Crvena kuća u zelenilu smreka

Kuća, iako žarko crvena i ne baš mala, pokušava se ne nametati – s ulične strane minimalno je vidljiva, dok se prema vrtu i šumi otvara u svojoj punoj visini. Ta dvostruka percepcija rezultat je topografije

Na rubu guste smrekove šume u češkom mjestu Jevany, nedaleko Praga, na parceli koja se strmo spušta prema ribnjacima u podnožju, nastala je obiteljska kuća koja svoju formu i organizaciju uglavnom duguje terenu i kontekstu. Projekt, dovršen 2025., potpisuju David Kraus i Miroslav Styk iz lokalnog studija Architektura.

Kuća, iako žarko crvena i ne baš mala, pokušava se ne nametati – s ulične strane minimalno je vidljiva, dok se prema vrtu i šumi otvara u svojoj punoj visini. Ta dvostruka percepcija rezultat je topografije: pristup je s gornje, sjeverne strane parcele, dok teren pada prema jugu. Upravo ta razlika omogućila je da kuća iz jedne perspektive djeluje prizemno i zatvoreno, a iz druge potpuno suprotno – visoko, prozračno i otvoreno.

Parking na krovu kuće

S veličanstvene, izdužene parcele od nešto više od 3000 m² uklonjeni su ostaci stare kuće, čime je ostao iskop koji je stvorio visinsku razliku od oko 3,6 metara u odnosu na cestu. Umjesto niveliranja, arhitekti su tu situaciju iskoristili kao polazište. Kuću su precizno pozicionirali unutar terena, prateći padinu i organizirajući je u više razina koje se logično nadovezuju.

Jedna od odluka bilo je smještanje parkinga na krov kuće. Na razini ulice formiran je ulazni plato s natkrivenim parkiralištem, izvedenim kao čelična konstrukcija s karakterističnim nazubljenim krovom. Taj industrijski motiv jasno definira prvi kontakt s kućom, ali i rješava taj vrlo tipičan, funkcionalni problem bez dodatne krađe terena.

Ulaz u kuću vodi upravo preko tog krova, čime su arhitekti naglasili prijelaz iz vanjskog u unutarnji svijet – odmah po ulasku otvara se pogled prema šumi. Taj vizualni odnos nije slučajan; temeljna ideja je pogled te spuštanje u šumski pejzaž. Tu su i zelena i crvena kao komplementarne boje. “Kuća – organizam – postaje dio šume”, opisuju autori.

Pogled na siluete koje se mijenjaju kroz godišnja doba

“Osnovna ideja je vizualna os i spuštanje u šumski krajolik, kao da se iz nadstrešnice za automobile ulazi u drugi svijet. Središnji prostor stubišta, svojevrsna čvrsta okosnica organizma, povezuje zapadno i istočno krilo. Kuća se može čitati kroz pet osnovnih funkcionalnih razina: na razini ulice nalaze se natkriveno parkiranje, centralni ulazni prostor i svijetla radna zona; na razini šume smještene su dnevna i noćna zona.”, opisuju arhitekti.

Dnevna zona smještena je na donjoj razini, logično – prema vrtu i šumi. Poveći kontinuirani prostor objedinjuje boravak, kuhinju i blagovanje. Prostor je dvostruke visine, a potpuno ostakljene površine omogućuju izravan kontakt s okolnim zelenilom kojem snažno kontrastiraju crvene konstrukcije prozora.

“Ulazni prostor je središnja točka koja povezuje razine kuće. Odmah po ulasku otvara se pogled na šumu — visoka stabla, siluete koje se pomiču i mijenjaju kroz godišnja doba. Ostakljenje je nepravilno podijeljeno, podsjećajući na Mondrianove kompozicije. Dominira ravno stubište s uvučenom osvijetljenom ogradom. Spuštanje se odvija kroz prostor visine 3,5 metra, uz zakrivljeni zid koji vodi prema dnevnom boravku. Izvana ta krivulja unosi suptilnu napetost u inače strogu geometriju kuće”, dodaju arhitekti.

Kuća slijedi ideju sirove arhitekture

Noćna zona organizirana je uzdužnim hodnikom s ugrađenim ormarima, koji povezuje roditeljsku i dječje sobe. Sve prostorije orijentirane su prema šumi, što im, u odnosu na ulicu, donosi spektakularne poglede i privatnost. Hodnik pritom završava izlazom u vrt koji može, objašnjava se u projektu, poslužiti kao zaseban ulaz kada djeca odrastu.

Što se tiče materijala, kuća slijedi ideju “sirove arhitekture”. Obilježena je crvenim čeličnim konstrukcijama, bijelim zidovima i crnim akcentima, dok su podovi kombinacija drva u spavaćim sobama i betonskih završnih slojeva u ostatku kuće. Interijer potpisuje Jan Waltr, za kojeg arhitekti napominju da je “dijelio arhitektonski pristup i razumijevanje projekta.”

Minimalne intervencije u krajoliku

Jedna od ključnih karakteristika kuće je njezin odnos prema okolišu. Intervencije u vrtu svedene su na minimum, tek uz neposredno okruženje – napravljeni su terasa, pristupni prostor i bočno stubište. Velike kamene blokove, ostatke nekadašnjeg objekta koji su pronađeni na parceli, autori su odlučili zadržati te postaviti uz novu građevinu kao dio prirodnog konteksta.

Parcela je ostala zaklonjena zrelim stablima, ali otvorena prema šumi i ribnjacima u podnožju. Autori su svoj projekt zamislili kao kuću-organizam koji postaje dio šume.

“Kuća je rezultat otvorenog, gotovo umjetnički senzibiliziranog pristupa investitora, međusobnog povjerenja, konstruktivne suradnje u kojoj su obje strane uživale te iznimne preciznosti izvođača Radeka Trojánka tijekom gradnje”, zaključio je jedan od autora David Kraus.