Kuća u dva dijela u Novigradu; ‘Prvo sam je izmodelirala u glini’

‘Svjesni smo rizika u koji smo se upustili, ali ovaj projekt za nas ima mnogo dublje značenje od financijskog. Ova kuća naš je životni pothvat’

Zagrepčanka Andreja Vivoda kroz život imala je tu sreću da je svako ljeto provodila u obiteljskoj vikendici na moru. Andrejini roditelji jednostavnu kuću iz sedamdesetih, okruženu čempresima, kupili su u Novigradu 1994. godine, otkad je nastavila biti njihovo ljetno utočište. Danas, 30 godina kasnije, stare kuće više nema, a ona pažljivo očuvana golema stabla okružuju novu, posve drugačiju vilu koja je, nada se Vivoda, početak jedne nove priče.

Vila Valdora nalazi se u novigradskom Karpinjanu, gdje su je nakon pet godina – koliko je od crtanja do konstrukcije trajao projekt – zagrebačka umjetnica i njezin suprug Uroš Derenda ove godine konačno dovršili.

“Suprug i ja započeli smo novo poglavlje, gradeći na temeljima starije vikendice – jedne od prvih u Karpinjanu. Ta je kuća bila jednostavna i skromna, prilagođena mogućnostima tadašnjeg vlasnika, ali za mene nosi posebno značenje. Provela sam godine ljeta u njoj, gradeći uspomene na smijeh, toplinu, i ljetne dane. U trenutku kada su roditelji odlučili prenijeti ovu kuću meni, započela je ideja o projektu koji će u sebi nositi uspomenu na našu prošlost i ostaviti trag za budućnost”, govori prilično emotivno Andreja.

Vila s dvije zasebne jedinice

Za autora nove vile odabrali su Tonija Lazarića, odnosno Konzola Arhitekturu; studio koji posljednjih godina stoji iza nekih od zanimljivijih projekata u Istri, poput Red soil kuće. Toni i Andreja znaju se, naime, još od djetinjstva u Novigradu, pa je suradnja, kažu oboje, došla prirodno.

“Odluka o izboru arhitekta bila je jednostavna; htjeli smo nekoga tko dijeli našu viziju. Toni je mladi arhitekt iz ovog kraja, koji je odmah osjetio ljubav prema projektu i ideji koju smo željeli prenijeti”, objašnjava investitorica. A ideja je bila sljedeća: “vila s dva lica”, odnosno s dvije zasebne funkcionalne jedinice. Jedna je projektirana za Andreju, Uroša i njihovo dvoje djece, a druga za turistički najam.

Tri jednaka volumena

Lazarić je na projektu radio sa sestrom Ivom Lazarić Domanović, inženjerkom građevine, s kojom je još 2019. izradio idejni projekt. Tri godine kasnije počela je gradnja, a ove godine kuća je konačno dovršena. Pitamo arhitekta je li bilo nekih smjernica, kompromisa i nedoumica na samom početku projekta.

“Investitori su imali puno povjerenje u nas. Programski zadatak bio je – jedinica za vlasnike i jedinica za najam, i od toga smo krenuli. Ono što nam je svima od starta bilo bitno, jest da pažljivo pozicioniramo kuću, zadržavajući postojeće zelenilo…”, kaže arhitekt koji je bio posebno motiviran okolišem koji je “savršeno utjecao na projekt”. “Ovo je jedna od rijetkih kuća u zoni rezidencijalnog stanovanja s formiranim dugogodišnjim stablima”, dodaje.

Arhitektura same kuće je, prema zamisli arhitekata, nastala spajanjem triju volumena presjeka karakterističnog za istarski kontekst. “Obiteljska kuća konceptualno se sastoji od tri volumena jednakih proporcija. Volumeni su raspoređeni po pravilnoj pravokutnoj bazi. Praznine između volumena čine dva atrija u kojima se smještaju bazen i skulptura investitorice. Dva volumena čine kuću za najam, jedan volumen čini kuću vlasnika”, objašnjavaju arhitekti.

Glineni model prema idejnom projektu

Osim na samu arhitekturu, želja investitorice bila je ovom kućom staviti naglasak i na umjetnost. “Odrasla sam u svijetu umjetnosti. Od predškolskog doba pohađala sam radionice, školu primijenjenih umjetnosti, završila sam i Akademiju likovnih umjetnosti. Osnovali smo tvrtku za likovne radionice, radeći s generacijama mladih, usađujući u njih vrijednosti poput kreativnosti i samopouzdanja.

