Želimo da nam djeca zavole knjige? Dajmo im čarobne knjižnice, poput ovih

Knjižnice 21. stoljeća polako se transformiraju u višenamjenske, prilagodljive prostore. Arhitekti imaju priliku potaknuti interes novih generacija za čitanje kroz jedinstveni dizajn prostora

Kako u 21. stoljeću, u eri kad je apsolutno sve podređeno tehnologiji, čitanje knjiga učiniti uzbudljivim za djecu? Jedan od načina kojem se okreću gradovi diljem svijeta, a uz pomoć arhitekture, jest – knjižnica; ljepša, čarobnija i uzbudljivija nego ikad prije. Knjižnice su nekad bile tek mjesta za posudbu knjiga, danas su mnogo više od toga. Bez obzira radi li se o javnim ili privatnim, sveučilišnim, školskim ili specijaliziranim knjižnicama, njihova uloga u današnjem društvu značajno se proširila. A to je posebno bitno kad su u pitanju djeca.

Knjižnice 21. stoljeća polako se transformiraju u višenamjenske, prilagodljive prostore koji odgovaraju potrebama suvremenog društva. Arhitekti sve više dobivaju priliku potaknuti interes novih generacija za čitanje kroz dizajn prostora koji povezuju učenje s igrom i zabavom, kroz stvaranje interaktivnih zona s najnovijim tehnologijama, osiguravanje udobnih i pozivajućih prostora za čitanje i druženje te inkorporaciju elemenata koji potiču kreativnost i istraživanje. Primjeri ovakvih knjižnica sve su češći diljem svijeta, a mi u nastavku donosimo neke od njih.

Peking, Kina

U Pekingu je nedavno dovršen projekt transformacije obične školske knjižnice u prilično jedinstveno mjesto za djecu i knjige. Potpisuje ga talijanska arhitektica Erica Borsa, odnosno njezin pekinški Studio Vapore, a nalazi se u osnovnoj školi Zapadna akademija Pekinga (Western Academy of Beijing). Prostire se na 1000 četvornih metara, a zamišljena je kao prostor koji potiče kreativnost i istraživanje, istovremeno podržavajući moderne obrazovne potrebe. Knjižnica je podijeljena na tematske zone inspirirane dječjim pričama iz cijelog svijeta.

Ove zone definirane su prilagođenim platformama različitih visina koje služe kao kutci za čitanje, tihi prostori za učenje i organizacijske zone za raznovrsnu kolekciju knjiga.Autorski tim posebno ističe platformu ‘Bambusova šuma’ kojoj je uloga stvaranje osjećaja boravka u prirodi, potom dio inspiriran selom s kolibom i špiljom, idealan za grupne aktivnosti i pričanje priča te, kao središnji element knjižnice, pripovjedački toranj inspiriran tibetanskom arhitekturom, koji vodi do viseće mreže za opuštanje učenika. Modularne, kružne police za knjige omogućuju fleksibilne rasporede, prilagođavajući se kako grupnom radu tako i individualnom učenju.

“Paleta boja inspirirana je tradicionalnim kineskim hramovima te daje toplinu i harmoniju prostoru”, opisuju arhitekti. U dizajn su uključili niz interaktivnih elemenata koji potiču znatiželju i angažman djece; cijevi za šaptanje koje omogućuju komunikaciju između različitih dijelova knjižnice, periskope i skrivene kristale koji stvaraju zanimljive svjetlosne efekte.Posebna pažnja posvećena je akustici prostora. U suradnji s akustičkim inženjerima, stvoren je prostor koji može održavati više aktivnosti istovremeno, istodobno pružajući mirno okruženje za čitanje i učenje.

---

Guernsey, Kanalski otoci

Dječja knjižnica Guille Alles, smještena na otoku Guernseyu (Kanalski otoci), prije par godina doživjela je veliku transformaciju, pretvorivši se iz umornog i isključivo funkcionalnog prostora u maštovito utočište za male čitatelje. StudiO, odnosno njegovi arhitekti Oliver Westgarth, Chris Martel i Ben Hewlett, uspjeli su udahnuti novi život staroj knjižnici, stvarajući prostor koji potiče ljubav prema knjigama i učenje kroz igru.

Kako su objasnili autori, stara knjižnica na istom mjestu bila je funkcionalna, ali joj je “nedostajalo magije”. Novi dizajn donio je visoke zidove s policama do stropa, do kojih se dolazi preko lebdećih šetnica i platformi, “podsjećajući na grandiozne knjižnice prošlosti, ali s modernim i razigranim pristupom”.

Umjetna trava prekriva podove, a prostori za sjedenje i ležanje u erkerima gledaju na obližnji trg. Stepenice i uzdignute šetnice, izrađene od šperploče, dizajnirane su posebno za djecu, vodeći do skrivenih prolaza i tajnih polica. “Čitaonice različitih veličina ugrađene su u zidove polica, pružajući prostor za svako dijete pojedinačno ili male grupe kako bi nakratko pobjegli i uronili u svoju omiljenu priču”, opisali su arhitekti.

Inače, cijeli projekt nastao je uz potporu lokalne zajednice, pa su tako građani za njega skupili više od 150.000 funti, sav dizajn i izgradnja rađeni su pro bono, a krošnju ‘Stabla znanja’ u jednoj od prostorija sagradili su lokalni zatvorenici. Projekt je na kraju dobio i lokalnu nagradu – Guernsey Design Award.

