Obiteljska kuća skrivena iza maske od opeke

Vizualno, igra s transparentnošću opeke stvara jedinstveni ambijent; na ulici i u kući. Noću svjetlost iz kuće osvjetljava okolinu, dok tijekom dana prolazak svjetla kroz otvore u opeki stvara dinamične uzorke i sjene unutar kuće

Beogradski studio a2arhitektura na Hausu smo upoznali prošle godine, kroz njihov nagrađivani projekt na Zlatiboru; drvenu vikendicu podignutu na prirodnoj stijeni. Danas istražujemo njihov nešto raniji projekt u Novom Sadu; obiteljsku kuću čiji je identitet kreiran kroz inventivnu upotrebu cigle koja služi kao membrana ili pak maska prema vanjskom svijetu.

Autori Dijana Adžemović Anđelković, Vladimir Anđelković i Aleksandar Bogojević stvorili su čipku od opeke, perforiranu rešetkastu strukturu koja se proteže dužinom prvog kata Kuće Vu. Zadaća joj je prije svega funkcija, a potom i vizualni efekt kao posljedica.

Jedan od najvećih izazova bio je, naime, kako obitelji istodobno osigurati dovoljno prirodnog svjetla i dovoljno privatnosti. Dodatni izazov predstavljali su dužina parcele te blizina prvih susjeda u novosadskom naselju Telep.

Privatnost između kuće, dvorišta i ulice

Postavljanjem sloja opeke ispred ulične fasade, koji djeluje kao svojevrsna maska kuće, autori su stvorili dinamične prostore koji postupno povećavaju razinu privatnosti između kuće, dvorišta i ulice. Dok sama fasada prati tradicionalne oblike, maska od opeke na gornjem katu dodaje dubinu prednjem vrtu, zaklanja kuću od direktnih pogleda s ulice te direktnog utjecaja sunca.

Iako povučena u odnosu na regulacijsku liniju ulice, kuća na ovaj način prati tu granicu i vizualno se uklapa u niz susjednih zgrada.

Rešetkasta ciglena struktura obuhvaća samo zonu gornjeg kata, oslanjajući se na tanki čelični stup i betonski nosač koji konzolom od četiri metra podupire balkon. Čitava struktura počiva na armirano-betonskoj konstrukciju i  čeličnim gredama, dok su spojevi opeke dodatno ojačani čeličnim okvirom.

Igra s transparentnošću opeke

Perforirana ciglena struktura prelazi u punu fasadnu opeku na katu, dok je prizemlje izvedeno u bijelom tonu. S ulične strane kuća je većim dijelom zaštićena od okoline, dok se sa stražnje otvara prema unutarnjem dvorištu. Ono funkcionira kao nastavak interijera, zahvaljujući velikim staklenim stijenama koje se prema njemu otvaraju.

Budući da je kuća orijentirana u smjeru sjever-jug, veći dotok prirodne svjetlosti osiguran je uvođenjem bočnog atrija, kojeg formira čipka, i terase, te uskim ostakljenim prorezima na istočnoj i zapadnoj strani.

Vizualno, igra s transparentnošću opeke stvara jedinstveni ambijent; na ulici i u kući. Noću svjetlost iz kuće osvjetljava okolinu, dok tijekom dana prolazak svjetla kroz otvore u opeki stvara dinamične uzorke i sjene unutar kuće.

Roditeljska i dječja zona povezane mostom

Autori su kroz unutrašnjost kuće slijedili tradicionalnu podjelu; s noćnom zonom na katu, a dnevnom u prizemlju. Dobar dio prostora osmišljen je kao otvoren prostor. Osim kuhinje, dnevnog boravka i blagavaonice koji se otvaraju prema dvorištu, u prizemlju su garderoba, radna soba, wc, spremište i tehnička prostorija u koju se može pristupiti izvana.

Na prvom katu projektirane su dvije odvojene cjeline – roditeljska i dječja zona, povezane mostom. Roditeljski dio sastoji se od spavaće sobe s izlazom na balkon, djelomično omeđene opekom, zatim glavne kupaonice s tuš kabinom i hidromasažnom kadom, te garderobe, vježbaonice i saune.

Dječje spavaće sobe fleksibilno su dizajnirane tako da mogu činiti jedinstven prostor, a upotrebom kliznih vrata postaju tri odvojene sobe. Djeca imaju zasebnu kupaonicu i terasu s pogledom na dvorište koju dijele sve tri sobe, dok jedna od njih ima i izlaz na lođu.