Kako je zagrebačka arhitektica uredila dom za sebe i tri sina; ‘Radila sam kompromise’

Četveroetažni stan, površine od oko 110 četvornih metara, nalazi u obiteljskoj kući na Lašćinskom brijegu u Zagrebu. Kora u njemu živi sa sinovima i udomljenom kujicom Zetom

Prostori koje arhitekti dizajniraju za sebe izričaj su njihovog osobnog stila, a to je i jedina situacija u kojoj su sami sebi klijenti, pa su u potpunosti slobodni donositi vlastite odluke. Rezultat su najčešće eksperimentalni, lijepi i iznad svega jedinstveni životni prostori. Jedan od takvih je i dom Kore Demel Zadro, zagrebačke arhitektice i vlasnice studija Demel koja iza sebe ima brojne uspješne projekte privatnih i javnih prostora poput interijera upravne zgrade Hrvatskog Telekoma, dućana Aurelia na Dolcu ili havajskog restorana Poke Poke u centru Zagreba. 

Njezin se četveroetažni stan, površine od oko 110 četvornih metara, nalazi u obiteljskoj kući na Lašćinskom brijegu u Zagrebu, a u njemu živi s trojicom sinova i udomljenom kujicom Zetom. Uskoro ih, kaže, čekaju promjene jer su sinovi već odrasli i sva trojica studiraju, pa planiraju odvojiti dvije etaže kako bi djeca imala zaseban životni prostor. 

Stan koji se kroz godine stalno mijenjao

“Kod nas u stanu se zapravo stalno nešto mijenja. Kako djeca odrastaju, tako mijenjamo stvari. Cijela kuća ima oko 220 kvadrata. Moja mama živi u prizemlju, imamo jedan stan koji rentamo, a iznad smo nas četvero”, govori Kora dok se iz prizemlja uskim drvenim stubištem omeđenim efektnom željeznom ogradom penjemo prema drugoj etaži stana na kojoj se nalaze četiri manje spavaće sobe i kupaonica. Kat iznad nalazi se i veliki dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, prostrana lođa, te galerija, kao četvrta etaža, na kojoj se nalazi još jedan spavaći dio i malena kupaonica ograđena pleksiglasom. 

Treća etaža je, govori Kora, najbolji prostor u kući jer je otvoren na dvije strane. Ima oko 40 četvornih metara, te izlaz na prostranu natkrivenu lođu. Ovdje se, kaže, može okupiti puno ljudi, pa na toj etaži imaju proslave i druženja. No, danas joj se čini da cijeli stan izgleda puno konvencionalnije nego prije desetak godina. 

“Primjerice, donja etaža je tada bila potpuno otvorena, bez pregradnih zidova koje smo kasnije postavili kako bismo dobili tri spavaće sobe. Djeca su bila mala, pa su boravila u jednom velikom prostoru, a i gornja etaža je izgledala nekako nekonvencionalnije. Primjerice, umjesto ljestvi za štagalj iz Bauhausa koje danas vode na galeriju bile su postavljene obične pomične ljestve uz zid. I sada opet shvaćam da je vrijeme za promjenu”, govori arhitektica čiji stan i dalje izgleda sve samo ne klasično. 

Imala je oko 35 tisuća eura za adaptaciju

Objašnjava nam i da je stan adaptirala prije dvanaest godina, kada ga je kupila. “Kuća je izgrađena polovinom 60-ih i tu su najprije živjeli mamini teta i ujak. Kasnije je moja mama naslijedila donji dio kuće, a ja sam otkupila gornji dio. Ova zadnja etaža nekada je bio konvencionalan stan, a iznad, gdje je sada galerija, nalazio se tavan kojem se nije moglo pristupiti ”, govori arhitektica i prisjeća se da je tada imala oko 35 tisuća eura za adaptaciju.

Želja joj je, kaže, bila u konačnici dobiti velike prostore sa što većim prozorima i s pogledom na sve raspoložive strane. Srušili su puno pregradnih zidova, skinuli su žbuku sa svih zidova, a ciglu su poprskali u bijelo. Za isti budžet su još napravili novu fasadu, ugradili nove prozore i veliku staklenu stijenu, te novi sustav grijanja i novi krov sa svim slojevima. 

