presjeku stvara se katalog raznolikih stambenih jedinica. Generativni model, temeljen na kombinatorici stanova, potiče prostornu raznolikost i prilagodljivost, omogućujući da stambena zgrada funkcionira kao dinamičan organizam, čiji se fragmenti mogu prekrajati u različite prostorne dispozicije ovisno o potrebama”, opisuje.

Inspiriran radovima arhitekata i filmaša

Za razliku od načina na koji danas tretiramo najviše katove, u Terzićevoj heterotopiji gornje jedinice namijenjene su ranjivim skupinama, ne bogatima.

“Gornji katovi stambenih zgrada, inače rezervirani za luksuzne sadržaje, pružaju pogled na more, obilje prirodnog svjetla i svjež zrak, što ih čini idealnim za privremeni smještaj ranjivih skupina, poput žrtava obiteljskog nasilja, raseljenih obitelji i migranata. Integracijom modela emergency shelter u ovom projektu propituje se dominacija krupnog kapitala i tržišne špekulacije, otvarajući put pravednijim i inkluzivnijim modelima stanovanja”, objašnjava mladi arhitekt kojeg su kroz ovaj projekt inspirirala učenja strukovnih teoretičara poput H. Hertzbergera, J. Jacobs, P. V. Aurelia i A. Aravene.

“Osim toga, reference često pronalazim i u drugim umjetnostima. Na odabir teme utjecali su redatelji Ken Loach, Bong Joon Ho i Hirokazu Kore-eda. Estetika cijelog projekta nastala je pod utjecajem stvaralaštva Wesa Andersona, kao namjera da se satirički referiram na tiraniju beskarakternih pojavnosti sivo-bijelo-crnih građevinskih investicija iz kategorije ‘za prodaju'”, govori.

Popularna nadogradnja obiteljskih kuća

Kroz ovaj projekt, Terzić se poigrava nadogradnjom, modelom toliko popularnim kod nas, ali na jedan posve drugačiji način.  Kako opisuje u radu, lokalna arhitektura obilježena je sukcesivnom izgradnjom obiteljskih kuća te uključuje različite korisnike, budžete i vremenske okvire gradnje, zbog čega obiteljske kuće s vremenom prerastaju u socijalni kolaž.

Njegovo arhitektonsko rješenje stoga omogućava postupno dodavanje slojeva kući, čime korisnici mogu proširivati ili prilagođavati svoj dom prema promjenjivim potrebama i financijskim mogućnostima. “Ovakav pristup osigurava da zgrada evoluira kroz vrijeme, prilagođavajući se životnim ciklusima svojih stanovnika”, objašnjava.

Upravo je to jedan od razloga zašto je kao lokaciju svog naselja odabrao Kaštel Kambelovac. Naime, i sam živi u Kaštelima, gdje svakodnevno svjedoči problemima, ali i potencijalima gradske periferije. A Kaštela pritom, napominje, predstavljaju “jedinstven primjer utilitarne ‘narodne’ arhitekture karakteristične po sukcesivnom nadograđivanju ovisno o stanarskim potrebama. Odabirom takve lokacije i postavljanjem projektnog zadatka, reinterpretiram, na prvi pogled, negativne graditeljske trendove uvažavajući važnost arhitekture kao socijalnog kolaža”, objašnjava.

U konkurenciji među 280 radova

Inače, Terzićev rad jedan je od 280 iz cijele Europe koji su konkurirali za bijenalnu nagradu EUmies Young Talent. Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu nominirao je njegov i još jedan rad nakon interne selekcije među svim diplomskim radovima nastalim u posljednje dvije godine, da bi naposljetku ‘KO-101 – Affordable Heterotopia’ dospio u 35 najboljih koji su predstavljeni na Venecijanskom bijenalu arhitekture. U međuvremenu je otkriveno 12 finalista europske selekcije i još pet svjetske, a pobjednici će biti proglašeni u lipnju.

Činjenica da mu je rad proglašen jednim od najboljih, Terziću je potvrda da na dobar način promišlja arhitekturu. “Afirmacija mog rada u široj međunarodnoj konkurenciji, velika je čast, ali i poticaj da ne odustanem od napornog rada i istraživačko-praktičnog pristupa svakodnevnoj arhitekturi namijenjenoj svima. Osim toga, biti u grupi međunarodno priznatih studenata za mene znači priliku da se umrežim s kolegama i naučim puno iz raznovrsnosti tuđih diskursa”, zaključuje Terzić čiji projekt u cijelosti možete proučiti ovdje: