Budžet | 9 svibnja, 2024

Dvije sestre vode nas kroz projekt: kako su obnovile zapušteni prostor i stvorile ovo malo čudo

Danijela i Bojana za Haus otkrivaju kako je nastao Walden, dućan s biljkama u Kačićevoj; dijele sve detalje, izazove i iznose

Autor: Petra Smoljak

‘Nama nije bilo bitno da je sve dizajnirano. Biljke su opuštene i trebale smo takav opušteni prostor’

Danijela i Bojana Bota sestre su koje stoje iza, mnogima vjerojatno već dobro poznatog, brenda Walden Plants. Prošle godine u Kačićevoj ulici na kućnom broju 7A, otvorile su istoimeni dućan s biljkama. U autentično uređenom prostoru prodaju biljne terarije, sobne biljke, vaze, lončanice i raznu opremu vezanu uz biljke. Ondje se nalazi i radiona u kojoj Danijela svakodnevno izrađuje nove terarije.

Posjetili smo ih jednog kišnog jutra, kad su nam detaljno ispričale kako su pronašle prostor i inspiraciju za uređenje, koliko su dugo trajali radovi te koliko je zapravo potrebno financija, vremena, mašte i živaca da se od jednog zapuštenog prostora od 58 kvadrata stvori nešto zaista originalno i inspirativno.

Sestre Bojana i Danijela Bota ispred svog dućana
Danijela i Bojana Bota ispred svog dućana s biljkama Foto: Vjekoslav Skledar

Dućan s biljkama krenuo od mahovine

Inače, Bojana je godinama imala svoj studio za grafički dizajn, a Danijela je radila u struci kao agronom no prije nešto više od četiri godine počela se baviti biljnim terarijima. Uspješan posao počeo je slučajno. Odlazila je, naime, na satove keramike kod Lidije Boševski koja joj je jednom prilikom poklonila komadić mahovine. Stavila ju je u keramičku teglu koju je izradila na radionici i pokušavala ju je što duže održati na životu.

“Prskala sam je destiliranom vodom, no u nekom trenu mi je crknula. Otišla sam na Google i otkrila da su terariji dobar način za sačuvati mahovinu. I tako se to zarolalo”, prisjeća se Danijela koja je vrlo brzo nakon toga hodala gradom i s malenim nožićem skidala mahovinu sa zidića i prebacivala ih u svoje terarije. Kao agronomka imala je već tada doma gomilu biljaka o kojima je brinula, a uz nju se i Bojana sve više zainteresirala za bilje.

Dućan s biljkama
Walden Plants Foto: Vjekoslav Skledar

Danijela je u početku terarije izrađivala doma, no nakon nekog vremena imala je toliko posla da više nije sve stizala sama. “U jednom trenutku spomenula mi je da bi voljela otvoriti dućan u kojem bi osim terarija imala i sobne biljke, ukrasne vaze i lončanice. Tada sam počela razmišljati da se i ja ubacim u tu priču”, priča nam Bojana koja je već neko vrijeme imala želju promijeniti posao u kojem je provela posljednjih dvadesetak godina.

Dućan u centru grada po razumnoj cijeni

Odlučile su zajedno otvoriti firmu i počele polako tražiti prostor. “Nismo svakodnevno visile na Njuškalu, već smo s vremena na vrijeme prekopale po oglasima. Otišle smo pogledati i jedan gradski prostor koji se pojavio na natječaju, ali to je bila katastrofa. Bio je u jako lošem stanju i bez wc-a, a početna najamnina je bila prilično visoka”, govori Bojana.

Dućan s biljkama u Kačićevoj
Cijeli prostor, s radionom otraga, ima 58 m2 Foto: Vjekoslav Skledar

Trebalo je u taj prostor, prisjećaju se cure, uložiti ozbiljan novac, a nitko im nije garantirao da će u najmu ostati idućih deset godina. No, ubrzo nakon što su odustale od te ideje, Bojana je naletjela na oglas za prodaju uličnog prostora u Kačićevoj.

“Znale smo otprije za taj prostor jer smo često izlazile u Sedmicu koja se doslovce nalazila u ulazu pokraj. Izlog je bio potpuno oblijepljen plakatima i prostor je zjapio prazan zadnjih dvadeset godina. Vlasnici su tražili i relativno dobru cijenu od 1800 eura po kvadratu i odlučile smo ga kupiti”, govori Bojana. Bilo je to ljeto 2021. godine.

