Znatiželjna kuća na Šestinskom vijencu: Arhitekt za Haus o 3 volumena i različitim pogledima

S površinom od 400 m2, Znatiželjna je objektivno velika kuća, iako tako ne želi djelovati. ‘Htjeli smo postići sklad i lakoću forme, unatoč izazovima. Uvlačenjem geometrijskih tijela postigli smo vizualno rasterećenje, pa kuća u konačnici djeluje manje u odnosu na stvarnu zapremninu i sadržaj’

Na Šestinskom vijencu, u dijelu Zagreba u kojem gradsko tkivo postupno prelazi u zelenilo podsljemenske zone, nedavno je izrasla obiteljska kuća koju je iznimno teško, pa i nemoguće obuhvatiti jednom fotografijom ili jednom dominantnom vizurom. Ovisno o mjestu s kojeg ćete joj prići, Znatiželjna kuća djeluje poput niza posve različitih prizora. Jednom se među stablima pojavljuje kao mirna kompozicija bijelog i tamnoplavog volumena, drugi put se gubi u refleksijama krošnji, a iz trećeg kuta kosa ploha preuzima kadar i otkriva nešto potencijalno puno složenije.

Kuću potpisuje zadarsko-zagrebački arhitektonski ured FORVM, odnosno autor Dinko Uglešić s projektnim timom koji čine Ina Vlahović i Marijana Rančić. Projekt je dovršen ove godine, a njegov početak 2022. nije startao iz neke unaprijed zamišljene forme, već iz vrlo specifične parcele kojoj se trebalo, na trenutke hrabro, prilagoditi. Veliku ulogu u cijeloj priči odigralo je međusobno povjerenje između arhitekata i investitora.

“Investitor je osoba koja očekuje i dopušta kreativni pristup, čovjek s kojim smo na nekoliko ranijih zajedničkih suradnji ostvarili odnos uzajamnog povjerenja i koji je upoznao naš rad, što je olakšalo donošenje bitnih odluka unutar ovog projekta”, objašnjava Uglešić.

Uvlačenje čitavog terena oko kuće

Sam projektni zadatak na prvu zvuči gotovo jednostavno: trebalo je osmisliti obiteljsku kuću s bazenom u kojem se doista može plivati. No mjesto na kojem je kuća trebala nastati donijelo je mnogo više izazova, uzbuđenja i mogućnosti za igru.

Parcela je blago uvučena u odnosu na glavnu prometnicu, skrivena iza prilaza i obrasla vegetacijom koja je, i po raznolikosti vrsta i po gustoći, sretna rijetkost za urbani dio Zagreba. “Lokacija je snažno utjecala na smjer razvijanja projekta. Radi se o dijelu Zagreba koji je specifičan, gdje je klima nešto drugačija od ostatka grada. Zatečena obilna vegetacija i pristup prijašnjoj građevini internom prometnicom, uvlačenje i dodatna izolacija od glavne prometnice, otvorili su put prema maksimalnom otvaranju vizura iznutra i komunikaciji unutarnjeg i vanjskog prostora”, navodi arhitekt neke ključne elemente koji su odredili smjer projekta.

Komunikacija koju spominje pritom nije zamišljena kao uobičajen odnos kuće i vrta, u kojem se iz dnevnog boravka tek izlazi na glavnu terasu. Ambicija je bila da se prizemlju pripoji što širi teren oko kuće, da taj vanjski prostor zbilja postane aktivan dio svakodnevice. Zato je prizemlje oblikovano kao dominantno transparentna, vodoravna baza iz koje se prema različitim dijelovima parcele izlazi bez posebnijih prepreka. Pogledi kroz cijelu kuću nisu usmjereni prema jednoj spektakularnoj slici, već prema svemu, ovisno otkud gledate – prema zelenim kaskadama, voćnjacima, smrekama, borovima i cedrovima, ili prema Sljemenu, Donjem gradu, obližnjoj šumi, prilazu…

Iako velika, nisu htjeli masivnu kuću

Takav stupanj otvorenosti na nagnutom terenu nije bilo jednostavno ostvariti. Neposredno uz kuću visinska razlika iznosi ukupno 4,5 metara, a projektanti su silno željeli izbjeći dojam visoke, masivne građevine i omogućiti da svi primarni sadržaji ostanu u kontaktu s tlom. Rješenje je pronađeno u kaskadnom raspoređivanju kuće i vanjskih sadržaja. Bazen, terase, prilazi, stube i zelene plohe prate različite kote, ali su međusobno povezani u kontinuiran sustav kretanja. “Poseban izazov bilo je kaskadno riješiti sadržaje tako da se umanji vertikalnost građevine i da ona zadrži prikladno mjerilo u odnosu na vlastite dimenzije i postojeću izgradnju, s naglaskom na bazen”, kaže Uglešić.

