6 neočekivanih transformacija: kokošinjac postaje kuća, crkva suvremeni ured

U suvremenom arhitektonskom i urbanističkom kontekstu, transformacije prostora u nove, neočekivane namjene pokazuju neiscrpnu kreativnost i prilagodljivost naših okruženja.

Napušteni, i naizgled bezvrijedni objekti poput starog kokošinjaca, oronule kapelice ili zaboravljene industrijske hale, zahvaljujući inovativnim arhitektonskim rješenjima i promišljenim intervencijama, dobivaju potpuno novu ulogu i funkciju.

Ovih šest transformacija primjer su kako arhitektura, zajednica i pojedinci mogu zajedno udahnuti novi život u prostore koji su zanemareni ili su izgubili svoj prvotni smisao. Svaki projekt nosi svoju priču, a mi ih donosimo u nastavku.

Kokošinjac – mala kuća; Milland (Italija)

Atelje Bergmeisterwolf potpisuje projekt preobrazbe i nadogradnje starog kokošinjca u mirno mjesto za povlačenje, razmišljanje i odmor. Smješten u Millandu kod Brixena, selu u južnotirolskoj regiji Italije, mali kameni objekt je obnovljen i oživljen. Čvrsti kameni zidovi i žbuka su očišćeni i restaurirani, zadržavajući svoju teksturu i sirovost. Otvori za prozore i vrata blago su prošireni minimalnim zahvatima, a nova arhitektura skladno se uklapa s postojećim elementima, poput detalja koji daju novi identitet prostoru – zelenih oluka, crvenih vrata i okvira prozora.

“Krov volumena lebdi konstrukcijski iznad kamene mase, stvarajući poseban međuprostor, osjećaj lakoće i vizualne reference. Prekriven je plaštom od zavarenih, neobrađenih aluminijskih ploča koje daju ručno rađeni kontrapunkt”, opisuju arhitekti. Unutrašnjost je organizirana kroz otvorenu “OSB kutiju” nježne ružičaste boje koja kombinira funkcije spavanja, rada, kuhinje i kupaonice na samo 15 kvadratnih metara. “Novo pozicionirano crno pigmenitirano betonsko stubište uklapa građevinu u krajolik, u slojeve visine i postaje dio njih”, opisuju arhitekti.

---

Crkva – centar za podvodnu arheologiju; Zadar (Hrvatska)

Nekadašnja crkva i samostan u Zadru doživjeli su arhitektonsku revitalizaciju koja ih je iz zapuštenih sakralnih objekata pretvorila u suvremeni multifunkcionalni prostor. Nakon vrlo kompleksne obnove, pod vodstvom arhitekta Ante Uglešića, kompleks je prošle godine dobio novu namjenu – postao je Međunarodni centar za podvodnu arheologiju (MCPA). Ključna značajka obnove jest održavanje izvorne arhitektonske estetike crkve i samostana, uključujući detalje poput kamenih zidova, svodova i drvenih elemenata, uz uvođenje suvremenih instalacija i prilagođavanje tehničkim standardima.

Kompleks se danas sastoji od prostora crkve u kojem će se odvijati razni stručni i kulturni sadržaji, uredskih prostora smještenih u dijelu bivšeg samostana, prijemne zgrade u kojoj se nalazi informativni pult i tematska čitaonica na galeriji te dormitorij za smještaj gostujućih profesora i stručnjaka. Osim obnove postojećih građevina, sagrađen je i potpuno novi izložbeni paviljon, dizajniran sa suvremenim materijalima poput corten čelika i betona, koji se može u potpunosti otvoriti te omogućuje interakciju s vanjskim prostorom i okolišem. Autor projekta svojedobno je za Haus otkrio detalje obnove, o čemu više možete čitati ovdje.

---

Klaonica – arhitektonski ured; Zagreb (Hrvatska)

Jedno od važnijih ostvarenja moderne industrijske arhitekture u Zagrebu s početka 20. stoljeća, kompleks klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj 66 građen prema projektu Waltera Fresea, desetljećima se bori s otužnom i neizvjesnom sudbinom, no istodobno postaje poligon za pojedinačne inicijative i mikrointervencije koje ga spašavaju od potpune propasti.

Filip Romić i Krešimir Romić, dvojac koji stoji iza arhitektonske platforme SKUP-A, potpisuju ovaj projekt vlastitog ureda, smještenog u napuštenoj, zapuštenoj hali nekadašnje Klaonice u Zagrepčanki. Obnovom dijela unutrašnjosti te dijela eksterijera, stvorili su prostor koji paralelno može funkcionirati kao ured, radionica, mjesto za sastanke i suradnju, a osim što su ga projektirali, Romići su prostor i sami adaptirali.