Derutan prostor i problem s vlagom

Prostor je bio prilično derutan i imao je problem s vlagom koja je bila vidljiva i na zidovima. Inače, ondje se u devedesetima nalazila banka pa su se na podu u prednjem dijelu nalazile neugledne pločice zalijepljene na stari terrazzo, a stražnji dio iza šaltera bio je u betonu. “No, ono što nam je bilo zanimljivo je stara stolarija i visina stropova”, govori Bojana i dodaje da su stropovi bili spušteni, ali su ga one vratile u originalno stanje na visinu od 4,60 metara.

Sestre su oronuli prostor prepun potencijala kupile za 1800 eura/m2 Foto: Privatni album
Prostor prije renovacije
Walden prije renovacije Foto: Privatni album

Plan im je bio srušiti i pregradni zid u stražnjem dijelu gdje se danas nalazi radiona. Imale su već tada više manje jasnu viziju kako urediti prostor, a arhitektica Kora Demel Zadro napravila im je sve potrebne projekte. “Izbacili smo plin, uveli podno grijanje zbog biljaka i ubacili toplinsku pumpu. Kora nam je osmislila i centralni dio s visećim lampama jer smo tražile nekakav modularni sistem kako bismo bile fleksibilne što se tiče svjetla”, govore.

Prostor prije renovacije
Radovi su kasnili sedam mjeseci Foto: Privatni album

Prostor je morao postati praktičan

Inače, lampe u centralnom dijelu prostora vise s kanalica koje se koriste za kablove u garažama i tvornicama. Unutar kanalica nalaze se i dugački kablovi i utičnice tako da mogu bez problema premještati ili dodavati nove lampe. “Evo, nedavno smo dodale i viseće lampe za rast biljaka, tako da nam se ova konstrukcija pokazala jako korisnom”, govori Bojana.

Radiona u dućanu
Stražnji dio je radiona u kojoj Danijela radi terarije Foto: Vjekoslav Skledar

U radnom dijelu morale su razmišljati i praktično, pa su sve plohe na kojima Danijela radi spuštene pet centimetara niže od standarda. “Radim uglavnom sjedećki i važno mi je da imam pristup terariju odozgo i da se ne grbim previše. Tako da se to pokazalo kao dobar potez, no naravno u praksi kasnije skužiš da si mogao nešto drugačije”, govori Danijela i dodaje da su i dubinu polica dali izraditi prema broju terarija koje ondje mogu smjestiti, a morale su pritom voditi računa i o razmaku kako bi ondje mogle smjestiti i lampe za rast biljaka.

Dva brata stolara radila su namještaj
Sve je detaljno isplanirano i izvedeno kako bi se prostor maksimalno iskoristio

Mučile su se s pronalaskom izvođača

Kod samog izvođenja radova imale su najviše problema, a i dugo vremena su tražile izvođače. “Nitko se nije želio prihvatiti tog posla. Zbog biljaka smo inzistirale na podnom grijanju zbog čega se zatečeni pod trebao raskopati 17 centimetara u dubinu. Trebali smo riješiti vlagu, te ugraditi toplinsku pumpu i mislim da je izvođače kojima smo se obratili to odbijalo. Bilo im je ili previše komplicirano ili im se to nije dalo raditi”, prisjeća se Bojana.

Jedina ponuda koju su dobili bila je na 425 tisuća tadašnjih kuna (oko 56 tisuća eura), a u toj cijeni neke stavke nisu bile uključene jer nisu znali što će ih dočekati nakon razbijanja podova. Ponudu nisu prihvatile jer im je djelovala cjenovno previsoka pa su nastavile s potragom.

Sestre u radioni
Bojana i Danijela Foto: Vjekoslav Skledar
Slaganje terarija
Foto: Vjekoslav Skledar

Radovi kasnili sedam mjeseci

A onda su nakon ukupno šest mjeseci traženja izvođača naletjele na jednog koji im je rekao da je to posao od mjesec i pol dana. Posebno ih je ohrabrilo kad je rekao da će se odmah baciti na posao jer mu je, kako je objasnio, otpao jedan projekt.