---

Taichung, Tajvan

Škola Hankou, u tajvanskom Taichungu, koja okuplja osnovnoškolsku i srednjoškolsku djecu, imala je staru, zapuštenu knjižnicu koja je više služila kao odlagalište knjiga, nego kao prostor u kojem bi se itko htio zadržati. Pa je tamošnji studio Tali Design dobio zadatak transformirati je u inspirativan prostor koji poziva učenike da istraže svijet knjiga. Smještena na drugom katu 30 godina stare zgrade, knjižnica je nekada bila mračna i zakrčena, s prozorima s rešetkama. 

“Temelj dizajna bila je ‘otvorena knjižnica’. Srušili smo stare prozorske klupčice i postavili staklene stijene. Unijeli smo svjetlo u knjižnicu i otvorili poglede van, prema okolnoj šumi. Jednostavan dizajn omogućio je neograničeno širenje prostora za čitanje”, objasnili su autori.

Inspiracija za raspored knjižnice pronađena je, kažu, u šumi koja okružuje školu. Nepravilne, zakrivljene police podsjećaju na drveće u dvorištu škole, a prolazi između polica imitiraju staze u šumi. Različite udubine u policama istodobno povećavaju kapacitet za pohranu knjiga te stvaraju zabavne prostore za čitanje. Prostorom dominira šperploča od breze koja se proteže kroz razne element. Na stropu su reciklirani odbačeni aluminijski prozorski okviri koji vise poput grana i lišća, “dopuštajući da svjetlost prodire poput sunca kroz krošnje drveća”.

---

Ljubljana, Slovenija

Haus je nedavno pisao o projektu Osnovne škole Vič u Ljubljani, kroz koji su nas proveli autori – studio ARP. Kako su nam tada objasnili, zgrada škole postala je premala, zbog čega su morali pronaći prostor za novu učionicu. “Projekt je započeo sasvim normalno – jednostavnom željom uprave da im se u postojećem prostoru škole osigura dodatna učionica. Jedini slobodan prostor bilo je dvokatno predvorje. No, mi smo smatrali da hodnik nije prikladan za učionicu, pa smo predložili zamjenu – preseljenje knjižnice u predvorje, čime smo oslobodili mjesto za učionicu u nekadašnjem prostoru knjižnice”, ispričao nam je Matjaž Bolčina, jedan od autora ‘Otvorene knjižnice’.

Cilj im je, naime, bio osim nove učionice stvoriti novu, pozivajuću otvorenu knjižnicu. Dakle, umjesto potpunog zatvaranja i prekrivanja dijela predvorja te stvaranja zakukuljene učionice koju bi trebalo zaštititi od zvukova, pogleda i  distrakcija, u njega je umetnuta svijetla i gotovo prozirna knjižnica. Stvorena je, objasnili su, novom strukturom koja se proteže u visinu kroz dva kata ostatka hodnika koji je okružuje.

Obod knjižnice sastoji se od mreže uskih letvica smreke, koje su dodatno ojačane metalnim okvirima. Struktura, naime, omogućuje djeci da vide knjige i knjižnicu u svakom trenutku; iz prizemlja kroz same letvice, dok se s prvog kata pruža pogled na cijelu knjižnicu koja ni odozgo nije zatvorena, zbog čega je prostor cijelo vrijeme povezan s okolinom. U cijelu priču uklopljeno je i polukružno stubište koje je prije zahvata bilo zapušteno, zatvoreno za djecu i nitko ga nije koristio, a sada je obnovljeno i otvoreno za upotrebu, čime je dobiven decentan središnji element prostora.

Arhitekti priznaju da je smještanje knjižnice u hodnik donijelo i neke logične dileme, poput one – hoće li djeci nedostajati mir za čitanje, u onim trenucima kad traje odmor. “Osnovnoškolska knjižnica razlikuje se od javne ili studijske knjižnice. U školskoj knjižnici učenici uče o knjigama i kulturi čitanja, stječu navike čitanja… To je mjesto koje knjigu stavlja u središte, gdje je dostupna i u tihim trenucima i na školskim odmorima, kada iznenada pozove učenike u sebe. Istovremeno, prostor knjižnice je višenamjenski jer može pretvoriti u privremenu učionicu, prostor za pričanje priča, predstavljanje knjiga, druženje ili prostor za pisanje (i prepisivanje) domaćih zadaća”, poručili su autori kojima se nedavno obratila i jedna mama, rekavši im da je knjižnica njezinom djetetu najdraže mjesto u školi.

---

Billund, Danska

Dječja knjižnica u danskom gradu Billundu dizajnirana je s igrom kao osnovnom vodiljom projekta. Njezin dizajn spaja igru, učenje, istraživanje i fizičku aktivnost kroz prostor zaobljenih linija koji vodi do različitih punktova. ‘Lava vulkanska staza’, žuta ‘Pustinja’, ‘Toranj termita’ i ‘Prostor stvaranja’, namijenjen izgradnji i konstrukciji, samo su neki od njih.

Dizajn stvara viziju knjižnice kao performativnog prostora koji podržava kreativnost svojih korisnika, no istovremeno je mjesto za koncentraciju, čitanje i učenje. Arhitekti, Rosan Bosch Studio, htjeli su stvoriti inovativni interijer koji nudi holističko okruženje za učenje.

“Zabavni prostori za igru, glumu i eksperimente omogućuju svim dobnim skupinama da dođu u doticaj s dječjim intuitivnim pogledom na svijet. Knjižnica u Billundu nije samo mjesto za posudbu knjiga, već i prostor za otkrivanje, igru i zajedničko učenje”, poručili su.

---