Draga Komparak

Industrijska dizajnerica, i sama dobitnica nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva, ove je godine dobila ozbiljnu čast dizajnirati postav Izložbe hrvatskog dizajna. Za Haus govori o izazovu, iskustvu i izloženim radovima

Haus: Zaskočili smo Vas usred finalnih priprema za Izložbu hrvatskog dizajna. Je li bilo kaotično?

Draga Komparak: Čak i nije, uhodana smo ekipa, a imamo i izvrsne pomagače. Puno je posla, ali adrenalin nas goni i super je osjećaj vidjeti kako se realizira nešto što si jako dugo planirao, tako da zasad još ne osjećamo umor.

Haus: Zaduženi ste za dizajn postava Izložbe. Opišite nam jedan dan priprema u Laubi; kako je izgledao Vaš dio posla?

Draga Komparak: Dođemo rano ujutro, odlazimo kasno navečer – nakon kratkog resetiranja otvaramo laptope i radimo pripreme za sutra. Uočavamo greške, na licu mjesta donosimo nove, bitne i bolje odluke s željom da svaki segment izložbe pokaže svoj puni potencijal.

Haus: Kad je za Vas uopće počeo cijeli ovaj proces; koliko dugo radite na pripremama i kako su izgledale?

Draga Komparak: Postavljanje same izložbe samo je vrh procesa koji traje više od pola godine. Za vizualni identitet zaslužan je Zoran Đukić, iz studija đkć, koji je ujedno i moj životni partner. Ja nastavljam sa postavom izložbe – koristim elemente identiteta i razrađujem ih u prostorno rješenje izložbe.

Haus: Kao industrijska dizajnerica, dosad ste na Izložbi sudjelovali kao izlagačica, a sada ste u organizaciji. Kako se dogodio taj korak i osjećate li zbog toga određeno strahopoštovanje?

Draga Komparak: Na bijenalnoj Izložbi dizajna 21/22 dobila sam dva posebna priznanja u kategorijama ambalaže i vizualnih komunikacija. Praksa je da izložbe dizajniraju autori nagrađeni na prethodnim izdanjima pa smo tako Zoran i ja dobili poziv da dizajniramo ovogodišnju izložbu. Strahopoštovanje? Ogromno, pa ipak se radi o predstavljanju radova najboljeg hrvatskog dizajna.

Haus: Mnogi od Izložbe očekuju neka nova rješenja prezentacije dizajna. Donosi li to određeni pritisak, tipa ‘kako smisliti nešto novo’? Je li Vam to uopće bilo bitno i ako jest – mislite li da ste uspjeli?

Draga Komparak: Pritisak je ogroman, jer uvijek postoji mogućnost da sve ode krivo. Vizualni identitet izložbe donosi suvremeni pogled na šahovnicu – to je na neki način pokušaj reclaiminga kockica koje smo prepustili desnici i navijačima. U postavu je šahovnica pretvorena u ogroman raster koji je organizirao sve izložbene cjeline, a izveden je iz 1200 kvadrata crvenog i bijelog tepiha. To je ujedno i najzahtjevniji dio izvedbe. Finalni rezultat morate doživjeti uživo.

Haus: Koliko Vam je Lauba, kao prostor, značila u tom cijelom procesu?

Draga Komparak: Lauba je jako zahvalan prostor, ali i prostor s izrazito prepoznatljivim identitetom. Želja je bila unutar tih gabarita stvoriti specifičnu atmosferu izložbe – mislim da smo kombinacijom crveno-bijelih izložbenih elemenata i tretmana poda to i uspjeli.

Haus: Kakav je dojam ovogodišnje Izložbe Vama iznutra; što možemo očekivati?

Draga Komparak: Izložba je imala rekordan broj prijava, a donosi i najveći broj izloženih radova. Mi koji pratimo dizajn puno smo toga već vidjeli po društvenim mrežama, ali ogromna je razlika doživjeti sve te stvari uživo – plakate u njihovoj punoj veličini, produkt, modu i publikacije sa svim finesama izvedbe. Zato preporučam svima da svrate do Laube i dožive najbolje od hrvatskog dizajna.

Haus: Možda konkretnije; što biste nam preporučili – na što da obratimo pažnju, čiji rad Vas je posebno zaintrigirao?

Draga Komparak: S obzirom na to da sam prvenstveno industrijska dizajnerica najzanimljivije mi je bilo vidjeti radove iz kategorije produkt dizajna. Posebno su me dojmile stolice Axiom – dizajnirane kao oltarski namještaj – koje potpisuje Simon Morasi Piperčić. Mislim da je uspješno riješio jako zahtjevan zadatak.

Haus: Hoćete li na Izložbi vidjeti neke od svojih idola, nekoga koga dugo cijenite? Bilo iz organizacije, nominiranih, žirija…?

Draga Komparak: Gospodin Mladen Orešić, dizajner kojemu je ove godine dodijeljena nagrada za životno djelo, ujedno je bio i moj mentor na fakultetu. Profesor kojeg jako cijenim. Mogućnost da radim postav koji obuhvaća prezentaciju njegovog životnog rada za mene je bio neprocjenjiv osjećaj.

Haus: Kako objašnjavate nikad veći odaziv na ovogodišnju Izložbu?

Draga Komparak: To govori koliko je dizajn zastupljen i potreban u našem društvu. Govori koliko je Hrvatsko dizajnersko društvo bitna točka koja njeguje i vrednuje dizajn, čije mišljenje i potvrdu cijenimo.

Haus: Što Vam je najdraži, a što najteži dio u vlastitom procesu dizajna?

Draga Komparak: Počet ću od najtežeg – provesti ideju u realizaciju. Najdraži – biti zadovoljna finalnim rezultatom.

Haus: Da do kraja života morate odabrati jedan-jedini medij za svoj rad, što bi to bilo?

Draga Komparak: Ne bih mogla, sve me zanima. Karakter rada temeljim na konceptualnim razmišljanjima, uvažanju lokalnog konteksta te kombiniranju više dizajnerskih disciplina. Dizajnerski rad je multidisciplinarno područje gdje moraš biti spreman na sve od smišljanja nove ideje do savijanja metala :)

Haus: Koji Vam je osobni projekt najdraži?

Draga Komparak: Suradnja s Franckom – Pop Up stanica za prezentiranje i konzumaciju kave. Svaki postav i svaka situacija za postavljanje stanice zahtijevala je nova rješenja što je projekt činilo posebno uzbudljivim.

Haus: Čemu se veselite nakon Izložbe, kad prođe cijeli kaos?

Draga Komparak: Veselim se novim projektima i izazovima, koliko god to klišejski zvučalo. Volim svoj posao.

Haus