Stara kamena kuća na Braču postala je neočekivani resort

‘Čitava investicija, bez kupnje objekta, iznosi cca 1600€/m² brutto površine kuće, a ona uključuje: rušenje i novo izvođenje svih nenosivih dijelova, sanaciju i impregnaciju nosivih dijelova, krov, instalacije, završne obloge, namještaj po mjeri, uređenje interijera do zadnjeg detalja, vrt… Sve’

Na tržištu se nedavno pojavio iznimno rijedak objekt, neobičan, ne samo za ove naše prostore. Na prvu možda ne zvuči pretjerano uzbudljivo: na Braču je adaptirana stara kamena kuća, još jedna po redu, idealna za turistički biznis. No, malo dublji pogled otkriva zanimljiv objekt i ambiciozan pothvat. 

Murvica je minijaturno selo na južnoj strani otoka, u općini Bol. Službeno ima 0,3 km2 i 22 stanovnika. I tu su hrvatska arhitektica Helena Miler i norveški arhitekt Lars Eirik Ulseth odlučili podići resort koji se raščlanjuje u devet zasebnih, pažljivo projektiranih jedinica koje mogu funkcionirati kao dio luksuznog resorta, ali i svaka kao zasebni mali stan. Kao takvi se, tvrde vlasnici, jednog dana mogu i prodavati, budući da su i pravno uređeni i odijeljeni. Oni ga trenutno prodaju cijelog, za gotovo 1,5 milijuna eura.

Adaptacija kuće iz 1900. godine

Jedinica je, dakle, devet, a iako su nazivi na engleskom jeziku – kojim se obraćaju eventualnim investitorima ili gostima – vrlo uniformirani, domaća verzija daleko je zabavnija. Pa se tako redom zovu: Picigin, Balota, Graničar, Balun, Na guze, Alka, Lastik, Kukala i Lađe. Imena su, objašnjava nam Miler, dobili po lokalnim sportovima i igrama, a razlog je činjenica da je resort, u izdanju kakvo je sada, prvenstveno namijenjen “sportašima i avanturistima”. Ipak, jasno je da objekt ima puno širi potencijal.

Murvica Res(p)ort, kako mu je službeni naziv, dovršen je 2023., a adaptacija kuće iz 1900. godine trajala je nešto više od godinu i pol. I na trenutke je, priznaje Miler, bila iznimno teška i iscrpljujuća. Toliko da su i ona i njezin norveški poslovni partner odlučili neko vrijeme odmoriti od ovakvih projekata u Hrvatskoj, izmrcvareni od (prvih) izvođača koji su ih ostavili na cjedilu i, nažalost svima poznate, demotivirajuće poslovne klime. 

Ipak, projekt su, zahvaljujući novim izvođačima, nedavno uspjeli dovršiti. I stvoriti impresivan kompleks.

Od špilje stvorila kutak za sjednje

Iako kuća nije golema, u nju su uspjeli pažljivo posložiti apartmane od kojih svaki ima svoju kuhinju, kupaonicu, dio za sjedenje i dio za spavanje. Iz svakog puca pogled na more, a posebno je impresivan onaj u kojem je Miler iskoristila prirodnu špilju i oko nje stvorila kutak za sjedenje. Pitamo je, sada kada je konačno sve gotovo, koji joj je najdraži dio. 

“Teško mi je odabrati jer ih zbilja ima više koji su potpuno posebni. Očiti izbor je vrt, jer je pogled doista spektakularan, a taj divlji ambijent, zvukovi i mirisi mora, Brača i zalutalih ovaca su nenadmašni. U tom okruženju potpuno ostakljena sauna je nešto što cijeloj priči daje jednu novu dimenziju. A što se interijera tiče, opet bih izabrala sirovu prirodu i to nišu za sjedenje u živoj stijeni koja se proteže kroz dvije etaže apartmana. Tako posebna situacija u zatvorenom prostoru ne viđa se često i doživljaj je zbilja poseban. Potrudili smo se učiniti ga još mističnijim koristeći podnu rasvjetu koja pravi dramatične sjene i kontraste na stijeni, a podno nje smo napravili i kutak za čitanje. Uz nju, ali ipak odaljena, jest galerija za spavanje koja jednom stranom gleda na stijenu, a s druge ima otvoreni pogled na predivno more i Hvar”, govori.