Arhitekti su formirali tri entiteta – grijani uredski prostor, negrijanu radionicu i vanjski vrt – koji se međusobno nadopunjuju i preklapaju. Ured je radi lakšeg grijanja smješten u izdignutu, ostakljenu drvenu kabinu koja dijeli prostor na dva dijela – arhitektonsku radionicu i radionicu za makete. Ispod kabine nalazi se skladište materijala. Radionica koristi cijelu visinu prostora, a gornji dijelovi zidova ostavljeni su neobrađenima, čime se čuva izvorni karakter stare industrijske zgrade. Ipak, zamijenjena su stakla na prozorima, a donji dijelovi zidova izolirani su radi očuvanja topline. O projektu detaljnije možete čitati ovdje.

---

Kapelica – obiteljski dom; Devon (Engleska)

Stara kapelica iz 1905., u šumovitom predjelu zapadnog Devona u jugozapadnoj Engleskoj, transformirana je iz sakralnog prostora u toplu, suvremenu obiteljsku kuću. Projekt potpisuje Tuckey Design Studio, koji je posebnu pažnju posvetio očuvanju izvornih materijala i struktura, poput drvenih greda i kamenih zidova, koje su temelj identiteta ove građevine.

Glavni brod, nekoć ispunjen redovima klupa i molitvenim pjesmama, sada je prostran dnevni boravak od 80 četvornih metara. Centralna peć na drva, oko koje se vrti život u ovom domu, podsjetnik je na važnost zajedništva i topline doma, dok vitki lučni prozori danas uokviruju spektakularnu obalnu topografiju, pružaju pogled na krajolik koji se proteže kilometrima u daljinu. Integracija modernih elemenata, poput grijaćih sustava i potpuno adaptiranih sanitarnih čvorova, omogućila je funkcionalnost moderna doma, dok je dizajn ostao u skladu s duhom povijesnog objekta.

Proces obnove počeo je struganjem površinskog sloja boje i gipsanih ploča, jer su arhitekti htjeli otkriti originalni karakter kapele. Stvoren je prostor za četiri spavaće sobe i kupaonicu, omogućujući fluidniji protok između dnevnih prostora na prvom katu i spavaćih soba u prizemlju, dok je veliki otvoreni plan kapele na katu osmišljen kako bi ugostio dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju gdje se može okupiti cijela obitelj. Cijeli projekt možete detaljnije otkriti ovdje.

---

Crkva – suvremeni ured; Alcamo (Italija)

U središtu grada Alcama na Siciliji, Studio Didea realizirao je ambicioznu transformaciju desakraliziranog vjerskog objekta iz 16. stoljeća u prozračan i suvremen uredski prostor. Nakon opsežne unutarnje demontaže u drugoj polovici 20. stoljeća, od originalne strukture ostali su samo vanjski zidovi i dodatna armiranobetonska potpora. Glavni izazov bio je nedostatak prirodnog svjetla na prvom katu, što je riješeno uklanjanjem jednog stropa i otvaranjem dvokatnog prostora okrunjenog velikim krovnim prozorom kroz koji sunčeva svjetlost prodire u dubinu interijera.

Pri dizajnu dominira mediteranski minimalizam – koncept izražen kroz odbacivanje suvišnih elemenata i isticanje prirodnih lijepota prostora poput teksture drevnog tuf kamenja (pršinca) kojim su zidovi građeni. Prostor je podijeljen u četiri zone koje se izmjenjuju između drvenih i staklenih elemenata, uz podršku čvrstog betonskog okvira.

Funkcionalno, ured pruža fleksibilne radne prostore za individualni i timski rad, tihe zone koncentracije, kao i dinamične prostore za sastanke i neformalna druženja. Kompleks uključuje i administrativne urede, veliku konferencijsku dvoranu te otvorenu relaksacijsku zonu oko krovnog prozora. Materijali – beton, drvo, aluminijski okviri i lagani prirodni pokrivači krova – odabrani su pažljivo kako bi doprinijeli održivosti i ugodnom ambijentu, pri čemu je istaknuta energetska učinkovitost i akustička udobnost.

---

Željeznička baraka – društveni centar; Revnjice (Češka)

Projekt Drevak u češkim Revnjicama nastao je zahvaljujući ideji ravnateljice lokalne umjetničke škole i podršci zajednice. Staro drveno željezničko skladište iz 19. stoljeća, koje je željeznica 2010. prodala gradu jer ga više nije koristila, bilo je zapušteno i pred rušenjem. Ravnateljica je zgradu počela koristiti za izložbe i koncerte, a s vremenom su se pojavile potrebe za infrastrukturom poput sanitarnih čvorova, kuhinje i ureda.

Arhitekti Sodomka Sodomková pronašli su rješenje tako da su dodatni sadržaji smješteni u obnovljene reciklirane teretne kontejnere izvan glavne zgrade, čime je sačuvan prozračan i otvoren prostor interijera. U unutrašnjosti dominira zakrivljeni čelični kamin, a materijali poput borove šperploče i linoleuma stvaraju toplu atmosferu. Kontejneri su u kontrastu s drvenom barakom ali su oblikovani na način koji podsjeća na teretne vagone u neposrednoj blizini. S prostorom od 246 m² i izlazom neposredno do željezničke i autobusne stanice, Drevak je postao kulturno i društveno središte, a detaljnije ga možete proučiti ovdje.