Transformacija ruralnog prostora; kako je uz Kupu izraslo cijelo naselje A-frame kuća

Kad promatrate kuće sve izgledaju identično, no postoji razlika. Cijena im varira ovisno o površini zemljišta i poziciji, a najskuplje su one u prvom redu do Kupe. Neznatno se razlikuju u kvadraturi i rasporedu prostorija

Potrebno je točno sat vremena kako biste autom iz Zagreba dosegnuli Brođane. Selo na desnoj obali Kupe, petnaestak kilometara istočno od Karlovca. Brojnog stanovništva do posljednjeg rata, kad biva razrušeno. Danas zapravo tipično seosko naselje s karakterističnom ruralnom atmosferom, značajno manjeg broja stanovnika, ali jakog osjećaja zajedništva.

Vozeći tu posljednju dionicu, spuštajuć se iz Popović Brda kroz šumu, primjećujete kako se svjetlost probija kroz grane, stvarajući put prema izlazu. Izlazite na čistinu, a osjećaj je kao da ste stupili na scenu nekog pastoralnog spektakla ili filmskog seta u nastajanju. Pred vama se otvara izduženi meandar Kupe i niz A-okvir kuća u izgradnji.

Njihov neobičan izgled nije tek plod modernog dizajna, imaju korijene duboko usađene u drevne arhitektonske prakse, no dosegli su vrhunac popularnosti tek sredinom 20. stoljeća. Onih divnih, skladnih pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, postale su simbol opuštenog vikend odmora diljem Sjeverne Amerike i Europe. Sada doživljavaju renesansu zbog svoje jednostavne ljepote i praktičnosti. Daleko od egzotičnih krajeva, nadomak Karlovca, uz samu obalu Kupe, niče cijelo naselje A-kuća, Brođani 2.

Kuće poslagane na 2,5 hektara zemljišta

“Ja sam iz Karlovca, ali sam otišao iz grada i doselio u selo Kablar, šest kilometara od Brođana. Prije sam imao autokuću i sada sam se prebacio u građevinarstvo u partnerstvu s jednom švedskom korporacijom iz Gothenburga, i tu sad ide veliko vikend naselje!” iskreno nam i s neskrivenim ponosom priča Davor Keser, investitor i idejni pokretač novog naselja. “Radi se o 2,5 hektara zemljišta. Tri parcele. Kupovali smo ih dvije i po, tri godine. Znate, različiti vlasnici, i dok smo to sve objedinili, prođe vrijeme.”

O A-okvir kućama smo već pisali, kroz iskustvo gradnje obitelji Ćiković. Zapravo, gotovo da su poznate sve, ionako očite prednosti. Veliki prozori koji omogućuju obilje prirodne svjetlosti u unutrašnjosti, što ujedno olakšava pasivno solarno grijanje. Strmo nagnuti krov za više stropove i potkrovlja. Trokutasti oblik koji pruža prirodnu strukturnu stabilnost, posebno važno kod jakih vjetrova kojima svjedočimo posljednjih godina.

Sve u svemu, A-kuće spajaju oblik i funkciju, nudeći vrijedan arhitektonski stil s praktičnim prednostima za suvremeni način života. Bilo da se radi o primarnim domovima, vikendicama ili tek ugodnim skloništima. Stoga doista ne čudi izbor upravo ovog oblika koji će dominirati ravnicom uz Kupu.

‘Kupcu kosimo travu, mijenjamo posteljinu, farbamo…’ 

“Prvo, ja sam to studirao par godina. Ne možeš graditi nešto što se ljudima ne sviđa. Već deset godina ljudi kod nas pričaju da su vidjeli negdje takve kuće, po Vlašiću, po skijalištima, ali taj oblik je zanimljiv svugdje, i uz Kupu, na planini i u Gorskom kotaru”, govori nam.

Dosad je izgrađeno 8 kuća, no u planu je 25. Neke su već prodane, a Keser nam objašnjava kako je zamislio cijeli model. “Koncept naselja je takav da tko god kupi nekretninu, mi ga pratimo sa servisom. Znači održavanje; od košnje trave, mijenjanja posteljine, farbanja drvenine, check in/check out, kako se kaže – od igle do lokomotive, od a do ž, usluga u fullu!”, veselo naglašava.

Kako kaže, izgradnja kuće u najboljem slučaju traje otprilike, uz odlične uvjete, oko šest mjeseci. Papirologija još dva mjeseca, do predaje ključeva. “To je tako kod mene, kod drugih to traje po dvije godine. Najveći su problem majstori. Ako nemaš dobru ekipu, teško da ćeš posao privesti kraju unutar godinu dana. Mnogi su već dolazili u fazu rastave braka kad su krenuli graditi”, smije se investitor. 