Kako su počeli surađivati

Helena, koja je bila ključna osoba za projekt, objašnjava nam poslovnu dinamiku nje i njezina partnera u ovom pothvatu: “Lars Eirik Ulseth bio je zadužen za financiranje i definiranje koncepta poslovanja, a ja za izvršni dio svake faze, od pronalaženja projekata, kupnje objekata i poslovnih studija, do arhitektonskog projektiranja, vođenja projekta, nadzora, opremanja i vođenja poslovanja firme”. Pitamo je kako je suradnja uopće počela; kako su Hrvatica i Norvežanin odlučili u malom mjestu na Braču od kamene kuće stvoriti luksuzni resort?  

Miler prvo daje kontekst kroz dosadašnju karijeru Larsa Eirika Ulsetha, inače osnivača renomiranog norveškog ureda TAG Arkitekter. “Bio je zaslužan za projektiranje mnogih velikih stambenih kompleksa u Oslu i okolici i specijaliziran za rezidencijalnu gradnju. TAG Arkitekter je kupio najveći skandinavski građevinski koncern Sweco, a Lars Eirik osnovao je nove firme: Parallelo – za razvoj arhitektonskog softwarea i parametrijski dizajn, Coera – arhitektonski ured za rezidencijalne projekte i eksperimentalno stanovanje i Namore – sa mnom, u Hrvatskoj, gdje je plan neke od tih eksperimentalnih modela stanovanja i isprobati”, objašnjava Miler. 

A suradnja se, kako kaže, dogodila nakon što se Ulseth zaljubio u Hrvatsku gdje je već radio na jednom privatnom projektu te ga je zaintrigirao Helenin rad. “Upoznali smo se, profesionalni interesi i entuzijazam su se poklopili na svim razinama i vrlo brzo smo sklopili partnerstvo… Suradnja je od početka izuzetno ugodna i efikasna, boljeg poslovnog partnera ne mogu zamisliti”, govori. 

Kolika je vrijednost investicije

Teško je razgovarati o ovakvom objektu, a ne dotaknuti se financija. Miler nam otkriva koliko može, dovoljno da onima koji razmišljaju o slično ambicioznom pothvatu da određenu sliku.

“Kuću smo kupili 2021. godine za cca 800 eura/m² brutto površine s uključenim zemljištem ispred od cca 265m². Čitava investicija, bez kupnje objekta, iznosi cca 1,600€/m² brutto površine kuće, a ona uključuje: rušenje i novo izvođenje svih nenosivih dijelova kuće, sanaciju i impregnaciju nosivih dijelova, izvedbu krova, instalacije vode, struje i podnog grijanja, sve završne obloge, namještaj po mjeri, uređenje interijera do zadnjeg detalja, jastučića i šalice za kavu, kao i čitav vrt, novu nivelaciju terena, izvedbu novih i sanaciju starih suhozida, izvedbu saune u postojećem pomoćnom objektu, vanjske kuhinje i perivojno uređenje. U troškove su ubrojane i sve naknade vezane za infrastrukturu, dokumentaciju, fotografiranje i slično. Znači – sve”.

Iscrpljujuće iskustvo

Nakon svega, nameće se pitanje zašto su se odlučili na prodaju. Miler, iako ne želi zvučati negativno niti nekoga odgovoriti od investiranja u Hrvatsku, priznaje da ju je projekt ipak malo obeshrabrio.

“Ideja je bila isprobati nove modele kompaktnog stanovanja u kombinaciji s turističkim rentanjem, vjerujući da za takvo što postoji čitavo jedno neistraženo tržište te mnogo potencijala na području zapadne i sjeverne Europe. Ovaj projekt trebao je biti pilot, međutim poslovna klima u Hrvatskoj i odnos banaka prema imalo nekonzervativnim projektima, bez obzira na potencijal i stabilnost investicije, presudio je, nažalost, entuzijazmu i daljnjim većim investicijama, barem zasad.”

A kakav je plan dok ne prodaju? I ima li ipak šanse za nešto slično, u budućnosti? “Trenutno samo puštamo da ovaj projekt radi svoje i promatramo svijet, situaciju s kamatama, tržištem nekretnina i poslovnom klimom – pa kad ocijenimo da je trenutak povoljan za daljnja ulaganja, to ćemo i učiniti.”

Foto: Marin Trebotić; web; Instagram