Tatjana Bartaković

U vrijeme kad nitko nije imao pojma što je hrvatski dizajn, kamoli hrvatski dizajnerski namještaj, mala grupa ljudi stvarala je revoluciju. U Kratkim razgovorima o svemu govori Tatjana Bartaković

Haus: Bili ste jedna od ključnih osoba u dizajnerskoj revoluciji koja se u Hrvatskoj počela događati prije 20-ak godina… Jeste li, razmišljajući unatrag, ponosni na to?

Bartaković: Drago mi je da smo pokrenuli kotač razvoja u više smjerova. Bila sam menadžer Hrvatskog dizajnerskog društva i PR. Godinama sam radila PR kampanje osvješćivanja važnosti dizajna (design advocacy) za domaće gospodarstvo i jačala reputaciju Hrvatskog dizajnerskog društva da osnaži svoju pregovaračku moć u odnosu na državne institucije. To je rezultiralo i time da je ondašnji ministar kulture, Božo Biškupić dodijelio HDD-u prostor u kojem i sada djeluje. Bilo je to doba pravog zajedništva.

Haus: I doba kad nitko nije imao pojma što je hrvatski dizajn, kamoli hrvatski dizajnerski namještaj. No, uspjeli ste ga staviti u centar pažnje. Dakle, opet, jeste li ponosni?

Bartaković: Ponosna sam jer je ogroman rad pokazao rezultate. Prije početka, o dizajnu se pisalo samo u rubrikama kulture, i to kada bi neki dizajner dobio nagradu. Moj rad označava artikulacija vrijednosti i benefita dizajna za pojedinačne tvrtke, čitave gospodarske grane pa i javni sektor. U suradnji s Ministarstvom poljoprivrede gdje je bila smještena industrija namještaja, prvi put sam bila pozvana da uvedem pojam dizajn u državni strateški dokument. To je bio početak prvih zajedničkih projekata s ministarstvom gospodarskog predznaka, a jedan među njima bila je i Strategija dizajna koja se kao nužnost komunicirala u PR-u. S druge strane, HDD je kroz PR sve više poprimao imidž ozbiljne institucije te mu je iz godine u godinu povećavano financiranje.

Haus: Kako su izgledali počeci? Sve ste gradili od nule…

Bartaković: Dizajneri Lana Cavar, Nikola Radeljković i Nikola Žinić su mi pristupili prije tih 20-ak godina, dok su bili u Upravi HDD-a. Udruga je tada djelovala kao ceh i oni su htjeli da on nje stvorim relevantnu dizajnersku instituciju, onakvu kakve postoje vani. Vidjeli su u meni spoj menadžera, kreativca, komunikatora i osobe koja razumije biznis… To mi je bio izazov i prihvatila sam. Kako sam prethodno radila kao PR u United Nations Development Programme, upoznala sam se sa spektrom razvojnih projekata i shvatila da to znanje mogu prenijeti u HDD.

Općenito su razvojni projekti obilježili moju karijeru. Ispostavilo se da odlično “kopam rovove” i uspješno pomažem klijentima istaknuti njihove vrijednosti i predstaviti ih u javnosti autentično i inovativno.

Prvi izazov bio je organizirati Izložbu hrvatskog dizajna 03. Preselili smo je iz Galerije Forum u veći prostor Gliptoteke. Objasnila sam kolegama dizajnerima kako je izložba povod da progovorimo o dizajnu u medijima, a ne da ju komuniciramo isključivo kao događaj. To je bio početak razvoja opsežne komunikacije na temu dizajna u Hrvatskoj, posebice u poslovnim rubrikama medija. Par godina kasnije, u 2006., uredila sam čitav separat o dizajnu koji je izašao u sklopu Business.hr časopisa, povodom Izložbe hrvatskog dizajna 040506.

Haus: Lijepa sjećanja?

Bartaković: Apsolutno. Imala sam sreću surađivati s vrhunskim dizajnerima, koji su tad, kao i ja, bili jako mladi. Svi smo učili zajedno, a ja sam se i sama educirala o dizajn menadžmentu. Kasnije su došli i Boris Ljubičić, Izvorka Jurić, Davor Bruketa, Andrea Hercog, Neven Kovačić, Koraljka Vlajo, Ira Payer… Svi su bili propulzivni, bilo im je iskreno stalo do toga da se stvari razvijaju. S nekima od njih još uvijek dugoročno surađujem kroz svoju boutique agenciju za komunikacije, Oda.