“Dakle, sve to smo tada uspjeli odraditi u tom budžetu, no morala sam pristati i na neke kompromise poput PVC stolarije, a na podove sam umjesto parketa postavila OSB ploče koje smo obojili sivom lak bojom za drvo. Tako prelakirane OSB ploče možda fora izgledaju, ali nisu dugoročno rješenje.”, govori Kora i dodaje kako su podovi trenutno u jako lošem stanju, pa će uskoro postavljati parket. 

Naglašava i kako je tada imala sreće tijekom radova na kući jer je imala odličnog izvođača. Danas je, naglašava, teško pronaći takve profesionalce. “Radove je izvodio čovjek koji je danas u mirovini. On je pripadnik one starije generacije koja je nekada radila na velikim gradilištima po cijelom svijetu. Ti su ljudi stvarno znali voditi i raditi posao, pa se nisam morala brinuti kako će sve biti izvedeno”, prisjeća se. 

Detalji u crvenoj i plavoj boji

Najljepši dio stana joj je dnevni boravak jer ima lijepu visinu i jer je poput akvarija otvoren na obje strane. Orijentacija mu je dvostrana, a gleda na jugoistok i sjeverozapad što stanu daje dovoljno svjetla kroz cijeli dan. Na lođu su nekada, govori, vodila jedna malena vrata, pa je odlučila srušiti zid i postaviti velike staklene stijene koje otkrivaju predivan pogled  na grad. 

Ovdje se nalazi i vječno pomična, gotovo nepostojeća kuhinja koja se sastoji od samostojećih elemenata; štednjaka, perilice za suđe, velikog drvenog stola iz Ikee koji je pretvorila u otok s kotačima, sudopera koji je instalirala u stari drveni stolić, te frižidera i police s hranom koji se nalaze iza teške crvene zavjese. 

Inače, na sve tri etaže (u koje je uključena i galerija) prevladavaju opeka i drvo, a od boja bijela, crvena i plava. “Moja tema je crveno i plavo i to su detalji oko čega sam gradila cijelu priču. Lusteri iz Ikee su u tim bojama, fotelje, tepisi, neki komadi drvenog namještaja pa i kupaonica na galeriji koja je zatvorena crveno plavim pleksiglasom. Jednostavno volim te boje, no ne namećem ih naravno svojim klijentima”, smije se arhitektica. 

Uvijek kod uređenja, nadodaje, traži neku poveznicu i tako ideju razvija dalje. “To može biti neki predmet ili slika i oko toga pletem priču. Koliko se sjećam ovdje je krenulo  od starinske crvene fotelje koju smo naslijedili. Nakon toga pronašli smo na otpadu drugu fotelju koju smo tapecirali u plavo i tako se to nekako gradilo. No, s druge strane te boje ipak ne dominiraju stanom jer su dobro stopljene”, objašnjava Kora. 

Eklektika daje šarm ovom stanu

Ostali namještaj je, govori, kombinacija nekih naslijeđenih komada i Ikee, nešto je pronašla na Njuškalu, a ozbiljnije komade  namještaja poput kreveta i kauča je kupila od hrvatskih proizvođača. “To je zapravo jedan kolaž, eklektika. Pisaće stolove u sobama za djecu, kao i policu za knjige smo dali raditi od laminiranog hrasta, stol i četiri stolice u kuhinji smo kupili preko Njuškala”, govori Kora i dodaje da od boljih komada namještaja ima kauč u dnevnom boravku koji je kupila kod hrvatskog proizvođača Margalića. 

