Renovacija kuće iz 16. stoljeća

‘U kući nećete naći jedan ravan zid ili pravokutni otvor, zbog čega sve elemente morali izmišljati i prepravljati po mjeri. Sve je zakrivljeno, nismo to htjeli sakriti’

Petr Štajner, poslovni čovjek iz Praga, nije imao apsolutno ikakvu želju kupiti nekretninu u Mikulovu, gradiću 250 kilometara udaljenom od glavnog grada Češke. Kuću iz 16. stoljeća u podnožju dvorca u nekadašnjoj židovskoj četvrti tog vinskog gradića obišao je iz čiste znatiželje; i zaljubio se.

“Mogao sam vidjeti brda Austrije, dvorac Falkenstein i vinograde s jedne strane, a s druge dvorac Mikulov, Sveto brdo i njegovu kapelu”, prisjeća se današnji vlasnik kojeg je, osim krajolika, privukla sama kuća.

Naime, za razliku od većine domova na tom području, ovaj je zadržao svoj povijesni šarm, usprkos ozbiljnim oštećenjima koja su se dogodila kroz stoljeća pokušaja raznih renovacija pa i velikog požara koji je 1926. pogodio grad.

‘Štajnhaus nije projekt, to je proces’

Štajner se za pomoć naposljetku obratio poznatom češkom arhitektonskom uredu Ora. Objekt od 121 m2 rekonstruirali su i pretvorili u pansion, s privatnim stančićem za vlasnika i vinskim podrumom. Kuća Štajnhaus (kamena kuća) za arhitekte se pokazala kao veliki, ali uzbudljivi izazov. Iako su u startu trebali renovirati samo interijer, Orin tim na kraju je preuzeo i dvorište te fasadu kuće shvativši da je “nemoguće jedno odvojiti od drugoga”.

“Štajnhaus nije projekt, Štajnhaus je proces”, objasnili su kasnije arhitekti koji su do samoga kraja morali prilagođavati svoje zamisli. “Što smo više slojeva, prostora i iznenađenja otkrivali u kući, to smo više revizija i izmjena morali napraviti u našem projektu. I tako je bilo do kraja renovacije”, otkrivaju Jan Hora, Barbora Hora i Jan Veisser, glavni arhitekti na projektu.

Za kuću, inače, ne postoji točna godina izgradnje, ali je se može smjestiti oko 1500-ih zbog tehnike gradnje i zahvaljujući zapisima koje su vodili bivši stanari. “Htjeli smo interijere učiniti vrlo asketskim. To je oduvijek bila kuća u kojoj su živjeli ljudi skromnih sredstava. Zato smo koristili pristupačne materijale, poput čelika i jasenova drva, te smo ostavili grube detalje. Htjeli smo da bude vidljiv ručni rad majstora”, objasnio je Hora.

‘U kući nećete naći jedan ravan zid’

Ono što su također poštivali kroz cijeli projekt, jest nesavršenost kuće. “U kući nećete naći jedan ravan zid ili pravokutni otvor, zbog čega smo sve elemente morali izmišljati i prepravljati po mjeri”, kažu arhitekti. “Sve je zakrivljeno. Nismo to htjeli sakriti”, napominju.

Ured je na kraju dizajnirao i gotovo sav namještaj u kući, uključujući krevete i stolove koje su izradili lokalni majstori. “Sve je prilagođeno, čak i ručke na vratima”, objašnjavaju.

Na kraju su lučne konstrukcije i obloge od vapnenca koje dominiraju kućom nadopunili vrlo jednostavnim materijalima, kao što je Hora ranije spomenuo – čelikom i drvom.

Jednostavni materijali i čista estetika

Kroz kuću se protežu zasvođeni stropovi, a sačuvana su i dva originalna stepeništa, dok je ono koje vodi prema vinskom podrumu i kušaonici novoizgrađeno od masivnih hrastovih greda.

Od pet jedinica za goste (apartmana i soba), svaka je nazvana po boji u koju je obojen drveni pod (recimo, Žuti apartman) te je svaka jedinstvena, s unikatnim namještajem i vlastitom atmosferom. Ipak, korišteni materijali i jednostavna, čista estetika osiguravaju dosljednost kroz čitavu kuću.

A kao mali podsjetnik na onaj prvi dan kad je investitor došao pogledati kuću, danas u novoizgrađenom potkrovlju stoji stančić s kojeg puca pogled na onaj isti okoliš koji ga je prvotno oborio i zbog kojeg je kupio kuću koju, zapravo, nikad nije htio.

---

Ovdje možete pročitato o drugom projektu istog studija o kojem smo ranije pisali.