Stvaranje arhitektonskog ureda usred poluurušene zagrebačke Klaonice

‘Ured postaje neka vrsta moderne kolibe, jednostavno grijane malom peći na cjepanice, gdje se arhitekti sastaju sa svojim kolegama i u radionici testiraju provedbu dijelova budućih projekata u omjeru 1 : 1’

Filip Romić i Krešimir Romić, dvojac koji stoji iza arhitektonske platforme SKUP-A, u četvrtak su uživo, na licu mjesta, predstavili svoj projekt nominiran za UHA-inu Nagradu Bernardo Bernardi. Projekt je njihov vlastiti ured, smješten u napuštenoj, zapuštenoj, poluurušenoj hali nekadašnje Klaonice u Zagrepčanki, a koji su Romići projektirali i sami adaptirali.

Jedno od važnijih ostvarenja moderne industrijske arhitekture u Zagrebu s početka 20. stoljeća, kompleks klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj 66 građen prema projektu Waltera Fresea, desetljećima se bori s otužnom i neizvjesnom sudbinom, no istodobno postaje poligon za pojedinačne inicijative i mikrointervencije koje ga spašavaju od potpune propasti.

Romić i Romić u ovom slučaju potpisuju projekt obnove jednog dijela unutrašnjosti te dijela eksterijera, stvarajući prostor koji paralelno može funkcionirati kao ured, radionica, mjesto za sastanke i suradnju…

Formirana tri entiteta

“Koncepcija nove namjene formira se paralelno s adaptacijom i predstavlja praksu otvorenog procesa istraživanja, projektiranja i opredmećivanja arhitekture u polju slobodnog djelovanja. Projektantska misao formira se i evoluira u dijalogu s prostorom, koji služi kao edukator i katalizator heterogenih procesa. Krajnji rezultat ostaje nepredvidljiv. Proces izvedbe ispituje i briše granice naslijeđenih uloga arhitekt / investitor / izvođač, koje se susreću u jednom…”, opisuje autor projekta, Filip Romić.

Arhitekti su pritom formirali tri entiteta – grijani uredski prostor, negrijanu radionicu i vanjski vrt – koji se međusobno nadopunjuju i preklapaju. Ured je radi lakšeg grijanja smješten u izdignutu, ostakljenu drvenu kabinu koja dijeli prostor na dva dijela – arhitektonsku radionicu i radionicu za makete. Ispod kabine nalazi se skladište materijala.

Radionica koristi cijelu visinu prostora, a gornji dijelovi zidova ostavljeni su neobrađenima, čime se čuva izvorni karakter stare industrijske zgrade. Ipak, zamijenjena su stakla na prozorima, a donji dijelovi zidova izolirani su radi očuvanja topline.

Arhitekti postaju izvođači

Ovakvo prostorno rješenje omogućuje fleksibilnost i prilagodbu različitim programima, te, kako je u obrazloženju nominacije za Bernardija (nagrada za najuspješnije godišnje ostvarenje u području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja) opisao Jure Grohar, član ovogodišnjeg žirija UHA-inih godišnjih nagrada, prostor predstavlja “inovativni model projektiranja i izvedbe”.

“Takva prostorna organizacija predstavlja zanimljiv arhitektonsko-ekološki princip ‘temperaturnog zoniranja’, pri čemu se umetanjem manjih prostora u veće stvaraju prostori s različitim temperaturama koji odgovaraju programskim potrebama. Ured postaje neka vrsta moderne kolibe, jednostavno grijane malom peći na cjepanice, gdje se arhitekti sastaju sa svojim kolegama i u radionici testiraju provedbu dijelova budućih projekata u omjeru 1:1.

Pri svemu tome važno je da su arhitekti, zajedno sa svojim izvođačkim timom, sami izveli projekt, što još jednom ukazuje na još jedan novi mogući model rada arhitekta – ne samo kao projektanta nego i graditelja”, objašnjava arhitekt Grohar, koji je s partnericom Anjom Vidic, iz ureda Vidic Grohar Arhitekti, te Filipom Romićem i Krešimirom Romićem sudjelovao u ovotjednom obilasku ureda te predavanju.

Novi oblik djelovanja proširene arhitektonske prakse

Udruženje hrvatskih arhitekata i Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u četvrtak su, naime, upravo ovdje organizirali ‘Ured kao projekt: SKUP-A + Vidic Grohar Arhitekti’, događaj u sklopu GIOskopa. Osim obilaska prostora, održano je predavanje studija Vidic Grohar Arhitekti, pod naslovom ‘Privremena rješenja’, te okrugli stol u kojem su sudjelovali Romić i Romić te Vidic i Grohar.

A Grohar je u obrazloženju nominacije, između ostalog, zapisao ovo o obnovljenom prostoru Klaonice: “Projekt otvara važne teme za suvremenu (hrvatsku) arhitektonsku produkciju. U arhitektonskom smislu riječ je o skromnom, ali ciljanom zahvatu u postojeću povijesnu građevinu, koji s jedne strane čuva izvorni karakter (djelomičnom amnestijom izgrađenog okoliša), a s druge strane uvodi novi program u maniri suvremenog vernakulara – naime, arhitekti su izgradili vlastitu radionicu.

Ovaj projekt je mali društveni, intelektualni i produkcijski centar usred degradirane zone, mikrointervencija koja pokazuje jedan od mogućih putova programske obnove ovoga degradiranog dijela grada koji već predugo čeka reaktivaciju putem kulturno-produkcijskih programa. Jednako je važna činjenica da je i ovaj prostor cjelovito povezan s novim oblikom djelovanja proširene arhitektonske prakse. Baš kao što su arhitekti iznova osmislili prostor u kojem rade, tako su odlučno sami osmislili ideju svog ureda (ured kao projekt), ukazujući time na jedan od mogućih putova uspostavljanja suvremene (mlade) arhitektonske prakse.”

---

Ovdje možete čitati Hausovu reportažu o još jednoj obnovi starog zaboravljenog kompleksa u Zagrebu.