Raskošna povijesna zgrada trebala je obnovu i proširenje. Ovo je rezultat

Kako obnoviti povijesnu zgradu, sačuvati sve divote koje nosi više od stoljeća, istodobno stvarajući nenametljivu vezu s posve novim dijelovima objekta?

Arhitektonskom studiju Bach Arquitectes povjerena je upravo takva zadaća; obnova i proširenje jedinstvene stambene zgrade u Barceloni; Case Alesan. Kuća iz 1902. godine poznata je po svom unikatnom pročelju prekrivenom štukaturama, kamenim i drvenim skulpturama, metalnim detaljima i vitrajama.

Unutarnje prostorije jednako su impresivne; od svjetlarnika koji dramatično osvjetljava zajedničko stubište do raskošnih galerija koje se protežu kroz unutrašnjost zgrade te dekoracija na zidovima i stropovima stanova.

Dva posve nova kata

Zgradu je 1902. projektirao španjolski arhitekt Enric Fatjó i Torras, po nalogu Dolors Alesan čije ime nosi. Torras je bio poznat po svom dekorativnom pristupu arhitekturi, što se vidi iz svakog detalja ove zgrade. I upravo to je bio jedan od najvećih izazova za katalonski ured Bach Arquitectes; kako sačuvati i istaknuti povijest, a potom u nju inkorporirati posve nove dijelove zgrade.

Konkretno, zadatak koji su Jaume Bach, Anna Bach i Eugeni Bach dobili bilo je: obnoviti secesijsku zgradu, preurediti je i proširiti. I to ozbiljno proširiti; povećati broj stanova te izgraditi dva nova dvoetažna stana na vrhu zgrade.

“Najveći izazov projekta bilo je kako prijeći s 8 na 18 stanova, a u isto vrijeme sačuvati karakter objekta i obnoviti sve dekorativne elemente koji ga čine tako posebnim. I pritom ne narušiti izvorni prostor. Dodatni izazov bilo je povećanje zgrade s dva gornja kata uz stvaranje dijaloga između postojećeg i novog volumena”, poručili su iz biroa koji je projekt završio u prosincu.

Netaknuti podovi i stropovi

Danas se u originalnim stanovima, i kroz zajedničke prostorije, i dalje provlače unikatno popločani podovi i ukrašeni stropovi, redom izvorni elementi koje je studio Bach uspio sačuvati.

Kako bi to postigli, arhitekti su bilježili i katalogizirali sve povijesne elemente nekretnine, pazeći da zadrže sve ono što ovu zgradu čini posebnom. Novi raspored unutar stanova, tvrde, i dalje poštuje ranije zadane perimetre, a kod eventualnog modificiranja prostora pazilo se da se ne narušavaju izvorni podovi i raskošni stropovi.

Kontrast između starog i novog

Kod proširenja je naglasak pak bio na kontrastu između starog i novog, posebno kroz pročelje aneksa koje je prekriveno vertikalnim, zaobljenim keramičkim letvicama.

Zamisao arhitekata bila je da zgradi pruže “određenu lakoću i prozračnost”, istovremeno stvarajući “skladan kromatski odnos s palačom i okolnom povijesnom arhitekturom”.