U brežuljak usred gradskog parka sakrili su kokošinjac; hrani građane i pretvara otpad u kompost

Chicken Hero Pavilion u četiri tjedna postao je dnevni pogon za preradu otpada hrane iz šest okolnih restorana. Svi organski ostaci i lišće okolnog drveća poslužili su kao podloga za kokošinjac i hrana za kokoši, a potom su se svaka tri dana kompostirali i koristili za okolno bilje. U tom razdoblju, kokoši su svakodnevno davale jaja koja su davana restoranima i posjetiteljima

Indonezijski arhitekti nedavno su predstavili projekt jedinstven u svijetu; slojevito promišljenu nastambu koja nije samo arhitektonski zanimljiva, već ima duboku društvenu i ekološku svrhu. Chicken Hero Pavilion smjestili su usred Jakarte te ga nenametljivo stopili s okolišem kako bi nalikovao još jednom brežuljku unutar zelenog gradskog kompleksa Urban Forest Jakarta.

Prolaz kroz zemljani tunel vodio je posjetitelje u interijer u kojem ih je dočekao pravi kokošinjac, osmišljen kao centar besplatne inkluzivne edukacije i zabave, s jasnim ciljem inspiriranja kućnog, odnosno međususjedskog uzgoja peradi.

Cilj je višeslojan – projekt želi ne samo smanjiti količine otpada hrane (problem od čak 1,6 milijuna tona godišnje u Indoneziji, ili oko 300 kg po stanovniku), već i izgraditi svijest o mogućnostima decentralizirane održivosti, odnosno prenošenja održivih praksi i upravljanja otpadom na razinu individualnih kućanstava i zajednica, posebice u kontekstu zemalja u razvoju.

Sva kućanstva mogu biti ‘agenti održivosti’

“Sve je počelo pitanjima koja smo postavili sami sebi: arhitektura i arhitekti često preuveličavaju važnost arhitekture u kontekstu održivosti, a mi smo zapravo vrlo predani tome da tijekom našeg života decentraliziramo održivost što je više moguće. Zato smo shvatili da su zapravo ‘agenti održivosti’ sva kućanstva koja mogu upravljati vlastitim organskim otpadom.

Ukratko, Chicken Hero Pavilion je jednostavan pokušaj s naše strane da javnosti pokažemo kako kokošinjac može biti zabavno sredstvo kojim se lako upravlja i kakvo mogu imati razna kućanstva, a sve kako bi se smanjio ugljični otisak i emisija metana”, objašnjava Antonius Richard Rusli, osnivač i glavni arhitekt studija RAD+ar (Research Artistic Design + architecture).

Kružna ekonomija jednog kokošinjca

Kako cijela stvar zapravo funckionira? Recimo, uzmimo primjer jednog kućanstva koje donese svoj organski otpad u Chicken Hero Pavilion. Taj otpad postaje dio pažljivo osmišljenog sustava kružne ekonomije u samom paviljonu. Svi organski ostaci (prehrambeni otpad, ostatci povrća, uvelog lišća i biljnog materijala) prolaze kroz nekoliko ključnih faza obrade i recikliranja.

Otpad se upotrebljava prvenstveno kao podloga i dodatak prehrani za kokoši smještene u paviljonu. Suho lišće iz okolnog parka i organski ostaci čine sloj za udobnost i zdravlje peradi te služe za poticanje instinktivnog čeprkanja i dodatne prehrane. Nakon što posluži kao podloga ili prehrambeni izvor, otpad – zajedno s izmetom kokoši – redovno se sakuplja i kompostira. Kompostiranje se provodi svaka tri dana, čime se dobija visokovrijedan kompost bogat nutrijentima, bez upotrebe kemikalija ili dodatnih resursa.

Dobiveni kompost koristi se za prihranu bilja i zemlje u Urban Forest Jakarta, ali i u partnerskim urbanim vrtovima te za unapređenje javnih zelenih površina. Tako organski otpad s početka lanca postaje temelj za novi biljni život, što zatvara lokalni ciklus materijala.

