Svi izazovi jedne renovacije: kako je varaždinski par oživio napuštenu kvartovsku samoposlugu

Tina je tijekom renovacije bila prilično opuštena i sigurna oko stila prostora. Jedna od važnijih odluka, a o kojoj je ovisila cijeli ugođaj ordinacije, bila je izrada namještaja po mjeri. Tu su ključni bili njihova stolarka od povjerenja, Elgrad – gdje su nabavili većinu materijala – te Egger, čije su dekore odabrali

U Varaždinu, u staroj zgradi koju svi iz kvarta poznaju po nekadašnjem, sada odavno zatvorenom Konzumu, upravo je otvorena nova stomatološka ordinacija. Prostor još miriši na novo, detalji se još slažu, ali privatna ordinacija radi. Pacijenti čekaju u ugodnoj, nenametljivo uređenoj čekaonici, kako bi ih primila dr. Valentina Sabolić Balent. Ono što vjerojatno ne znaju jest da iza ovog novog, svježeg i svijetlog prostora stoje dvije i pol godine svakodnevne borbe, truda, izazova, strahova, teških odluka, čestih živciranja i malih pobjeda jedne obitelji.

Tina, kako je suprug Dean i ostatak obitelji zovu, druga je generacija stomatologa u obitelji. Ordinaciju od 60-ak kvadrata na staroj adresi naslijedila je od oca, u njoj radi već 16 godina. I iako je stari prostor već bio zreo za ozbiljniju obnovu, Tina je u njemu, priznaju, komotno mogla ostati raditi do mirovine.

‘Draga, kupio sam ti Konzum’

No, jedan dan pročulo se po gradu da stari oronuli lokal na “trokutu”, kako ga svi u kvartu zovu, ide na javnu dražbu – dio je prodavao Grad, dio Fortenova koja od te otužne, napuštene samoposluge nije imala koristi već skoro deset godina.
Prostor je bio zapušten, u lošem stanju, ali dovoljno velik i na izvrsnoj lokaciji. Blizu bolnice, blizu doma zdravlja, s parkingom ispred i golemim potencijalom.

Iako su razgovarali o tome kako bi bilo divno kupiti ga, Tina je cijelu stvar ipak shvatila samo kao neku lijepu maštariju. Dražba je došla, prošla, Tina je nastavila raditi u svojoj staroj ordinaciji, sve dok Dean jedan dan nije došao doma i obznanio joj veselo – “Kupio sam ti Konzum!”.

“Naravno, mislila je da je zezam. Ali nisam. Pisao sam i Gradu i Fortenovi, otišao sam na dražbu i uspio kupiti prostor. Digao sam kredit, sve napravio potiho, samo da je iznenadim. Znao sam koliko ga želi, koliko ima potencijala i što sve može napraviti s njim. I to je bilo to, nakon toga smo se svim snagama bacili na uređenje”, priča Dean Balent.

Svi bučni aparati sad su u podrumu

Nova ordinacija danas ima 110 m2 i dodatnih 25 m2 podruma, gdje su smjestili sve uređaje i tehniku koja u stomatologiji mora postojati, ali ovdje više nije vidljiva, a ni čujna.

“U prošloj ordinaciji to je sve strašno bučilo i vibriralo, svi ti aparati za sukciju sline, puhanje zraka… Sada je sve to u podrumu, a gore su mir i tišina”, objašnjava Tina.

Radovi nisu bili najveći izazov

Kad su krenuli u renovaciju, prostor je bio, prisjećaju se supružnicu, “ozbiljna katastrofa”. Stare pločice, dotrajale instalacije, uništena stolarija, derutni zidovi, debeli tragovi vremena i potpuno neadekvatna infrastruktura za medicinsku djelatnost. Sve se stoga moralo raditi iz temelja: podove su ogolili do konstrukcije kako bi se u njih spustilo 16 centimetara izolacije, sve instalacije su išle u pod i strop, a cijeli proces praktički je bio kao da grade novu zgradu.

No, najveći izazov nisu bili radovi, nego – papiri. “Građevinski bismo to mogli završiti za šest do osam mjeseci”, kaže Dean. “Ali godinu dana vam ode na projekte, dozvole, suglasnosti. Kad radiš prenamjenu, tretiraju te kao da zidaš ispočetka. I nije važno radite li malu ordinaciju ili gigantsku tvornicu, procedura je ista, jednako mučna”, govori.

Dugogodišnja suradnja sa stolarkom Ines

Za projekt su angažirali lokalni arhitektonski ured Cubus, odnosno arhitekticu Valentinu Fištrek. Ona je imala složen zadatak: u postojeći tlocrt smjestiti tri ordinacije – jednu za Tinu, jednu za kolegu Ivana i još jednu dodatnu – sobu za ortopan, recepciju, čekaonicu, mali ured, tehničke prostore… i sve to učiniti logičnim, protočnim i ugodnim. Novi moment je bio i ulaz. Nekadašnji glavni iz Križanićeve ulice danas je sporedni, dok je novi glavni ulaz pomaknut na Laginjinu i sada je jasnije usmjeren prema prolaznicima i pacijentima.

Tina je oko stila prostora bila prilično opuštena i sigurna, nije puno lutala. Jedna od važnijih odluka, a o kojoj je ovisila cijela atmosfera i ugođaj mjesta, bila je izrada namještaja po mjeri. Tu su ključni bili njihova stolarka od povjerenja, zatim Egger – za čije su se ploče vrlo brzo odlučili te Elgrad. Naime, Elgrad je vodeći regionalni distributer Eggerovih ploča, što znači da su tamo mogli pronaći bilo koji Eggerov dekor koji su si zamislili.