Haus: Kako je izgledao Vaš dio posla? Dakle, pričamo o sredini 2000-tih, kad je hrvatski dizajnerski namještaj bilo nešto posve apstraktno…

Bartaković: Moj posao je bio vođenje HDD-a te osmišljavanje projekata koji će promovirati hrvatski dizajn. Ključni aspekt bio je afirmirati ga u segmentu gospodarstva. Jedna od poruka koju sam koristila u medijima bila je “Dizajn nije trošak, već dugoročno isplativa investicija.”, a uz to je slijedilo objašnjenje i primjeri. Danas na primjeru Prostorije vidimo da je tvrdnja ispravna.

Grafički dizajn se prirodno razvijao jer je za njim postojala velika potražnja, međutim industrija nije koristila produkt dizajn. Stoga smo krenuli s razvojnim projektima integracije dizajna u gospodarstvo, odnosno industriju namještaja, kao jedne od vodećih grana ekonomije koja nije upotrebljavala dizajn. Boris Ljubičić je predložio da ovakve aktivnosti prenesemo u Hrvatski dizajn centar koji bi trebao voditi glavnu riječ u odnosu dizajn – gospodarstvo – država. Takva je praksa bila u razvijenim državama, no, HDD je kod nas sam osnovao HDC i angažirao me kao direktoricu.

Kroz “ice-breaking” projekt Dizajn za održivi razvoj povezali smo nekoliko firmi iz industrije namještaja i dizajnere što je rezultiralo izlaganjem na Ambienti. Jedini realni projekt koji je nastavio živjeti još godinama, bio je Element, naš prvi dizajn brend namještaja od slavonskog hrasta lužnjaka, kojeg su osnovali Numen i Intera. Nakon toga i sustavne komunikacije kroz medije, izložbe, natječaje dizajna, konačno je porasla svijest ljudi, a i u privatnom sektoru se počela mijenjati situacija.

Haus: Kasnije ste nastavili raditi s privatnim tvrtkama, a one su s vremenom postale lideri u hrvatskom gospodarstvu, a neki i u inozemstvu…

Bartaković: Da, došlo je vrijeme da idem dalje. Stečeno iskustvo sam prenosila privatnim tvrtkama. Prostoria, za koju sam radila na samim počecima kad je još bila Kvadra, krenula je u proizvodnju namještaja i postala prvi odjel razvoja inovativnih proizvoda u suvremenoj Hrvatskoj. Dizajneri su tamo počeli stjecati golemo iskustvo, kao što su ga stjecali i majstori u njihovom odjelu razvoja. Zahvalna sam za priliku da sam mogla otpočetka kreirati komunikaciju Prostorije, gdje sam 10 godina poslije i radila kao voditelj komunikacija. Surađivala sam i s Mitjom, Nuncom, a unatrag dvije godine i s Metodom.

Međutim, nisam se zadržala samo u industriji namještaja. Radila sam i na strategiji komunikacije osobnog brendinga Nicka Horvatha, trenera Donne Vekić, PR-u dizajnerice Izvorke Jurić, Brachie, Baggizma, Croatia in a Box, Regeneracije Zabok, VAU, Aque, Garderoba Concept Storea, restorana Kaštil Slanica, Croatian Design Superstorea, itd. Danas, između ostalog, kreiram komunikaciju za Franca, premium stambeno-poslovni projekt Alfa stan grupe.

Haus: Dvadeset godina kasnije, je li se promijenio način na koji nas vide vani po pitanju dizajna?

Bartaković: Ne postoji konotacija “hrvatski dizajn” koja bi se mogla percipirati u inozemstvu. Svatko pojedinačno gradi vlastitu reputaciju. Za izgradnju konstrukta hrvatskog dizajna u inozemstvu, a to bi trebalo značiti i hrvatskog gospodarstva – potreban je strateški pristup na razini diplomacije i međunarodnog PR-a, a prije toga stroga selekcija primjera izvrsnosti.

Želim istaknuti da se hrvatski dizajn ne odnosi samo na dizajnere, on je produkt suradnje investitora, naručitelja, dizajnera, i još mnogo drugih suradnika. Dizajn je timski sport i nije napitak koji se otopi u čaši… Potrebna je otvorenost menadžmenta za razvoj, promjene, investiranje i mnogo upornosti.

Haus: Dakle, u 20 godina, napredak je trebao biti veći?

Bartaković: Napredak bi vjerojatno bio veći da je Vlada RH prihvatila Strategiju dizajna koju smo pripremili u 2006., ali je odbijena kao nepotrebna. Bez sustavnog pristupa, znanje i podrška ne mogu se efikasno širiti.

Haus: Što si danas priželjkujete? Neki novi izazov?

Bartaković: Uvijek spremam nešto. Ovaj put će to biti projekt gdje ću pokazati svoj autorski izričaj, svoj dizajn.