Restorani donose otpad, dobivaju jaja

Chicken Hero Pavilion tako je u samo četiri tjedna uspio demonstrirati da nije samo statičan objekt, već dnevni pogon za preradu otpada hrane iz šest okolnih restorana. Svi organski ostaci iz restorana i lišće okolnog drveća poslužili su kao podloga za kokoši, a potom su se svaka tri dana kompostirali i koristili za parkovno i komercijalno vrtlarstvo.

U tom razdoblju, kokoši su svakodnevno davale oko 40 jaja, što je vraćano restoranima ili podijeljeno posjetiteljima – izravno povezujući korisnike prostora s procesima koji im često ostaju nevidljivi. Time je na vrlo izravan način demonstriran potencijal mikro-cirkularnih ekonomija u urbanom kontekstu: otpad ne nestaje, nego postaje resurs.

Konstrukcija od bambusa

Studio je projektu pristupio korištenjem prirodnih, recikliranih i lokalno dostupnih materijala. Konstrukcija se oslanja na bambus, koji je korišten kao primarni materijal za dijagonalnu i horizontalnu krovnu strukturu, nad kojom raste trava – funkcionalan i estetski zeleni krov. Krov je dizajniran na način da omogućuje sakupljanje kišnice te prirodnu regulaciju temperature, dok unutrašnjost paviljona obiluje neizravnom dnevnom svjetlošću i odličnom ventilacijom.

Sama instalacija potpuno je reverzibilna i ne koristi beton. Svi elementi paviljona mogu se jednostavno ukloniti (poput laganog čeličnog kostura) ili prilagoditi drugoj lokaciji – time je jasno naglašena privremenost, eksperimentalni karakter i maksimalna fleksibilnost projekta. Korištenje otpalog lišća i biljnih ostataka iz parka za podlogu u kokošinjcu podcrtava zatvoreni ciklus materijala u prostoru – sve organske tvari iskorištavaju se do maksimuma, bilo za životinjsku podlogu, kompost ili uzgoj hrane.

Edukacije i razbijanju stigme

Jedan od najvažnijih aspekata paviljona je njegova uloga u edukaciji javnosti i razbijanju stigme oko kućnog uzgoja peradi. Na licu mjesta organizirane su besplatne radionice i sadržaji za sve uzraste. Dizajn je omogućio neposrednu interakciju posjetitelja i životinja, kako bi posjetitelji mogli naučiti kako i vlastito kućanstvo može postati centar održivih praksi.

Snažan naglasak stavljen je na inkluzivnost: prostor je koncipiran kao javno dobro – svatko može učiti, participirati i postati “agent promjene” u zajednici. Tu je i recipročnost kao važna vrijednost: posjetitelji pomažu kokošima (kroz otpad i održavanje), kokoši pomažu vrtu i vraćaju zajednici kroz prehranu.

Chicken Hero Pavilion osmišljen je, dakle, ne samo kao dizajnerski eksperiment, već kao prototip namijenjen širem implementiranju – u privatne vrtove, kvartovske mikrocentre, pa čak i šire urbanističke projekte. Projekt pokazuje kako decentralizirana, lokalno prilagođena rješenja mogu biti snažan odgovor na globalne probleme, osobito u razuđenoj zemlji poput Indonezije, gdje je odgovornost kućanstava presudna za ostvarenje održivosti.

Pragmatična i utopijska strana projekta

“Cilj izgradnje kokošinjca ima dvije razine. Prva je praktična i pragmatična: pokazati i privatnim i javnim investitorima da integracijom kokošinjaca ili bilo kakvih procesora organskog otpada u društveni život, poput kvartovskih zajednica ili sličnih prostora, mogu masovno smanjiti emisije ugljika i ispuštanje metana.

Druga razina je utopijska: da pokažemo da kokošinjci zapravo mogu biti ‘cool’. Svaka obitelj može uključiti kokošinjac, par kokoši, u vlastito kućanstvo. U savršenom svijetu, time bi mogli smanjiti i do 45% dnevnih emisija ugljika na razini cijele države. Naravno, to je pomalo utopijski scenarij, ali kao arhitekti, ne možemo si pomoći da ne sanjamo o svim pozitivnim stvarima”, zaključuje mladi arhitekt.