“I tako smo mi s radovima krenuli 1. lipnja 2022. I sve je bilo u redu tjedan dana dok su se majstori jednostavno prestali pojavljivati. Sjećam se da je Bojana poslala poruku voditelju radova da ga pita gdje je, pa je dobila suludi odgovor da je bio na rođendanu i da je mamuran, pa ne može taj dan doći. Nakon toga, izostanci su bili sve češći i to uvijek s nekim nebuloznim razlozima; ili je morao na policiju ili ga je udario tramvaj ili smo ga baš uhvatile na hitnoj. Uvijek je imao neke isprike”, prisjeća se Danijela.

Po dogovoru je sve trebalo biti gotovo 30. srpnja, ali se iz mjeseca u mjesec prolongiralo, pa su otvorenje dućana svaki mjesec iznova pomicale. “Bilo je tu puno praznog hoda, a Bojana je ovdje izgubila hrpu živaca jer ga je konstantno ganjala da nešto dovrši. Na kraju smo otvorenje dućana imale tek u veljači 2023. godine”, govori Danijela.

Sa stolarima su imale puno više sreće

Na pitanje koliko ih je sve to koštalo odgovara da su radovi koji su uključivali uređivanje zidova, novih podova, nove instalacije i rješavanje vlage iznosili oko 640 eura po kvadratu bez materijala, a stolare za namještaj i unutarnja klizna vrata pronašle su same.

Sa stolarima su, kažu, imale sreće jer su angažirali firmu Bellum Modernum koju vode dva brata. Izradili su im dva stola i jednu komodu s ladicama od hrasta u prednjem dijelu, radne površine u radioni, sve police, veliki ormar za skladište i pult za blagajnu, a sve osim namještaja od hrasta izrađeno je od troslojnih panel ploča s furnirom breze.

Radni prostor
Stolari, dva brata. bili su kreativni u pronalasku raznih rješenja Foto: Vjekoslav Skledar

“Dečki su super odradili posao. Sve je bilo gotovo na vrijeme i bili su prilično kreativni. Primjerice, željele smo pult s letvicama, ali nam je to bilo preskupo pa su smislili alternativno rješenje. Na CNC stroju su izrezali dijelove panel ploče i stvorili dojam letvica”, prisjeća se Danijela.

Namještaj je rađen po idejama dvije sestre
Cijena cjelokupne stolarije iznosila je 20 tisuća eura Foto: Vjekoslav Skledar

Izradili su i klizna vrata s armiranim staklom koja odvajaju dućanski dio od radione. Željele su staru metalnu ručku za vrata, ali kako je nisu uspjele nigdje pronaći, stolari su dali svojim bravarima novu ručku koju su izmijenili i učinili je naizgled starinskom. “Zaista su se potrudili napraviti sve što smo zamislile. Cijena cjelokupne stolarije iznosila je 20 tisuća eura. Ne mislim da je to mala cijena, ali moram naglasiti da je tu bilo jako puno posla i materijala jer su najveći dio namještaja izradili oni”, govori Bojana.

Danas bi odabrale drugi materijal za pod

Podovi u cijelom prostoru su od mikrocementa, no Bojana kaže kako bi se danas možda odlučila za neki drugi materijal. “Znali smo unaprijed da mikrocement nije previše izdržljiv i da će se brže izraubati, ali to nam ne smeta. Čak nam i odgovara. No, mišljenja sam da smo sličan efekt vjerojatno mogle dobiti s nekim jeftinijim materijalom koji se sigurno i puno lakše nanosi”, kaže Bojana i dodaje da je cijena materijala i ruku iznosila oko 65 eura po kvadratu.

Na bočni zid u prednjem dijelu odlučile su zalijepiti subway pločice u boji avokada. “Željele smo baš nijansu zelene jer je ideja bila da prostor podsjeća na stražnje prostorije nekog botaničkog vrta gdje ljudi rade i presađuju biljke. Željele smo nešto opušteno, da malo podsjeća na laboratorij i na Englesku, ali ih isprva nismo uspjele pronaći u Zagrebu”, govori Bojana.

Pogled na prednji dio dućana
Lampe u centralnom dijelu prostora vise s kanalica koje se inače koriste za kablove u garažama i tvornicama Foto: Vjekoslav Skledar

Mogu se, kaže, naručiti iz kataloga u dućanu Grupa Neutra na Trešnjevci, ali nemaju uzorke. “Na kraju smo se javile direktno proizvođaču Tonalite u Italiji i oni su nam poslali uzorke u pet nijansi zelene i tako smo se odlučile za tu avokado boju, a narudžbu smo odradile preko Neutre”, nadovezuje se Danijela.

