Zaboravljenoj, urušenoj kući pristupili su pažljivo, poštujući njezinu prošlost. Isplatilo se

‘Umjesto stvaranja nove kuće, željeli smo obnoviti onu koja je već postojala, otkrivajući njezin potencijal kroz ritam dvorišta, krivulja i svjetla’

U povijesnoj jezgri grada Mérida, u meksičkom Yucatánu, na uskoj i dugoj parceli, studio Veinte Diezz Arquitectos izveo je lijepu arhitektonsku intervenciju na zaboravljenoj i gotovo potpuno urušenoj kući koja bi, u tuđim rukama, vrlo vjerojatno završila sravnjena sa zemljom.

Projekt Vistalcielo, dovršen 2024. godine, predstavlja obnovu i transformaciju napuštene kuće u mirno utočište koje fluidno povezuje unutarnje i vanjske prostore, poštujući lokalnu arhitekturu i materijale.

“Umjesto stvaranja nove kuće, željeli smo obnoviti onu koja je već postojala, otkrivajući njezin potencijal kroz ritam dvorišta, krivulja i svjetla”, kaže vodeći arhitekt José Luis Irizzont Manzanero.

Sačuvali 70 posto izvorne strukture kuće

Kuća od 155 m2 smještena je na parceli dimenzija 5 x 31 metar u samom centru Méride, dijela bogatog kolonijalnom i modernističkom arhitekturom. Zatečena građevina bila je u izrazito lošem stanju: urušeni krovovi, obrasla vegetacija i narušena statika ukazivali su na godine zapuštenosti.

Umjesto rušenja, arhitekti su predložili minimalno invazivnu strategiju punu poštovanja: sačuvati povijesne zidove od opeke, unijeti svjetlost kroz dvorišta i svjetlarnike te organizirati kuću u više različitih volumena. Zahvaljujući takvom pristupu, uspjeli su sačuvati 70 posto izvorne strukture kuće koja je dovršena prošle godine.

Kuća podijeljena u šest volumena

Projekt je osmišljen kao kuća za odmor, s naglaskom na doživljaj prirodnog svjetla, ventilacije i otvorenosti prema vanjskom prostoru. Arhitekti su kuću podijelili u šest volumena – tri natkrivena i tri otvorena, što omogućuje stalnu vizualnu i fizičku povezanost unutarnjih i vanjskih prostora.

Prva zona, ulazni vrt, vodi prema društvenoj jezgri s kuhinjom i dnevnim boravkom, koji su povezani sa središnjim dvorištem. Središnje dvorište nije samo prostorni organizator već i pasivni sustav hlađenja, omogućujući prirodnu ventilaciju i ugodnu mikroklimu tijekom cijelog dana. Slijede gostinjska soba, stražnji vrt s bazenom te glavna spavaća soba na kraju parcele, čime je joj je dan osjećaj povučenosti i privatnosti.

Prolazak kroz Vistalcielo tako je postao sekvenca doživljaja: od ulaznog vrta, prek dnevnih prostora, do intimnih zona za odmor i opuštanje. Svaki prostor ima svoj karakter, ali i nešto zajedničko – obilje prirodnog svjetla, stalni protok zraka i povezanost s vanjskim ambijentom. Zakrivljeni zidovi i otvorene veze između volumena stvaraju osjećaj organskih, prirodnih prijelaza, a promjenjiva igra svjetla i sjene tijekom dana stvara specifičnu atmosferu.

Lokalni materijali i teksture

Jedan od ključnih aspekata projekta za arhitekte bio je pažljiv odabir materijala. Koristili su paletu lokalnih materijala i tekstura, naglašavajući autentičnost i trajnost. Glavne završne obrade uključuju vapnenu žbuku prirodnih tonova, ručno strukturirani beton u vlažnim zonama te lokalni kamen u popločanim dijelovima.

Izvorni zidovi su stabilizirani i ponovno korišteni gdje god je to bilo moguće, dok su novi betonski stropovi ostavljeni izloženi, otkrivajući strukturu greda kao referencu na tradicionalne drvene elemente.

Poseban detalj su svjetlarnici u obliku polumjeseca iznad svake kupaonice, koji omogućuju izravan pogled na nebo i dodatno osvjetljavaju prostor. Čelične rešetke na prozorima obojene su u nježno nebesko plavu, boju izvorne kuće, čime se dodatno naglašava veza s prošlošću i lokalnim identitetom.

Prirodna ventilacija, bez klima uređaja

Vistalcielo je lijep primjer održive arhitekture u urbanom kontekstu. Osim što je maksimalno sačuvana originalna struktura kuće, čime je znatno smanjen građevinski otpad i ekološki otisak projekta, korištene su pasivne strategije dizajna.

Prirodna ventilacija, zasjenjivanje i korištenje lokalnih materijala niske energetske potrošnje omogućuju ugodnu mikroklimu bez potrebe za intenzivnim korištenjem klimatizacijskih uređaja.

Projekt demonstrira i kako arhitektura može biti most između prošlosti i budućnosti; nudeći suvremeni životni prostor koji ipak poštuje i reinterpretira zatečene vrijednosti.