Arhitektura u srpskim brdima

Tu i tamo se, u moru predimenzioniranih objekata koji niču bez ikakvog razumijevanja i brige za okoliš, pojavi neki koji pruža malu nadu i uvid u to kako bi planina mogla izgledati, kad bi se gradilo s malo više ljubavi, mašte i znanja

Srbija desetljećima ima ozbiljan problem sa sumanutom betonizacijom i apartmanizacijom svojih raskošnih brda i planina, često ilegalnom gradnjom koja ni na koji način ne vodi računa o okolišu u kojem se događa. Jedan od najdrastičnijih primjera je Zlatibor, na dijelovima posve devastiranina planina na zapadu Srbije.

Zato je arhitektura koja se pokušava uklopiti u zeleni okoliš srpskog gorja utoliko vrijednija. Tu i tamo se, naime, u moru predimenzioniranih objekata koji niču bez ikakvog razumijevanja i brige za okoliš, pojavi neki koji pruža malu nadu i uvid u to kako bi planina mogla izgledati, kad bi se gradilo s malo više ljubavi, mašte i znanja. U nastavku donosimo neke od primjera.

Kosmaj; obiteljska kuća

Kuća je smještena na južnim padinama planine Kosmaj, a nastala je na temeljima starog objekta, čija je izvorna geometrija – trostrana prizma – poslužila kao polazište za novi arhitektonski izraz. Arhitekti studija Nooto, osnovnu formu su multiplicirali i blago pomaknuli po horizontalnim osima, čime su maksimalno iskoristili postojeći, robustan temelj te objekt prilagodili specifičnostima terena i pejzaža Kosmaja. Ovakvim pristupom htjeli su postići skladno uklapanje kuće u prirodni ambijent.

Nosivu strukturu čini čelični skelet ispunjen termoizolacijom, što jamči energetsku učinkovitost i dugotrajnost objekta. Fasada i interijer obloženi su drvom – borovinom ili čamovinom – čime se dodatno naglašava veza s prirodom i postiže vizualna nenametljivost u okolišu. Korištenje prirodnih materijala omogućuje ugodan boravak tijekom cijele godine.

Kuća je ukupne površine oko 150 m² i prostire se na dvije etaže. U prizemlju se nalazi dnevna zona s prostranim boravkom, blagovaonicom i kuhinjom, dok su na katu smještene dvije spavaće sobe i kupaonica. Interijerom dominira drvo, dok su elementi poput stubišta, kuhinjskih fronti, visećeg kamina, prozora i rasvjete izvedeni u antracit sivoj i crnoj boji. Kuća je okružena bogatom vegetacijom, a veliki prozorski otvori i upotreba prirodnih materijala omogućuju korisnicima osjećaj potpune izoliranosti i mira.

---

Zlatibor; Vila Pavlović

Vila Pavlović, projekt beogradskog studija Neoarhitekti, nalazi se na rubu vikend-naselja na Zlatiboru, na prostranoj parceli od 3200 m². Vila površine 500 m² ističe se monolitnom, izduženom eliptičnom formom i svedenom estetikom, što je čini prepoznatljivom u suvremenoj srpskoj arhitekturi.

Arhitekti su se odlučili odmaknuti od tradicionalnog koncepta planinske kolibe, a kuća je zamišljena kao “potez u krajoliku”, koji minimalno zadire u okolinu, a istovremeno nudi bogate vizure prema obližnjim poljanama i šumama. Geometrija objekta proizašla je iz inicijalne ideje o 50-metarskom bazenu, koji je trebao dominirati donjim nivoom vile. Iako bazen nije realiziran, njegova reminiscencija ostala je u vidu reflektirajuće vodene površine ispred objekta.

Vila Pavlović je oblikovana kao kompaktan volumen sa zaobljenim krajevima, a njezina vanjska ovojnica obložena je kamenom iz lokalnog kamenoloma. Izbor materijala naglašava monolitnost objekta i, kako kažu arhitekti, usidruje ga u okoliš, stvarajući snažan dojam trajnosti i povezanosti s prirodom. Arhitektonska jednostavnost očituje se i u interijeru, gdje su prostori linearno povezani. Centralna zona dnevnog boravka i kuhinje obiluje staklenim površinama i toplim drvenim elementima, dok su spavaće sobe i kupaonice izvedene sirovim betonom.

Vila je projektirana tako da se otvara prema prirodi, dok se vizualno zatvara prema postojećim objektima u naselju. Vanjski sadržaji, poput pergole i prostora za roštilj, prate linearnost objekta i dodatno povezuju unutarnji i vanjski prostor. Projekt je prepoznat i u međunarodnim stručnim krugovima, nominiran je za nagradu Mies van der Rohe.

---

Zlatibor; kuća RI

Drvena vikendica nalazi se usred borove šume na Zlatiboru, a uvjet investitora bio je da se minimalno zadire u okoliš. Rezultat je objekt od 225 m2 usred stabala, položen na prirodnu stijenu koja, uz betonske temelje, praktički pridržava cijelu kuću. Kako su za Haus prošle godine objasnili autori projekta Vladimir Anđelković i Dijana Adžemović-Anđelković, iz beogradskog studija a2arhitektura, u cijelu priču ušli su tek u trenutku kad je klijent već bio u posjedu montažne drvene kuće. Dakle, njihov je zadatak bio odmaknuti se od ranijeg koncepta i nekih naizgled zadanih normi te pronaći najbolje moguće, novo rješenje za investitore i za okoliš.