“S našom stolarkom Ines Mesarek, iz Emi Stila iz Međimurja, radimo godinama i beskrajno joj vjerujemo. Uostalom, ona je radila i prvu ordinaciju. Zajedno smo sve osmislili i nacrtali i dala nam je neka odlična rješenja. Pritom, ona ima kvalitetnu i već uhodanu suradnju s Elgradom, tako da smo tamo naručili sve što smo mogli, izrezali su nam materijale kako god je trebalo i pripremili sve što su mogli. Stvar je išla vrlo glatko”, pričaju Tina i Dean.

Namještaj rađen od Egger materijala

U stomatološkom prostoru materijali moraju biti lako perivi, antibakterijski, otporni na vlagu i sredstva za čišćenje te jednostavni za održavanje. Tako su od Eggera odabrali laminatne podove, napravili sav ugradbeni namještaj, niše oko prozora, odnosno nekadašnjih izloga koje su cijeloj ordinaciji donijele jedan poseban, nježniji ugođaj, recepcijski pult, ormare, radni stol u uredu, kuhinju i kuhinjski pult, vrata…

“Znala sam da želim jednostavno i suvremeno, s čistim linijama. U ordinaciji je to jedino bitno, da bude savršeno čisto, uredno i da ulijeva povjerenje pacijentima. Nakon što sam si to posložila u glavi, sve je išlo nekako prirodno. Ok, bilo je par izazova, ali uspješno smo ih riješili”, govori.

Mini katastrofa s prijemnim pultom

Najveći izazov je, smiju se oboje, bio prijemni pult, zbog kojeg je na trenutak postalo prilično napeto. Prvi koji su napravili bio je – ozbiljan promašaj. Previsok, preglomazan, previše dominantan, Tina ga nikako nije htjela.

“Kad je došla i vidjela pult u prostoru, odmah je rekla – ne može. Ja sam je čak probao pragmatično razuvjeriti, ali nije se dala – pult je morao van. Na kraju smo dali izraditi novi, manji i kompaktniji. A ovaj prvi smo poklonili svom električaru, njemu je savršeno sjeo u radionu”, smije se Dean.

Prirodnost i toplina hrastovog dekora

Kroz ordinaciju se od materijala protežu sljedeći Egger dekori: u čekaonici i Tinoj ordinaciji prevladava Casella hrast smeđi (prozorske niše), dok je pult oblikovan u kombinaciji istog dekora s akcentima Cobra bronca i badem bež nijanse. Kuhinja je izvedena u toplom tonu Rusty red, uparenom s compact radnom pločom u dekoru Ceramic Anthracite, a prostor garderobe i WC-a za osoblje uređen je u smirenoj badem bež boji.

Što se tiče poda, u uredskom dijelu su se odlučili za Eggerov laminat Hamilton hrast natur, zbog topline prostora, u čekaonici na pločice velikog formata, dok je u ordinacijama postavljen epoksidni pod – antistatičan i blago elastičan, kako bi zaštitio instrumente ako padnu. Vrata su također izrađena od Egger laminata, dok su za RTG sobu s ortopanom korištene posebne ploče za zaštitu od zračenja.

“Tu smo bili jako oprezni, kao da imamo magnetsku rezonancu. Postavili smo ploče i iznad i sa strane, tako da je zaštićeno sa svih strana”, govori Dean.

Jedino bitno – da je jednostavno i što urednije

U ordinacijama je arhitektica predložila monokromatski pristup – elementi, pipe, detalji… sve u istoj boji. Hrabra odluka na kraju je ovim prostorijama dala suvremen, ali topao karakter.

A zahvaljujući svojevrsnoj strojarnici koju su smjestili u podrum, a koja čuva kompresore, sukcijske aparate, odvode…, gornji dio ordinacije mogao je ostati uredan, pročišćen i elegantan. Sve je povezano s glavnim tehničkim ormarom na katu, gdje se nalazi “srce” instalacija – struja, mreža, napajanja. Klizna vrata na ormarima pritom skrivaju sadržaj i održavaju urednost.

“Bitno nam je bilo da sve izgleda jednostavno i što urednije, iako je iza toga strašno puno tehnike”, dodaje Tina.

Najponosniji u cijeloj priči – tata

Danas, dva tjedna nakon preseljenja, ordinacija radi, pacijenti dolaze, prostor se još uvijek mijenja, prilagođava i puni posljednjim detaljima. Netko zvoni na vratima, ulazi kurir s kutijom većom od njega samog.

“Joj divno, stigla nam je vješalica!”, Tina se iskreno veseli tom jednostavnom dodatku njezinoj novoj ordinaciji. Na pitanje koji joj je dio ovog prostora najdraži.

“Naravno, moja bež ordinacija. Ivanova je zelena, a ja sam si htjela ovu bež, jako mi je ugodna”, kaže ponosno.

Ipak, na kraju svega, najponosniji je 77-godišnji tata – prva generacija stomatologa u obitelji. “On je preponosan i presretan. Ne može vjerovati što smo sve napravili i kako danas izgleda obiteljska ordinacija. A sve je počelo od njega i njegove stare ordinacije. I u njoj mi je bilo divno, ali sad je vrijeme za neke nove izazove i uspomene”, zaključuje varaždinska stomatologinja.

---

Hausov native sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Elgrad.