Mala vila za dvoje, na strmim obroncima Samobora

‘Nažalost, u susjedstvu je previše primjera maksimalnog iskorištavanja dozvoljenih urbanističkih parametara, pa se na kraju jedni s drugima natječu čija će vila biti veća… Nama je cilj bio oplemeniti kvart…’

Par, financijska menadžerica i programer, kupili su strmu, neveliku parcelu na istočnim obroncima Samobora, uz šumu Anindol. Na njoj se nalazila ostarjela vikendica, no oni su tamo vidjeli svoju buduću obiteljsku kuću. Ništa veliko, ali savršeno skrojeno za njih dvoje. S tom željom obratili su se Martini Kapuđiji Ljulj i njezinoj Cigla arhitekturi.

S uredom iz obližnje Svete Nedelje nikad nisu surađivali, dapače te 2020. godine pronašli su ga slučajno preko interneta kad još nije imao bogzna kakav broj referenci i realizacija, ali bili su sigurni da je Martina osoba kojoj žele povjeriti izgradnju svog novog doma.

Danas, četiri godine kasnije, tom istom parcelom proteže se ‘Pocket-size vila’; kuća od 109 m2 i tri etaže sa spektakularnim pogledima na Samobor ispod i Zagreb u daljini.

Natjecanje – tko će izgraditi veću kuću

“Želja investitora bila je mala kuća za dvoje s najboljim pogledom, a moja – dodatna – izgradnja moderne zgrade, no uz uklapanje u okolni izgrađeni okoliš. Nažalost, u susjedstvu je previše primjera maksimalnog iskorištavanja dozvoljenih urbanističkih parametara, pa se na kraju jedni s drugima natječu tko će izgraditi veću kuću. Ovaj dio grada je na strmim obroncima, gusto izgrađen i s jako uskim ulicama. Taj kontekst bi nova izgradnja trebala uvažavati, a ne ga dodatno pogoršavati”, govori nam arhitektica čiji je zadatak bio smjestiti novu kuću na mjesto stare vikendice, na parceli od 360 m2.

Iako je parcela u katastru iznosila više od 400 m2, u stvarnosti je geodetskom izmjerom ispala oko 360 m2 zbog čega je jedina opcija, kaže, bila graditi zamjensku zgradu, u istim gabaritima. “Iako nas je ta površina ograničila, i u slučaju veće parcele kuća bi bila neznatno veća”, napominje Kapuđija Ljulj.

Dio kuće na koji je najponosnija

Jedan od izazova projekta bila je strmost parcele, zbog čega su rješenje bile tri etaže koje prate padinu. Svaka od etaža prilično je mala, konkretno – dimenzije zatvorenog dijela prizemlja su 8,3 × 8,35 metara. No, na unutarnji prostor nastavljaju se velike terase, što – u kombinaciji s produženim strehama ravnog krova – izdužuje volumen i stvara dojam veće kuće nego što zapravo jest.

Što se tiče rasporeda kuće, on je sljedeći: u prizemlju se uz ulazni prostor nalazi WC te integralni prostor dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, s radnom nišom. Na katu su spavaća soba i kupaonica, a u suterenu strojarnica i vrtno spremište. Kako nam kaže arhitektica, upravo joj je radni kutak najdraži dio kuće.

“Na taj dio sam posebno ponosna jer sam uvjerila investitora u veliki horizontalni prozor iznad radnog stola. Orijentiran je na sjever s pogledom na kojem možeš odmoriti oči. Vidim se kako tamo projektiram”, govori.

Kompromis oko prozora u kupaonicama

Pitamo Kapuđiju Ljulj je li bilo nečega oko čega se nisu složili, oko čega su ona i investitori morali posegnuti za kompromisom.

“Imali su jedan zanimljiv zahtjev: bez prozora na kupaonicama. Bilo mi je to jako čudno jer osim što bi unijeli svjetlo i omogućili provjetravanje prostora, prozori bi gledali u zelenilo i bili bi dovoljno udaljeni od susjeda da im ne bi narušavali privatnost. Stoga smo pronašli kompromis u krovnim prozorima, koji su na kraju dali i jednu posebnost tim ‘sporednim prostorijama’ kao i dodatni naglasak na pogled isključivo kroz velike staklene stijene”, otkriva.

Vila s fasadom u dvije boje i drvu

Što se tiče materijala, kuća je građena kao klasična zidana konstrukcija s armiranobetonskim serklažama, podnim pločama i temeljima, detaljizira arhitektica. Većina pročelja je, kaže, izvedena kao ETICS povezani sustav za toplinsku izolaciju, a dio ulaznog pročelja kao ventilirana fasada sa završnim slojem, odnosno fasadnim drvenim profilima.

“Zbog lokacije na kojoj se kuća nalazi, dio fasade smo oblikovali u tom prirodnom materijalu koji će se mijenjati s vremenom. Rijetko tko se odlučuje na pravo drvo kad je riječ o ventiliranoj fasadi, ljudi ne vole kad moraju nešto obnavljati, makar se radilo samo o jednogodišnjem bojanju”, objašnjava Kapuđija Ljulj koja je fasadu izvela u kombinaciji fasadne žbuke u dvije boje (na bazi i nadozidu ravnog krova) te spomenute drvene obloge. Ravni krov je pak završen slojem šljunka na hidroizolacijskoj membrani.

Po pitanju investicije, arhitektica napominje da je bitno znati da je cijena po kvadratu uvijek veća kod ovakvih malih kuća, pogotovo kad su na strmom terenu. “Ako je cijena klasične gradnje oko 1500 eura po kvadratu, u ovakvim se slučajevima cijena penje na preko 2000 eura po kvadratu, bez opremanja”, objašnjava.

Kako oplemeniti mjesto u kojem se nalazi

Pred kraj, pitamo arhitekticu je li samoj sebi zadala neku ključnu smjernicu kad je započinjala projekt i je li ju kroz cijeli proces uspjela ispoštivati.

“Kao i kod svake obiteljske kuće, izazov je bio projektirati suvremen, a ipak svevremenski i prije svega funkcionalan prostor u kojem je ugodno boraviti. Kažu stanari da sam uspjela. No, jedan od glavnih ciljeva također je bio oplemeniti kvart u kojem se zgrada nalazi. Prema komentarima susjeda, i to smo uspjeli”, zaključuje Martina Kapuđija Ljulj.

Haus