Kako izgleda groblje budućnosti, lišeno religije i tradicije? Ovaj grad dobio je svoju verziju

“Kako izgleda proces žalovanja u društvu koje više ne dijeli iste vjerske ili filozofske poglede na smrt i ono što dolazi nakon nje?” Ovo pitanje postavili su arhitekti ureda Mjölk, a potom na njega pokušali odgovoriti kroz projekt ‘Poslední místo’, odnosno ‘Posljednje mjesto’.

Radi se o upravo dovršenom proširenju starog groblja Vratislavice u gradu Liberecu u Češkoj, kojem su arhitekti pristupili prigrlivši vrlo suvremene, donedavno ne tako uobičajene metode sahrane, poput rasipanja ili zakapanja pepela.

Ne oslanjajući se na vjerske simbole, pokušali su zadržati “pristup pun nade” koji nazivaju “utješnom arhitekturom”. “Ovo je prilika da preispitamo ulogu groblja u modernom društvu. Želimo stvoriti prostor koji će potaknuti dijalog o smrti i sjećanju, dok istovremeno pruža utočište za sve koji dolaze”, poručuju Mjölk arhitekti.

Mirni vrtovi i prostrane staze

Novi dio groblja nalazi se na mirnom brežuljku izvan središta grada te je okružen prirodom, što – prema arhitektima – “simbolizira ciklus života”. Glavni elementi dizajna uključuju prostrane staze, mirne vrtove i jedinstvene grobne jedinice koje su oblikovane kako bi se integrirale u krajolik.

U središtu svega je memorijalni kompleks koji se sastoji od više funkcionalnih prostora. Tu su mjesta za okupljanje obitelji, edukativni prostori za radionice o procesu tugovanja, kao i umjetničke instalacije koje će trajno odavati počast preminulima.

“Cilj nam je da ovaj prostor bude dinamičan i da se mijenja s vremenom, kako bi i dalje služio zajednici,” objašnjava Mjölk.

Livada za raspršivanje pepela

Ekstenzija se, konkretno, sastoji od tri dijela. Prvi je Livada za raspršivanje; kružna zelena površina okružena lampionima koji simuliraju ritual paljenja svijeća u spomen na pokojnika.

“Kružni oblik livade upućuje na cikličnost života i našu prisutnost u njemu. Livada je okružena šumarkom spomen lampiona – elemenata koji služe kao sjećanje na one koji su sahranjeni raspršivanjem. Svaki element opremljen je mjedenom pločicom s imenom pokojnika. Dodirom gornjeg dijela elementa ožalošćeni može upaliti lampion od mat stakla koji će tada svijetliti sljedeća 72 sata. Ovo je moderna reinterpretacija rituala paljenja svijeća u spomen na pokojnika”, objasnili su arhitekti.

Pogrebna livada i Spomenik nerođenoj djeci

Iduća je Pogrebna livada. “Spomen mjesto s uređenim travnjakom služi za ukop kremiranih posmrtnih ostataka u anonimne, ali precizno označene jame. Sahrana se obavlja sipanjem pepela u pripremljenu rupu. Zemlja koja je ranije izvađena iz rupe nakon obreda se vraća natrag. Nakon sahrane taj dio travnjaka ostaje trajno zauzet, a sljedeći obred obavlja se na susjednom mjestu”, opisuju Mjölk arhitekti.

I na kraju, arhitekti su dio terena posvetili nerođenoj djeci, nazvavši ga Spomenik nerođenoj djeci. “Gotovo svatko poznaje obitelj koja je izgubila željeno dijete tijekom trudnoće ili nedugo nakon rođenja. Dijeljenje boli, duhovna i psihološka podrška i prilika da se oprostite od bebe ključni su u suočavanju s ovim tragičnim događajem. Ispod visoke breze osmislili smo intimni kutak s klupom i spomenikom od prepolovljene stijene, gdje obitelji mogu postaviti svoje uspomene u obliku svijeće ili sitnih predmeta”, objašnjavaju.

Prirodni materijali i očuvanje lokalnog ekosustava

Jedna od ključnih komponenti projekta ‘Posljednje mjesto’ je ekološka održivost. Mjölk arhitekti implementirali su niz inovativnih rješenja kako bi smanjili utjecaj na okoliš. Na terenu od 2960 m² korišteni su prirodni lokalni materijali koji se lako razgrađuju, a prostor će biti opremljen sustavima za prikupljanje kišnice i solarnim panelima.

U suradnji s lokalnim botaničarima, odabrane su autohtone vrste biljaka koje su posađene u vrtovima, čime žele potaknuti bioraznolikost i očuvanje lokalnog ekosustava. “Želimo stvoriti prostor koji će biti u simbiozi s prirodom, a ne protiv nje,” naglašava Mjölk.

U procesu razvoja projekta koji je koštao 200 tisuća eura, Mjölk arhitekti posebnu pažnju posvetili su uključivanju lokalne zajednice. Kroz niz radionica i javnih rasprava, građani su imali priliku izraziti svoje želje i potrebe vezane uz novi prostor. “Važno nam je bilo čuti glasove ljudi koji će koristiti ovaj prostor. Njihove ideje i komentari oblikovali su konačni dizajn”, ističe Mjölk te dodaje kako je zajednica pokazala veliki interes i potrebu za ovim proširenjem, čime je ‘Posljednje mjesto’ postalo ne samo groblje, već i prostor okupljanja i međusobne podrške.

---

Ovdje možete proučiti još jedan projekt iz Češke o kojem smo ljetos pisali.