U Neutri su izabrale i nekoliko starinskih i vrlo efektnih pločica koje su zamislile kao tepih na dio poda u prednjem dijelu dućana. “Preko rubova tih pločica izliven je mikrocement, pa nas mnogi ljudi pitaju jesu li te pločice originalno bile u prostoru jer izgleda kao da smo ih pronašle ispod nekoliko slojeva, pa dio odlučile zadržati, a to je i bila naša ideja”, smije se Bojana.

Od nekih ideja su morale odustati

Za oko nam je zapeo i ogroman sudoper od inoxa u radioni. U njemu cure peru i zalijevaju biljke što im je vrlo praktično jer mu je dimenzija 116 x 50 cm. Naručile su ga u dućanu gastro opreme Project-Trade u Soblincu. “Okvir na kojem se nalazi sudoper odradio je bravar kojeg je angažirala ekipa iz Bellum Modernuma i to nam je jako praktično. Doduše, na početku smo željele imati izlivenu betonsku ploču i takav sudoper, ali nam financije i pronalaženje majstora koji bi to napravio nisu išli na ruku, pa smo od nekih stvari morale odustati”, kaže Bojana.

Slično je bilo i s raznim komadima namještaja koje nisu uspjele nigdje pronaći. “Meni je inspiracija za uređenje bio jedan zanimljivi plant shop ‘Conservatory Archives’ u Londonu. Primjerice, oni nasred prostorije drže biljke u starinskim porculanskim umivaonicima i to super izgleda”, govori Danijela.

Police u prostoru
Foto: Vjekoslav Skledar

I one su željele u prednjem prostoru imati jedan takav umivaonik s biljkama, ali kod nas ga nisu uspjele pronaći, pa su obišle i nekoliko antikvarnica po Beču. Iako nisu uspjele pronaći umivaonik, put im nije bio uzaludan jer su pronašle viseći stari reflektor koji su instalirale iznad pulta s kasom, zatim starinska drvena kolica i staru brodsku lampu koju su zakačile na vodilicu u centralnom dijelu s ostalim lampama.

Dućan je prepun lampi
S kanalica vise razne lampe koje su nabavljale posvuda Foto: Vjekoslav Skledar

“Druge lampe smo nabavile iz Ikee, nekoliko njih je iz Creative Cables u Novoj cesti, a ova dva velika retro lustera koje smo u vrijeme Jugoslavije viđali u školama, vrtićima i državnim ustanovama smo pronašle u Antik & dizajnu. Oni se bave restauracijom pretežito mid century namještaja, ali vlasnik nas je pustio u svoje skladište pa smo tamo kopale”, govori Bojana.

‘Biljke su opuštene. Takav smo trebale i prostor’

Ispred pulta u kutu ugledali smo i Bernardijevu fotelju, pa nam je Bojana objasnila da ju je iz svojeg stana donijela u dućan, a nabavila ju je u Eri koja ima licencu za Bernardijev dizajn. Dvije stare drvene klupe koje se nalaze pored velikog hrastovog stola u središnjem dijelu prostora cure su donijele iz Dalmatinske zagore gdje imaju vikendicu, a za oko nam je zapela i zelena polica za biljke belgijske kompanije Serax.

Lampe vise iz kanalica
Foto: Vjekoslav Skledar

“Ova polica se kod nas može kupiti, tako da je i izložbeni primjerak”, govori Bojana. Sve u svemu, cure su zadovoljne kako je sve ispalo, iako Bojana već sada ima brdo novih ideja. Dobile su, kažu, i dobar feedback od kupaca.

“Svako toliko nam netko kaže da mu je ovo najljepši prostor u Zagrebu, ali to nije ništa komplicirano. Ponekad mi se čini da su neki prostori puno složenije uređeni. Pogotovo kada ih osmišljavaju arhitekti pa su svi materijali super uštimani, ali tada se možda gubi neki šarm, spontanost i igra. Nama nije bilo bitno da je sve dizajnirano. Biljke su opuštene i trebale smo takav opušteni prostor”, kaže Danijela.

Sestre sa svojim psom
‘Nije nam bilo bitno da je sve dizajnirano, samo da je opušteno…’ Foto: Vjekoslav Skledar