Ideja koja se rodila u meni bila je prirodan nastavak ovog puta. Željeli smo našu naslijeđenu vikendicu preoblikovati u mjesto koje nosi duh ljepote i harmonije, spomenik našim roditeljima i svima koji su nas podržali. Cilj je bio osmisliti projekt koji će se savršeno uklopiti u prirodni okoliš i ispuniti estetske standarde, dok će pružati dobrodošlicu svima koji dođu”, govori Andreja koja se sa suprugom odlučila na ime Valdora iz jednostavnog razloga; radi se o spoju imena njihove djece – sina Vala i kćeri Dore.

Kroz projekt umjetnost je provučena na nekoliko načina. Osim što je vilu i njezinu okolicu opremila svojim radovima, Andreja ju je prije same gradnje prvo pretočila u rad. Doslovno. Napravila je savršenu glinenu minijaturu; model koji je izradila prema idejnom projektu Tonija i Ive i kroz koji se možda najbolje mogu upiti svi oblici i volumeni kuće.

Kuća za goste i kuća za obitelj

Ukupna neto površina Vile Valdore iznosi 245 m2; jedinica za najam ima 155 m2, obiteljski dio 60 m2 i podrum još 30 m2. Dio za najam sastoji se se od prizemlja i kata; u prizemlju su ulazni prostor, ostava/praonica, WC, dnevni boravak sa stubištem, kuhinja, blagovaonica, atrij sa skulpturom i atrij s bazenom, dok se na katu nalaze predsoblje i tri sobe, od kojih svaka ima svoju kupaonicu, te mala loggia.

“U prizemlju je kreiran raskošan dnevni prostor s kuhinjom i izlazom na bazen, dok na katu tri spavaće sobe nude čaroban pogled na more i zelene maslinike”, opisuje Andreja. Obiteljski dio se također sastoji se od prizemlja, kata te podruma. U prizemlju su mali dnevni boravak s kuhinjom i kupaonica, na katu tri sobe, a u podrumu spremište i strojarnica te dio za rekreaciju.

“Dio namijenjen obitelji ima privatnu oazu koja se savršeno uklapa u zelenilo. Prihvatili smo i izazove poput izgradnje podruma s rekreativnim prostorom, unatoč financijskim ograničenjima. Poseban izazov bio je očuvati stara stabla na parceli – dva cedra, piniju i čempres – koji danas stvaraju prirodni okvir vile”, dodaje.

Financijska konstrukcija

Pitamo je kako je izgledala financijska konstrukcija cijele priče. Iako u iznose nije htjela ulaziti, iskreno je progovorila o, na trenutke, prilično neizvjesnom procesu.

“Cjelokupni projekt predstavljao je financijski izazov… Zaključili smo da uz našu štednju, pomoć roditelja i prihod od prve dvije godine najma možemo pokriti oko trećinu ukupnih troškova projekta. Preostale dvije trećine bile su predviđene za bankovni kredit. Iako se ovo može učiniti jednostavnom transakcijom, stvarnost je bila sasvim drugačija; dugotrajan i neizvjestan proces koji je trajao pune dvije i pol godine. Kredit je banka odobrila tek kada su uvjeti na turističkom tržištu pokazali stabilnost, nakon što smo predočili procjenu isplativosti od strane neovisne institucije i ponudili hipoteku”, govori Vivoda.

Precizna podjela poslova

Ona i suprug vrlo su precizno, kaže, podijelili uloge tijekom ovog cijelog procesa. On je bio zadužen za financije, izbor izvođača i vanjski prostor, dok je Andreja preuzela uređenje interijera i sve detalje oko projekta.

“Od početka smo suprug i ja znali da ovakav veliki projekt možemo ostvariti samo zajedničkim naporima i usklađenim odnosima. Dok me moje umjetničko obrazovanje vodi prema intuitivnom pristupu, suprugova ekonomska pozadina donosi racionalnost. Ova dva suprotna načina razmišljanja često su se sudarala, ali su nam omogućila da dođemo do najboljih rješenja, čineći ostvarenje cilja još vrednijim”, objašnjava investitorica koja danas, nakon svega, voli sjesti na klupu preko puta kuće i gledati što su postigli.

“Svjesni smo rizika u koji smo se upustili, ali ovaj projekt za nas ima mnogo dublje značenje od financijskog. To je životni pothvat, ispunjen sjećanjima na naše pretke, radosti stvaranja i saznanja da gradimo ljepšu budućnost za našu obitelj, posebice za našu djecu”, zaključuje.

---

Ovdje možete pročitati o još jednom projektu u Istri, doduše malo drugačijem.