Najteže je bilo pronaći stolara

Osvrće se i na izazove ovako golemog projekta. “Najveći problem na koji sam naletio jest da nisam mogao pronaći majstora za oblaganje fasade u poluoblice. Došao mi je rođak iz Švedske i on mi je uskočio, jer sam na gradilištu imao dvije firme s kojima nisam bio zadovoljan. Znate, to je završni dio koji mora biti jako pedantno odrađen. Nema kompromisa.

Zvao sam 40 majstora u Hrvatskoj, stolara, to ne može raditi tesar, no niti jednog to nije zanimalo jer njima je prioritet kuhinja, na kuhinjama zarađuju puno više nego na ovome”, govori. Napominje kako su u izgradnji sudjelovale isključivo lokalne tvrtke, iz okolice Karlovca. “To su sve tvrtke koje poznajem, s drugima se ne bih ni usudio.”

Najskuplje su one u prvom redu do Kupe

Kad promatrate kuće sve izgledaju identično, no postoji razlika. Osim površine zemljišta i pozicije, najskuplje su one u prvom redu do Kupe. Neznatno se razlikuju u kvadraturi i rasporedu prostorija. Veličina stambenog prostora se kreće oko 100 m2, na što treba dodati 45 m2 terase, ali i dvije ostave te po želji kupca – jacuzzi.

“Nas svaki objekt košta između 200 i 220 tisuća eura, a prodajemo ih po cijeni od 230 do 250 tisuća. Razlika je u tome želi li netko jacuzzi, parcelu od 750 m2 ili 1000 m2, te želi li kupac ogradu. Samo ograda je 15 tisuća eura. Osobno sam je radio. Uzeo sam tri radnika koji su mi pomagali i kojima sam govorio kako i što treba raditi. Želio sam vidjeti koliko mi je potrebno vremena, da kad dam nekome da znam da me ne mulja, da znam u milimetar koliko svaka stavka oduzima vremena, jer u ovom poslu moraš znati sve u milimetar da bi mogao funkcionirati. Samo boje je otišlo 1000 eura na tu ogradu”, precizira.

Očito je vrlo ponosan na rezultat. “Dosad je valjda stalo dvadeset ljudi da im dođem raditi ogradu, pitali su tko je radio. Ja sam je šarafio! Vidite, ovo je bagrem i kesten, oni mogu biti u vodi deset godina da im ništa ne bude. Kad je sirovo možete bušiti a kad je osušeno odu tri do četiri borera, to je k’o slonova kost kad se osuši. Strašno. Imao sam čovjeka koji je imao svoju šumu, on je to za mene sjekao, gulio i rezao. Mogao bih pričati samo o tome tri dana koliko je to jedna velika kružina koja se vrti da bih ja mogao od toga nešto zaraditi”, prisjeća se Keser.

Kupci su danas informiraniji, a Keser je previše iskusan i ne želi riskirati s materijalima. Ne isplati se.  “Moj jacuzzi je od Aquaestila, moj crijep od Erlusa, znači to su najbolji i najkvalitetniji materijali. Nisam stavljao lim, stavljao sam klasu crijepa koji je broj jedan, koji se i danas proizvodi u Njemačkoj, ne u Poljskoj, ne u Rumunjskoj! Kad je bila velika tuča u Karlovačkoj županiji, nijedan moj crijep nije razbijen jer ima stupanj 5 za tuču, za onu promjera jajeta!”, naglašava.

Usluga košnje trave je 20 eura

Nakratko se vraćamo na servis, ipak najveću prednost ovakvog tipa naselja, kojim planira privući kupce. Vodi se pragmom, istinita je ona ideja koja je korisna.

“Ako kupac želi domaći proizvod iz opg-a, možemo mu servirati od pečenog jarića, do pečene patke, mlinaca, krumpira, domaćih stvari za kojima ljudi lude. To ne možeš probati svugdje. Osobno sam gledao kad se svinja klala i prerađivala u kobasice i špek. Živim na selu, moje okruženje su seljaci, ljudi koje se time bave. Znam svako domaćinstvo s čime hrani svinju, jer sam se i ja bavio time. Imao sam crne slavonske svinje i tu me ne može nitko prevariti, i to sam doktorirao.”, ističe i nastavlja:

“Na primjer, 20 eura je košnja trave, nisu to neke napumpane cijene. Što danas imaš za 20 eura, kava je 2 eura, sjednemo nas petero na kavu i eto ti 10 eura. Sat vremena košnje, napravi se jako puno. Pričamo o 750 m2 za sat, sat i pol i košnja je gotova. Ono najvažnije, nemaš problema s kosilicom dal’ se kvari, ne moraš planirati cijeli dan kad ćeš kositi, i onda kad bi kosio, možda kiša pada.”