Kuću je bilo važno i precizno pozicionirati zbog postojećih stabala. Nije bilo upitno hoće li Uglešić i njegov tim dati sve od sebe da gabarite i položaj kuće usklade sa zatečenom vegetacijom, no pretjerano razvođenje kuće po parceli ipak nije bila opcija. “Nekoliko stabala nismo mogli sačuvati zbog iskopa i organizacije gradilišta, ali je trudom svih sudionika i u skladu s našom inicijalnom željom, većina stabala preživjela, a jedinke koje nisu, zamijenjene su mlađim stablima”, otkriva.

Arhitekt pritom otvoreno govori i o kontradikciji gradnje u zelenom okruženju. Kuća je izvedena od armiranog betona, materijala koji, uza sve konstrukcijske prednosti, nije održiv. To je još jedan od razloga zbog kojih je s kolegama osjećao svojevrsnu etičku obavezu da intervenciju svedu, kako kaže, na “invazivni minimum”. Kuću su stoga oblikovali kao građevinu niže katnosti, čiji je volumen raščlanjen i vizualno rasterećen kako bi se što manje nametao svom okolišu. Zato i transparentnost baze – da dodatno ublaži njezinu prisutnost, dok gornje cjeline djeluju kao da se tek lagano oslanjaju na tlo.

Važna arhitektonska gesta za budućnost

Izvana, kuća se čita kao kompozicija triju vrlo različitih geometrijskih tijela, što nije samo arhitektonska igra. “Vidljivi volumeni rezultat su funkcionalne podjele unutar cjeline”, ističe Uglešić. Svaki volumen odgovara određenom dijelu programa te uspostavlja vlastiti odnos s okolinom. Prizemlje je zajednička, gotovo posve ostakljena baza; iznad nje pojavljuje se bijeli, lebdeći volumen; a treći – tamni, kosi volumen – oslanja se na tlo, dijagonalno uzdiže i nadvisuje ostatak kuće.

U prizemlju su dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica, ali i glavna spavaća soba s kupaonicom te gospodarski sadržaji. Organizacija prizemlja pritom pokazuje kako arhitektura može promišljati dalje od trenutka u kojem nastaje, pratiti različite životne etape svojih korisnika.

Naime, iako se kroz kuću i više razina prostiru brojni drugi sadržaji i prostorije, arhitekti su ipak na jednu etažu odlučili okupiti sve sadržaje potrebne za svakodnevni život, da ih jednog dana – kad će to biti potrebno – njegov stanar može koristiti bez kretanja stubištem. “Poželjeli smo mu da u starosti sve potrebno ima na istoj etaži, da kretanje bude maksimalno ugodno”, objašnjava autor tu naizgled malu, ali zapravo veliku gestu.

Kako je i zašto nastao kosi volumen

Ulaz je u središnjem dijelu prizemlja, a sadržaji se nižu uzdužno: spavaća soba, kupaonica, gospodarstvo, kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak. Iz ulaznog prostora ide se prema spavaćem traktu na katu, na kojem su smještene dvije spavaće sobe s kupaonicom te radna soba. Bijeli gornji volumen tako postaje intimnija zona, koja je ipak i dalje povezana s okolišem kroz precizno postavljene otvore usmjerene prema gradu u daljini i nebu.

Treći, tamni i kosi volumen ima dvije uloge. U prizemlje su arhitekti smjestili garažu za dva automobila, a na katu prostor koji jednog dana može biti zasebni apartman ili prostor za rad. Stvorili su, dakle, još jedan dio kuće koji anticipira budućnost i dozvoljava da se dom mijenja sa svojim stanarima, omogućujući da se jednog dana odluče na drukčiji obiteljski raspored, neku novu dinamiku.

Kosi volumen pritom nije, objašnjava Uglešić, nastao iz puke želje za vizualnim akcentom. Na parceli se prije, objašnjava, nalazila građevina viša za cijelu etažu od današnjeg rješenja. Iako glomazna, imala je jednu nemalu vrijednost – divan pogled prema Zagrebu u podnožju. Arhitekti to nisu htjeli izgubiti. Zato je nova kuća baš na tom mjestu najviša, što je i naglašeno formom, dok se ostatak spušta, umanjuje, ostaje niži. Veliki južni otvor kroz borove grane kadrira grad, a krovni prozori u suprotnom smjeru vraćaju pogled prema šumi i nebu.

Većina obližnjih građevina je masivna, prenaglašena

Naziv ‘Znatiželjna’ svatko može interpretirati na svoj način, no autor ga objašnjava ovako: “Znatiželjna, jer se plavi kubus kuće ‘naviruje’ preko prizemnog volumena, trudi se uspostaviti komunikaciju s donjegradskim blokovima. Znatiželjna, jer dominantne staklene površine privlače poglede iz okoline, i prema okolini, gdje korisnik postaje svjedokom promjena boja i oblika raznovrsnog bilja kojim je čestica oplemenjena.”