U stanu se nalazi i mnoštvo knjiga jer ih Kora godinama skuplja, pa je dio morala prenijeti i u nedavno uređeni ured. Veliki dio slika na zidovima, kao i veliko ogledalo izradio je njezin brat, Borna Demel, inače akademski slikar i kipar koji radi u drvu.  “Jedna od dražih slika koje je moj brat naslikao je ova u dnevnom boravku. Na njoj je moj pokojni tata koji u rukama drži mojeg najstarijeg sina Andriju. Brat je inače, napravio seriju slika naše obitelji kako drže Andriju dok je još bio beba, a na tim slikama se uvijek pojavljuje i neka životinja, pa smo nedavno zaključili da je to zapravo Zeta, kujica koju smo prije nekoliko godina udomili i koja je postala novi član obitelji”, smije se Kora dok nam pogledom pokazuje tu veliku sliku preko puta kauča na kojem sjedimo i vodimo ovaj razgovor. 

Život na etažama je mnogo dinamičniji

Na pitanje koji je joj je najdraži dio stana, Kora kaže da je to možda galerija na kojoj se nalazi spavaći dio i malena kupaonica. “ Ležiš gore i gledaš van kroz staklenu stijenu od dnevnog boravka. Osjećaj je to kao da si ptica, a kada želiš malo privatnosti navučeš zavjese. S druge strane se nalazi i veliki prozor, pa gore uvijek ima puno svjetla”, govori i dodaje da voli jutra i večeri provoditi i na lođi. 

“Svako jutro ovdje u pidžami pijem kavu, a i večeri su ovdje ugodne jer je imamo predivan pogled na grad. Ovdje svi zapravo često chillamo, a imamo tu roštilj i smoker, pa radimo ovdje i obiteljske ručkove”, govori Kora i dodaje da za lijepog vremena puno koriste i dvorište.  

Život u višeetažnom stanu je, kaže, puno dinamičniji nego u klasičnim stanovima i prizemnicama. “Nama to zapravo jako paše, a kako nas ovdje živi petero svatko može na svoju etažu i to je super. Mama je dolje u prizemlju, a kad ode na more djeca provode vrijeme i u njezinom stanu. Klinci imaju svoju studentsku ekipu koja dolazi, tako da nam je uvijek dinamično i živahno”, govori  i prisjeća se da su se u njezinoj kući snimale i neke serije i reklame. 

‘Ništa nije toliko vrijedno da mi je žao mijenjati’

Uskoro kreće u novu adaptaciju jer je, kaže, vrijeme je da se djeca osamostale. “Generacijski imamo različite potrebe i sad je opet vrijeme za promjene. Oni će uzeti zadnju etažu s galerijom i lođom i tu ćemo pregradnim zidovima napraviti dvije manje spavaće sobe pored dnevnog boravka i kuhinje, a ja ću na donjoj etaži napraviti dnevni boravak, jednostavnu pomičnu kuhinju i spavaću sobu”, govori Kora i dodaje kako je prednost kuće i to što se neke promjene češće mogu lakše izvesti nego u stanovima. 

“U životima nam se svima mijenjaju okolnosti. Djeca rastu i događaju se drastične promjene u životima. U tih deset godina djeca su rasla, mijenjale su se potrebe i imali smo sreću da smo mogli tu kuću prilagođavati. Srećom, ništa nije toliko vrijedno da mi je žao to mijenjati”, govori Kora i dodaje da ljudi, primjerice, naprave skupu kuhinju koju im je kasnije žao mijenjati. “Kod nas to nije slučaj i zato sam vrlo fleksibilna, a osim toga radimo to iz potrebe”, govori.  

No, svejedno veseli se, kaže, novoj energiji i novim promjenama prvenstveno zato što će imati prostor za sebe. “Volim skupljati razne sitnice i stvari. Nosim ih sa sobom iz kuće u kuću još od djetinjstva i teško ih se rješavam. To nije smeće, jer svaki moj predmet ima svoju priču. S druge strane moja djeca su minimalisti i drago mi je da će si moći urediti prostor s manje stvari, onako kako njima odgovora”, objašnjava. 

Inače, Kora osim knjiga skuplja posuđe, slike i razne  druge predmete. Posuđe joj je, kaže, posebno važno. Dio je naslijedila od bake, a dio je skupila kroz godine. ”To je zapravo kultura življenja u koju spada i kultura postavljanja stola. I to mi je uvijek bitno za obiteljskim ručkovima. Za mene je svakodnevica svečanost i ne čekam specijalne trenutke za takve gušteve”, govori za kraj Kora.