Planira se gradnja novog mosta i šetnice

Tu je i plan da se od bunkera, izgrađenog tridesetih godina prošlog stoljeća, a koji se nalazi u neposrednoj blizini kuća, napravi mini kuhinja. U planu je i šetnica. “Planiramo razgovarati s HŽ-om, raskrčiti i napraviti šetnicu, dok bi na mjesto srušenog mosta išao novi most, ovaj put u funkciji šetnice.”, govori nam Keser.

Naime, postoji ideja da se šetnica radi na trasi bivše željezničke pruge koja je prije rata spajala Karlovac i Sisak, a zbog koje srušen i most. Pruga je danas van funkcije i malo je vjerojatno da će se obnoviti, plan je da se iskoristi ta trasa i naprave rekreacijski sadržaji. Ujedno, postoji prijedlog izgradnje zemljanog nasipa što bi pogodovalo tome da se mogu završiti pristupne ceste.

Svjestan inicijalnog troška, ali i niza komparativnih prednosti naselja kojeg gradi, Keser samouvjereno zaključuje: “Bio sam u Gothenburgu, u Njemačkoj, u Francuskoj valjda deset puta, ajme majko što kod njih kupiš za 300 tisuća eura, to je rupa! Švedski partner kaže da takva priroda, kao što je ova kod nas ne postoji, da će sve više ljudi tu dolaziti. Ima niz planova, samo ne znam kako ćemo to sve stići za ovog života”, na kraju dobacuje šaljivo.

Aktivna zajednica i promjene uz novac iz EU fondova

Naš drugi sugovornik, kupac prve dovršene kuće, istim zanosom priča o naselju ali i o selu, ljudima.

“Privukli su me domaći ljudi i njihova vizija. Selo Brođani je bilo okupirano i uništeno za vrijeme Domovinskog rata, i ljudi koji su nastradali tamo su se vratili. Imaju duha. Radišni su i potiču inicijative. Ima par opg-ova koji su povukli novac iz fondova, aktivni su, nisu apatični. Iako nema puno djece, kroz tih par inicijativa se vidi da se stvari pomiču. Tu je projekt žitne lađe za koji su domaći ljudi ishodili sredstva putem europskih fondova i stvorili turističku atrakciju koja je proizvela dobre efekte. Novi turistički toponim, govori nam Gordan Vidović.

Govori nam kako su intenzivno razmišljali o mogućnosti kupnje kuće za odmor, gdje bi uživali kao obitelj, ali u krajnjoj liniji imali neku investiciju za budućnost, vezano za najam. Ispočetka su bili fokusirani na obalu i na Gorski kotar, ali igrom slučaja prošle godine, baš u ovo doba, negdje u travnju, došao je do oglasa vezano za a-frame kuće koje se rade na području Brođana.

“Uvijek sam govorio svojim bližnjima, to nije kupnja kuće za odmor, to je investicija u kuću za odmor, a to je važna razlika. Jer, pod a, možeš zaraditi, pod b, možeš u krajnjoj liniji prodati, što nije cilj, ali ako bude neka frka, bolje je to nego ostaviti novac u banci.”

Strah od potencijalnih poplava

“Jedina potencijalna manjkavost oko koje smo dvojili, koliko god je atraktivno biti prvi red do Kupe, bilo nas je strah poplave. Iako tamo poplave nisu česte, kuće su preventivno dignute na višu točku”, pojašnjava Vidović.

Kako im je to bilo važno, nisu željeli nastaviti maštati a da se prije nisu konzultirali sa stručnjacima Geodetskog fakulteta i Hrvatskih voda. Tu je, kaže nam, bilo pro et contra.

“Na kraju, razgovarali smo s ljudima koji tamo žive, domaćima, ali i vikendašima. Nekako je nakon svih razgovora prevagnulo da se odlučimo za kupnju. Koncept je odličan, kad pričamo o vrijednosti za novac, a imamo viziju da i mi možemo uživati, ali i iznajmljivati u budućnosti, što može biti dobar prihod u nekoj kasnijoj dobi. Naposlijetku, vrijedit će sama nekretnina.”