S površinom od 400 četvornih metara i razvedenim programom, Znatiželjna je objektivno velika kuća, iako tako ne želi djelovati. “Htjeli smo postići sklad i lakoću forme, unatoč izazovima. Uvlačenjem geometrijskih tijela postigli smo vizualno rasterećenje, pa kuća u konačnici djeluje manje u odnosu na stvarnu zapremninu i sadržaj. Radi se o urbanoj vili koja, kako arhitekti često vole reći ‘to želi biti’, ali se istovremeno ne želi nametati veličinom. To je možda najveća dodana vrijednost ovom dijelu grada, većina postojećih stambenih građevina u širokom radijusu je masivna, ciljano naglašenog volumena”, govori.

Taj dojam posebno stvara odnos prizemlja i dvaju gornjih kubusa. Reflektirajuće plohe gotovo nestaju u zrcaljenju okolnih krošnji, neba i promjenjivog svjetla. Bijeli volumen mjestimice izlazi iznad ostakljenog prizemlja, dok kosi volumen svojom tamnom metalnom oblogom pokušava preuzeti boje šume.

Materijali su morali biti reducirani i pojednostavljeni

Materijalna paleta pritom je namjerno reducirana. Armiranobetonska konstrukcija, velike staklene plohe, metalna obloga kosog volumena i žbukane bijele površine ne pokušavaju se natjecati s okolinom. “Materijali su morali biti reducirani, odmjereni i pojednostavljeni kako se ne bi nametali zelenilu okoliša. Iz tog smo razloga išli na čiste, kvalitetne, postojane, većim dijelom neutralne materijale, koji će odoljeti različitim vremenskim uvjetima, a stanaru pružiti sigurno utočište”, govori arhitekt.

Pitamo ga koji je konstruktivni ili izvedbeni detalj bio posebno zahtjevan. “To bi svakako, uz detalje nosive konstrukcije, bili detalji fasada. Kako je značajan dio kuće sastavljen od velikih komada stakla i lima, veliki je broj prekida ovojnice, koje je bilo potrebno kvalitetno obraditi. Zahvaljujući zajedničkom trudu, koji uključuje i vrsne izvođače, kuća je uspješno zatvorena.” 

Potpuna otvorenost, ali bez gubitka privatnosti

Možda najveći paradoks projekta je gotovo potpuno ostakljeno prizemlje, a koje ipak na kraju ne djeluje izloženo i čuva privatnost svojih ukućana. Uglešić objašnjava kako su to postigli.

“Ideja da se prizemlju pridoda praktički sav teren oko kuće i to na način da se barijere uklone, te da se taj koristan prostor i osjeti, morala je u praksi imati svoju protutežu, a to je da se postigne osjećaj privatnosti i sigurnosti unutar kuće. To smo djelomično postigli uranjanjem kuće u teren uz istovremeno pažljivo stupnjevanje prilaza, kako bi dojam ukopanog definitivno izbjegli. Kombinacija udaljenosti kuće od granica čestice, bočni prirodni šumoviti zakloni i relativno rijetka izgradnja s južne strane dopustili su dodatno otvaranje, koje vjerujem ne bi bilo moguće na nekoj manje zaštićenoj lokaciji”, pojašnjava autor.

Dodatno, problem transparentnosti prizemnog volumena izbjegli su odabirom 70-postotno reflektirajućeg stakla, koje sprječava vizualni kontakt s interijerom tijekom cijelog dana. Za večernje i noćne sate, kuća je opremljena zavjesama, iako je frekventnost potrebe njihovog korištenja, napominje arhitekt, zapravo niska.

Najuzbudljiviji dio projekta – mijenjanje godišnjih doba

Ono čemu se autor kuće posebno veseli jest bogato iskustvo promjene godišnjih doba koje će njezini stanari imati priliku doživjeti kroz nadolazeće godine. “To bi trebao biti najuzbudljiviji dio projekta… boraviti u ambijentu koji se konstantno mijenja, ovisno o godišnjem dobu, ali i o prolaznosti vremena. Stabla će rasti, grmlje bujati, sezonsko bilje mijenjati… a sve kao dio uređenja boravišnog interijera”, govori.

Pred kraj, pitamo ga koji mu je osobno najdraži dio kuće; neki za koji osjeća da najbolje govori o cijeloj ideji projekta. “Zacijelo osjećaj boravka u prirodi dok sjediš na kauču i čitaš knjigu. Ili čitanje vremenske prognoze iz kuhinje ili spavaće sobe pogledom u nebo kroz veliki krovni otvor. I to bez upotrebe mobitela ili automobila!”, odgovara.

I finalno – ima li neki detalj koji možda većina nas neće primijetiti promatrajući kuću, a ne bi volio da nam ne promakne? “Lijepo bi bilo da se primijeti promišljenost i čistoća velikog broja detalja, kao rezultat dobre suradnje planera i vještih ruku izvođača. Ali vjerujem da je ipak najdojmljiviji pogled iznutra prema van, što je teško u potpunosti prenijeti objektivom.” 

---

Ovdje možete pogledati raniji projekt Forvm arhitekture objavljen na Hausu