Na postojećem objektu izveli su dosta intervencija koje su, između ostalog, uključivale radikalne izmjene pročelja, promjenu pozicije i funkcionalne organizacije kuće te dogradnju novog ulaznog aneksa. Cijelu priču je zakomplicirala, ali i obogatila odluka da se iskoristi prirodna stijena na parceli koja je na kraju postala jedan od konstruktivnih i estetskih elemenata te jedna od većih vrijednosti projekta.

 Iako je originalni plan bio pozicioniranje kuće u smjeru istok-zapad po dužoj osi kuće, s prvenstveno sjevernom orijentacijom, arhitekti su cijeli objekt rotirali za 90 stupnjeva. “Vertikalnim postavljanjem građevine na prirodnom nagibu terena u smjeru jug-sjever formiran je natkriveni ulaz u objekt s razine pristupne ceste. Na ovaj način omogućen je kolni pristup s donje strane i parkiranje ispod kuće. Ovakvo pozicioniranje objekta na parceli rezultiralo je boljom orijentacijom dnevnog i spavaćeg dijela, kao i boljim pogledom prema prirodnom okruženju guste borove šume”, opisali su iz studija a2arhitektura.

Kuća je postavljena na ranije izgrađene armirano betonske temelje, ali su arhitekti, dakle, odlučili iskoristiti i prirodnu stijenu koju su pronašli na parceli i konstrukciju južnog pročelja osloniti upravo na nju. “Ispod sjevernog dijela građevine ulaz u objekt koncipiran je kao zatvoreni, čvrsti blok, koji osim vertikalne komunikacije u ulazni prostor, predviđa popratne sadržaje i boravak na otvorenom u koji se ulazi iz stambenog prostora, odnosno prizemlja kuće”, opisali su.

---

Između Avale i Kosmaja; kuća Futro

Futro House, projekt arhitektonskog studija INKA Studio iz 2023. godine, predstavlja suvremenu interpretaciju vikend-kuće. Smještena je na idiličnim padinama između planina Avala i Kosmaj, u blizini jezera Trešnja, a njezina orijentacija sjeverozapad-jugoistok omogućuje obilje prirodnog svjetla tijekom cijele godine. Kuća od 109 m2 pažljivo je postavljena tako da prati smjer parcele i nagib terena, što se odražava i u kosom krovu koji prati prirodnu topografiju.

Dominantni element eksterijera je nadstrešnica u formi čelične rešetke, koja prekriva trijem i služi kao konstrukcija za buduće prirodno zeleno sjenilo. Ovaj element linearno prati i vizualno produžuje volumen kuće. Fasada i krov izrađeni su od termički obrađene arišovine, tretirane drevnom japanskom tehnikom spaljivanja drva (shou sugi ban), čime se postiže dugotrajna otpornost na vremenske uvjete i ujednačena patinirana boja. Veliki stakleni portali omogućuju izravnu vezu interijera s okolišem, a mogu se potpuno zatvoriti kliznim griljama koje štite kuću i omogućuju različite razine otvorenosti prema eksterijeru, ovisno o potrebama korisnika i godišnjem dobu.

Unutrašnjost kuće obilježava kompozicija drva integrirana u bijelu ovojnicu zidova, s blagovaonskim stolom kao središnjim motivom oko kojeg se odvija svakodnevni život. Dnevni boravak s kaminom najčešće je korišten prostor, dok kosina krova omogućuje formiranje galerije – noćne zone koja nije klasično odvojena, već je integrirana u cjelokupni volumen kuće. Položaj kuće na parceli omogućuje formiranje dvaju mikroambijenata: sunčanog jugozapadnog dvorišta i prostranog sjeverozapadnog trijema uz ulaz. Ovi prostori omogućuju kružnu povezanost interijera i eksterijera te lakoću kretanja i komunikacije između unutarnjeg i vanjskog prostora.

---

Tara; vikend kuća

Vikend kuća Tara Park smještena je u Nacionalnom parku Tara, na nadmorskoj visini od 1050 metara. Kuća je projektirana kao interpretacija skandinavske planinske vikendice. Osnovna ideja projekta, iza kojeg stoji Studio Kai, bila je oblikovati objekt čistih linija, jednostavne forme i tamne fasade, kako bi se što nenametljivije uklopio u šumski krajolik. Kuća je projektirana kao kompaktan volumen, s naglašenim kosim krovom i velikim staklenim površinama koje omogućuju izravan kontakt s prirodom. Posebna pažnja posvećena je orijentaciji i pozicioniranju objekta na parceli, kako bi se iskoristili najbolji pogledi i osigurala privatnost korisnika.

Fasada je obložena drvenim letvicama, odabrana je tamna boja drva, kako bi se volumen kuće što bolje uklopio u šumski ambijent. Velike staklene stijene omogućuju obilje prirodnog svjetla u interijeru i panoramski pogled na okolni pejzaž. Unutrašnjost kuće organizirana je tako da pruža maksimalnu funkcionalnost na ograničenoj kvadraturi.

Dnevni boravak je otvorenog tipa, s blagovaonicom i kuhinjom u jedinstvenom prostoru, a centralno mjesto zauzima kamin koji dodatno naglašava planinski karakter objekta. Spavaći prostori su povučeni i odvojeni od dnevne zone, čime se osigurava mir i privatnost. Terasa kuće koncipirana je kao produžetak dnevnog boravka, s pogledom na šumu i okolne planine. Vanjski prostor dizajniran je tako da omogućuje boravak na otvorenom tijekom cijele godine, a istovremeno ne narušava prirodni okoliš.