Projekti | 23 listopada, 2024
Mještani su 12 godina skupljali novac za kapelu; dobili čudesan objekt od drva i kamena
U češkom selu Nesvačilka ove je godine, nakon 12 godina gradnje, konačno dovršena Kapela Gospe Žalosne
Autor: Vanja Došen
Projekti | 23 listopada, 2024
U češkom selu Nesvačilka ove je godine, nakon 12 godina gradnje, konačno dovršena Kapela Gospe Žalosne
Autor: Vanja Došen
‘Upotreba prirodnih materijala, što je inače rijetko u ovoj regiji – a u ovom slučaju to su kamen i drvo – ima simboličan značaj: unijeti vjeru u ogoljeni krajolik’
Dugih 12 godina nakon što je projekt započet, mještani češke Nesvačilke konačno su dobili svoju crkvicu, Kapelu Gospe Žalosne.
“Više od stotinu godina tamošnji su ljudi čeznuli za kapelom, mjestom duhovnog razmišljanja, prostorom gdje bi se u vjeri okupljali kao zajednica”, objašnjava Jan Říčný, autor projekta, arhitekt češkog studija RCNKSK.
Kapela je izgrađena ove godine u selu u Južnoj Moravskoj, pokrajini uz granicu sa Slovačkom i Austrijom. I to zahvaljujući ustrajnosti arhitekata Jana i Michala Říčnýja, oca Renéa Strouhala iz Rimokatoličke župe Moutnice i župljana koji su više od desetljeća skupljali novac. Danas je, naime, kapela realizirana isključivo zahvaljujući njihovim donacijama.
Projekt je započet 2012., kad su otac Strouhal i župljani uskladili želje i viziju o zajedničkom stvaranju objekta koji će utjecati ne samo na vjerske potrebe lokalnih ljudi, već i na “kulturu, društvo i baštinu mjesta”.
“U to vrijeme nisam ni slutio da će nas ta odluka odvesti na dvanaestogodišnje putovanje”, priznaje glavni arhitekt, Jan Říčný. Krajolik u kojem je stvarao opisuje kao “valovit, prostran, s beskrajnim poljima koja se protežu dokle god seže pogled… Bez šume ni kamenja, samo zemlja i polja.”
Nesvačilka se, naime, nije puno mijenjala od svojih, kako kaže Říčný, “baroknih početaka”, a izvornim tlocrtom sačuvala je prirodno uzvišenje iznad sela, mjesto na kojem se naselje uzdiže te je jasno vidljivo izdaleka.
“Upotreba prirodnih materijala, što je inače rijetko u ovoj regiji – a u ovom slučaju to su kamen i drvo – ima simboličan značaj: unijeti vjeru u ogoljeni krajolik”, objašnjava arhitekt.
“Odabrao sam koncept središnje strukture koja će stajati na vrhu brda kao svjetionik, orijentir i u prostoru i u duhovnosti. Mještani su za zaštitnicu kapelice odabrali Gospu Žalosnu, zbog svega što njezina patnja simbolizira. Njezina priča i emocije reflektiraju se kroz prostor. Na prašini i zemlji, koje čine pod ovog mjesta, izgradili smo hram. Donji dio, od kamena – gnajsa, predstavlja nas – tvrdoglave, neposlušne i teško ukalupljive.
Iz tog se kamena prema nebu podiže sedam greda, simbolizirajući sedam Marijinih žalosti i tako nas povezujući s Bogom. S neba pada koprena Marijinih suza, plače nad nama. Nježna drvena konstrukcija, protkana malim prozorima, omogućuje sunčevoj svjetlosti da u svakom trenutku prodre u srce kapelice. Objekt okružuje prsten Križnog puta, nadopunjen stablima jabuke, tvoreći drvored koji vodi do kapelice, dok je iza nje voćnjak koji stvara vezu s okolnim poljima”, opisuje autor emociju i značenje iza konstrukcije.
Kako kaže, sama struktura je spoj tradicije i modernih elemenata. Gradnja je inspirirana srednjovjekovnim tehnikama, u kombinaciji sa suvremenim tehnologijama. Pod je, recimo, od zbijene zemlje, zidovi od lomljenog kamena, dok je nosiva lamelirana konstrukcija stvorena od tisuću drvenih elemenata, tradicionalno spojenih klinovima, a konstruirana CNC glodalicom. Petnaest metara duge ručno rezbarene grede slobodno prolaze kroz prostor, da bi na kraju bile “okrunjene čeličnim tornjem na krovu”.
U dramatičan prostor od 150 m2 uvode vas jednako dramatična, pet metara visoka vrata, nakon kojih ulazite u igru svjetla i akustike, gdje vas svaki od elemenata vuku da podignete pogled prema gore.
“Materijali su prirodni, taktilni i prožeti umijećem izrade, s ciljem da vas izdignu izvan svakodnevice. Ključni čimbenik u izboru materijala bila je sposobnost da lijepo stare, da se s protekom vremena njihova kvaliteta poboljšava, a ne smanjuje”, objašnjava arhitekt.
Materijali koji su korišteni su sljedeći: kroz nosivu konstrukciju, fasadu, vrata i namještaj – ariš, jela, smreka, hrast, jasen i breza. Za izradu poda i oltarne menze korištena je zbijena zemlja. Za temelje lomljeni kamen, za toranj, kor i dio namještaja – čelik, za dio vrata – bakar, a za krov – EPDM gumu.
Naposljetku, arhitekt još jednom napominje da je čitava gradnja financirana donacijama, zbog čega je toliko dugo i trajala. Ipak, to je donijelo novu vrijednost projektu.
“To mi je razdoblje omogućilo kritičku procjenu dizajna i pažljivo razmatranje tehničkih i simboličkih aspekata, osiguravajući minucioznu izvedbu. Bliska suradnja s graditeljima i posvećenost detaljima doveli su me do toga da usavršim sve procese u skladu s financijskim i tehničkim ograničenjima.”
Ovdje možete čitati o nekadašnjoj crkvi i samostanu u Zadru koji su dobili novi život
Domovi
Dala sam sestri, scenografkinji, da mi preuredi terasu
Ljudi
Zaljubili su se u oronuli Vjesnikov prostor, potrgali se da ga dobiju pa napravili veličanstvenu radionu
Projekti
Mladi stolar izgradio si je kućicu usred šume u Istri
Nekretnine
Ako imate zemlju u prirodi, možda biste trebali kao ovi ljudi: staviti na nju sjenicu i ozbiljno zarađivati
Umjetnost
Mladi hrvatski umjetnici u koje vrijedi investirati
POVEZANI ČLANCI