Kuća koja se pokušava umanjiti usred moćne ličke prirode

‘Bitnije od bilo čega bilo nam je da je uklopimo u okoliš. Da je svaki detalj prirodan i lokalan; od materijala na kući do ograde koja ju okružuje, a koja je napravljena od prepolovljenih debala. Slijedili smo tradicijsku arhitekturu, ali na suvremeni način’

Saborsko, zaboravljeno ličko selo čudesne prirode nedaleko od Plitvičkih jezera, prošle godine postalo je dom jedinstvenoj, niskoenergetskoj obiteljskoj kući. Projekt potpisuje arhitektonski studio ZDL, a radi se o jednom od ambicioznijih objekata na tom području.

Kuća za odmor koju su riječki arhitekti projektirali za četveročlanu obitelj iz Svetog Ivana Zeline ima 465 m2 neto korisne površine, 200 m2 vanjskih natkrivenih prostora, konstruirana je u Sloveniji otkud je dopremljena i složena na padini prekrivenoj autohtonom vegetacijom.

Uklapanje u okoliš

Selo i istoimena općina inače službeno spadaju u Karlovačku županiju, no teško da ćete od to malo stanovnika kojih je tamo još ostalo čuti da su bilo što drugo, osim Ličani. A jedan od osnovnih ciljeva prilikom projektiranja kuće, objašnjava nam njezina autorica, bio je pažljivo integriranje u njezinu ličku okolinu.

“Bitnije od bilo čega bilo nam je da je uklopimo u okoliš. Da je svaki detalj prirodan i lokalan; od materijala na kući do ograde koja ju okružuje, a koja je napravljena od prepolovljenih debla. Slijedili smo tradicijsku arhitekturu, ali na suvremeni način”, govori nam Antonija Plavotić koja sa Sinišom Zdjelarom potpisuje projekt.

Kako učiniti da kuća djeluje manja

Ta zadaća je, između ostalog, rezultirala i podjelom objekta na različite funkcionalne nivoe, kako bi se uklopio u postojeću topografiju terena te kako bi se postigao dojam da je manji nego što uistinu jest.

Kuća je tako podijeljena na podrum, u kojem je garaža, suteren u kojem je smješten dio spavaćih soba a koji je ukopan u teren, prizemlje u kojem se nalazi dnevni dio s kuhinjom, blagovaonicom i konobom te wellness i kat i potkrovlje kroz koje se nastavljaju spavaće sobe. Njih, naime, ima šest, kao i kupaonica.

“Prizemlje izvana izgleda kao da je maleno, ali zapravo nije”, objašnjava Plavotić ideju vizualnog smanjenja volumena. Općenito, arhitekti su iskoristili pad terena kako bi postigli dojam da se radi o prizemnom objektu. Stvorene su i različite zone privatnosti kroz denivelirana dvorišta koja su orijentirana prema različitim pogledima. A jedan od njih puca na sportske terene koje su podigli na parceli odmah do. Investitor je, naime, tenisač zbog čega tamo redovito trenira.

‘Lika je veliki izazov za održivost’

Kuća je energetski učinkovita, a kao jedan od ključnih elemenata kojim je to postignuto jest upravo njezino pozicioniranje, prvenstveno ukopavanje u teren. “Ukopavanjem dijela u kojem se spava postigli smo idealan prostor po pitanju temperature, koji se ljeti ne treba hladiti i koji je prirodno zaštićen pa samim time uspješnije održava temperaturu”, govori nam arhitektica ZDL-a.

Naravno, bitna je bila i izolacija kuće, s obzirom na teške zime koje su poznate u ovom području, pa su tako zidovi i krov obloženi kamenom vunom; debljine 15 i 25 centimetara. “Na sve moguće načine smo se trudili postići da objekt bude energetski učinkovit; kroz pozicioniranje, materijale, sustave… No, Lika je veliki izazov za održivost, zbog čega smo u jednom segmentu ipak morali pronaći kompromis. Naime, stavili smo dizalicu topline koja je vrlo učinkovita i smatra se održivim sustavom; regulira podno grijanje u zimskim i hlađenje u ljetnim mjesecima…

No, ona je ovdje iskoristiva devet mjeseci u godini. Ali kad u Lici krenu one njihove zime s -15 i -20 stupnjeva, tu dizalica topline više ne može ništa, jer ona je korisna samo do 5 stupnjeva ispod nule. I zato smo za ta tri ekstremna mjeseca u godini morali pronaći neki alternativni izvor grijanja; a to je kotao s grijanjem na ekstra lako lož ulje. Vjerojatno ćete reći kako to nije održivo, ali u tim hladnim mjesecima ono je spas za pripremu tople vode i grijanje…”, objašnjava nam arhitektica.

