Pariški arhitekti za Haus o obnovi čuvene Grand Palais: ‘Ključ je bio razumijevanje njezine prošlosti’

‘Pregledali smo tisuće arhivskih dokumenata, planova i crteža kako bismo razumjeli povijest zgrade, od njenih izvornih namjera do novih dogradnji i njene fragmentacije tijekom vremena. Ovo razumijevanje vremenske crte zgrade znači da smo znali zašto je izgledala i funkcionirala na određeni način’

Prve fotografije obnovljene Grand Palais (Velika palača) otkrivene su uoči ponovnog otvaranja ove ikonične zgrade za Olimpijske igre u Parizu 2024., kad će biti domaćin natjecanja u mačevanju i taekwondou. Veliku preobrazbu izveo je ured Chatillon Architectes, čiji je ambiciozni projekt obnove započeo 2021., s prvim dijelom koji će biti predstavljen javnosti ovog ljeta, dok je potpuni završetak planiran za 2025. godinu. 

Grand Palais se razvila od privremene palače u stilu Beaux-Arts do simbola francuske umjetničke izvrsnosti i tako postala jedan od bezvremenih pariških spomenika. S najvećim staklenim krovom u Europi, koji se prostire na 13.500 m2 i 6000 tona čelika u svojoj konstrukciji, više nego cijeli Eiffelov toranj.

Odluka o održavanju Svjetske izložbe 1900. u Parizu donesena je 1892. godine. Arhitektonski natječaj objavljen je 1896. godine, a od stotinjak prijedloga tek je dvadesetak zadovoljilo uvjete. Nijedan pojedinačni projekt nije odabran, već je odlučeno da će četiri arhitekta palaču raditi zajedno: Henri Deglane, Albert Louvet, Albert Thomas i Charles Girault.

Bila je predviđena i za rušenje

Tijekom prošlog stoljeća, palača je bila domaćin izložbama francuske kulturne scene, poput prve velike retrospektive Henrija Matissea nedugo nakon njegove smrti, kao i najvećim svjetskim izložbama i događanjima, uključujući umjetničke salone, sajmove automobila, zrakoplovstva, ali i konjičkih natjecanja. Recimo, od 1901. do 1957. godine, u Grand Palaisu se održavalo godišnje konjičko natjecanje. 

Međutim, kroz povijest se suočavala s fragmentacijom i zanemarivanjem, a jednom je čak bila predviđena za rušenje. Nakon pada Pariza, jedno vrijeme je bila okupirana od nacističkih snaga; 14. lipnja 1940. na krov zgrade podignuta je zastava sa svastikom. Pod nacističkom okupacijom, Grand Palais je postala izlog za višijevsku vladu i korištena je za održavanje izložbi i događaja koji su slavili suradnju između Francuske i nacističke Njemačke. 

S različitim dijelovima izgrađenim u različito vrijeme ili od strane različitih arhitekata, zgrada je na kraju postala niz različitih prostora koji se nisu pravilno povezivali ili tekli kao jedno koherentno posjetiteljsko putovanje.

Cilj za Grand Palais: osigurati stalni javni pristup

S vremenom su dijelovi palače bili trajno zatvoreni za javnost, što je rezultiralo ograničenim pristupom događanjima, ali i posljedično dezorijentacijom posjetitelja.

Stoga će, kako nam objašnjavaju autori projekta s kojima smo razgovarali o najnovijoj transformaciji, obnova pomoći da se zgrada koristi u svom punom potencijalu, povezujući sve dijelove; povećavajući kapacitet centralne dvorane za 60% i osiguravajući stalni javni pristup tijekom cijele godine, ali i povezivanje Grand Palaisa s urbanim okruženjem.

Pitamo ih stoga koji je bio najveći izazov, zapravo neki ultimativni cilj tijekom rada na obnovi. “Nastojali smo stvoriti nove veze koje poboljšavaju doživljaj i protok zgrade, vraćajući projekt natrag u jednu zgradu, umjesto niza spojenih soba i prostora”, jasno nam odgovaraju. To će omogućiti zgradi da ugosti više događanja i veće manifestacije, a također će pružiti dom za Pompidou 2025. godine, dok i on prolazi kroz vlastitu važnu obnovu. 

Jedno od prvih korištenja BIM tehnologije na povijesnom spomeniku

Nakon Olimpijskih igara, centralna dvorana će se i dalje koristiti za niz velikih događanja, dok će se neki od uzbudljivih skrivenih (i zaboravljenih) dijelova zgrade nastaviti obnavljati. U 2025. godini palača će zaista oživjeti, s konačnim povezivanjem svih svojih prostranih područja, nudeći nove doživljaje posjetiteljima, uključujući stalne šetnje, centre za posjetitelje, vrtove i restorane.

Još jedan zanimljiv element obnove bio je BIM (Building Information Modeling) model, što je jedan od prvih slučajeva korištenja BIM tehnologije na povijesnom spomeniku i općenito na projektu ove veličine. Za prvu veliku obnovu u bogatoj povijesti zgrade, arhitekti su se oslonili na tisuće arhivskih planova i dokumenata kako bi oblikovali ovaj ambiciozni projekt. S ciljem stvaranja novog osjećaja jedinstva i koherentnosti u raznolikim prostorima zgrade.

Konkretno, BIM se sastojao od 35 digitalnih modela, objedinjujući 15 GB podataka i preko 150.000 dokumenata, uključujući tisuće geodetskih crteža i arhivskih planova, što je na kraju bio koristan alat za razumijevanje zgrade i usmjeravanje nekih aspekata gradnje. Uloženi trud je donio i prestižnu nagradu. Naime, Chatillon Architectes dobili su nagradu BIM d’Or za inovativni pristup razumijevanju zgrade i načina na koji je izgrađena.