Kuća je izrađena u Sloveniji

Opisuje i kako je izgledao dio s montažnom gradnjom. Kuću je, naime, projektirao ZLD, no ona je potom konstruirana u Sloveniji. “Slovenskoj firmi koja radi drvene montažne kuće dali smo naš projekt, naš kolega konstrukter je s njima prošao sve dimenzije, a oni su zatim sve razradili do najsitnijih detalja. I potom izradili kuću i složili je na terenu”, objašnjava.

Cijeli projekt trajao je tri godine, od srpnja 2020. kad je napravljena prva skica do prošlog ljeta, kad su klijenti konačno prvi put spavali u svojoj kući. No, ono što ih je iznenadilo bilo je upravo njezino slaganje.

“Sve je prije toga dosta dugo trajalo, što zbog korone koja je upravo krenula, što zbog kompliciranog i nepristupačnog terena… Pa dok se krenulo s iskopima, pa s betonskim temeljima… Sve je naprosto trajalo. No, onda su jedan dan došli Slovenci i kuća je bila podignuta! Klijenti nisu mogli vjerovati. U dva i pol mjeseca podigli su prizemlje i kat s krovom, dakle konstrukcijski je sve bilo gotovo, i to s oblogama”, objašnjava Plavotić.

Rijetka stvar koju su klijenti mijenjali

Oko materijala su, kaže, bili oprezni; sve se vrti oko drveta i kamena. “Materijalima smo napravili minimalni CO2 otisak; koristili smo CLT (križno lamelirano drvo), dok smo za zidove upotrijebili drvene sendvič panele”, objašnjava. Nosiva konstrukcija je naravno betonska te je obučena u kamen. Krov i veliki dio kuće obučeni su u falcani lim i to je, kaže arhitektica, jedna od rijetkih stvari koju su klijenti htjeli mijenjati, odnosno verziju koja je prije toga bila u planu.

“Od početka je ideja zapravo bila da to bude drvena šindra, tako je bilo nacrtano i u idejnom projektu. No, nju je teže održavati, a i u Hrvatskoj nemamo certificiranu drvenu šindru, dakle morali bismo je uvesti. Zato su nas klijenti zamolili možemo li ipak promijeniti krov, i to s dobrim razlogom. Na kraju smo se odlučili za falcani lim, koji je također uobičajen za Liku i Gorski Kotar. Ovo je općenito bio jedan od rijetkih projekata koji se od prve skice do realiziranog objekta praktički nije mijenjao, investitori su nam potpuno vjerovali i bilo je divno raditi s njima”, govori Plavotić.

Najdraži dijelovi kuće

Kroz unutrašnjost se pak protežu drvo i keramika; u sobama je parket, a u dnevnom boravku keramičke pločice koje se svojim tonom prilagođavaju kamenu s terase, a na kojoj je bazen. “Vanjski prostor sada djeluje kao produžetak unutarnjeg”, govori nam Plavotić kojoj je upravo to najdraži dio kuće. “Divan mi je taj dnevni prostor koji kreće od blagovaonskog stola i nastavlja se van na terasu i u taj čudesan pogled”, kaže.

Investitoricu pak pitamo koji je dio najdraži njoj i njezinoj obitelji. “Teško je reći, svaki dio kuće ima svoje čari i ljepote. Muški članovi obitelji vole provoditi vrijeme u konobi uz fino piće i cigaru, ja osobno volim provoditi jutra u blagovaonici i dnevnoj sobi s kavom u ruci i pogledom na šumu”, odgovara nam. Najdraži su joj, kaže, trenuci tijekom izlaska i zalaska sunca. “Tada se najbolje osjete svi zvukovi i mirisi prirode”, dodaje.

Za kraj, pitamo Plavotić oko čega nije htjela raditi kompromise. Odgovor je došao bez trunke razmišljanja: “Oko buffer zone s natkrivenim terasama, s pomičnim krovom. To mi je bilo presudno, da ih uvjerim da ih naprave. Tu se ne radi samo o lijepom pogledu, to je prostor zbog kojeg praktički živiš vani. I to u svim uvjetima; i kad je kišica i kad je sunce. I u međuvremenu su mi investitori priznali – to je dio kuće koji najviše koriste.”

---

Kako su arhitekti riješili projekt kuće za odmor na Zlatiboru, možete pročitati ovdje.