“Pregledali smo tisuće arhivskih dokumenata, planova i crteža kako bismo razumjeli povijest zgrade, od njenih izvornih namjera do novih dogradnji i njene fragmentacije tijekom vremena. Ovo razumijevanje vremenske crte zgrade znači da smo znali zašto je izgledala i funkcionirala na određeni način. Razumijevanje prošlosti uvijek je ključ za stvaranje bolje budućnosti, a naše istraživanje omogućilo nam je da vidimo gdje su i, što je još važnije, zašto su donesene odluke o ometanju i promjeni putanje posjetitelja i svrhe zgrade”, govore za Haus.

Ugrađeno 40 novih dizala

Tijekom obnove korištene su neke inovativne tehnologije i materijali, pa tako u glavnoj dvorani palače ‘aktivni’ betonski pod, kako ga autori nazivaju, igra ključnu ulogu u zgradi i omogućava pristup tijekom cijele godine, pružajući osjećaj hlađenja ljeti i grijanja zimi. To je inovacija koja se neće primijetiti, ali će igrati ključnu ulogu u performansama zgrade i sada poboljšanom iskustvu posjetitelja. Tehnička poboljšanja i poboljšanja pristupačnosti također uključuju integraciju 40 novih dizala u cijeloj zgradi.

Vraćanje izvorne osi objekta

Stvarajući javni pristup kao nikada prije, Chatillon je uklonio ad-hoc zidove i pregrade koje su bile postavljene tijekom vremena, ponovno uspostavljajući izvornu središnju os zgrade, povezujući glavnu lađu s Palais de la Découverte te vraćajući pogled iz Rotonde koji nije viđen od 1939. godine. 

Zanimalo nas je koji su ciljevi ekološke održivosti povezani s obnovom Grand Palaisa. “Fantastična stvar kod projekata poput ovog je da možemo transformirati ‘stare’ zgrade koje su stvorene u drugačijem vremenu u zgrade koje su opremljene za rad s tehnologijama koje danas imamo. Kao što smo spomenuli, naša uloga nije očuvanje prošlosti, već priprema za budućnost”, objašnjavaju nam.

Obnova ne samo da olakšava nesmetaniji protok unutar zgrade, već i ponovno povezuje zgradu s povijesnim gradskim krajolikom, stvarajući obnovljenu vezu sa susjednim znamenitostima poput Champs-Élysées i Petit Palaisa.

Prioritet nije bio očuvanje postojećeg, već stvaranje novih veza

Chatillon Architectes, ured poznat po svojoj vještini transformacije postojećih struktura, objašnjava da je cilj bio stvoriti kvalitetnije vizualno iskustvo koje će odmah postati očito svima koji posjete palaču. Ponovno otvaranje prozora, stvaranje nevjerojatne točke gledišta prema unutra i van Grand Palaisa i naglasak na prirodnom svjetlu, repozicionira zgradu unutar njenog urbanog konteksta. 

Zanimljiv element ove obnove je priprema za novu uporabu. Mnoge obnove su usredotočene isključivo na očuvanje onoga što već postoji. “Imali smo veliku sreću biti čuvari budućnosti ove važne zgrade, poštujući i slaveći njezinu nevjerojatnu arhitekturu, ali također s mogućnošću uređivanja, prilagođavanja i poboljšavanja, s namjerom da zgrada postane funkcionalni dio grada, a ne statični spomenik prošlosti, stvaranjem novih veza i poboljšanja koja će pripremiti zgradu za sljedećih 100 godina”, ističu ponosno.

Prikupljanje kišnice za 60.000 biljaka

Novi javni vrtovi Grand Palais koji okružuju strukturu inspirirani su obližnjim vrtovima Champs-Élysées, dijeleći sličan duh sa zakrivljenim gredicama i stazama, travnjacima i raznolikim izborom biljaka. Zid zimzelenih grmova postavljen je duž Boulevarda Churchill, uz širok izbor zelenila, ruža, trajnica i lukovica — ukupno 250 vrsta, s preko 60.000 biljaka.

Novo zasađeni travnjaci će se navodnjavati kišnicom prikupljenom s krovova palače, za što je predviđen spremnik od 43 m3, a mnoge nove biljke odabrane su iz divlje palete pariškog bazena kako bi podržale oprašivanje i lokalnu bioraznolikost.

20 arhitekata i 1000 radnika svaki dan

Zgrada je bila zatvorena neko vrijeme, a čak i kada je bila ‘otvorena’, bili su dostupni samo neki dijelovi za određene događaje ili izložbe. Sad će centralna dvorana biti otvorena za Olimpijske igre, zatim za Chanel, pa za Art Basel Paris, a od 2025. godine, oživjet će prava vizija zgrade, s trajnim javnim pristupom i redizajniranim vanjskim vrtovima koji će ponovno povezati zgradu s okolnim područjem.

Jedan od najvećih izazova projekta je njegova veličina, ali to ujedno pruža i njegov najveći potencijal. Od veličine zgrade do mnoštva povezanih prostora i broja ljudi koji rade na licu mjesta – preko 20 arhitekata i do 1000 radnika svaki dan – projekti ovog razmjera ne događaju se svaki dan.

“Prilika za obnovu ikone je nevjerojatna, ali Grand Palais predstavlja mnogo više od toga,” govori nam François Chatillon, osnivač Chatillon Architectes. “To je prilika da se zgradi vrati trajna javna namjena, da se preuredi okolno zemljište, da se zgrada ponovno poveže s gradom i prilagodi za Olimpijske igre i buduće generacije – ovo je zaista projekt koji se događa jednom u životu.”

---

Ako Vas zanima još neki primjer obnove povijesne zgrade, ovoga puta stambene, donosimo nedavni primjer iz Barcelone.