Studenti su dobili zadatak stvoriti od stare konjušnice novi prostor za robota. Razvalili su

Studenti su na projektni zadatak odgovorili jedinstvenim drvenim kosturom, zelenim krovom, prodorima svjetla kroz krovni prozor i prostorom za koji su htjeli da suptilno odiše atmosferom katedrale

Katalonski Institut za naprednu arhitekturu (IAAC) poznat je po svojim inovativnim pristupima arhitekturi i upotrebi naprednih tehnologija u projektima u koje redovito u prvi plan guraju svoje studente. O jednom takvom pisali smo prošle godine, kad su predstavili studentski rad – ekološku, samoodrživu mobilnu kućicu.

Sada su u srce Collserole, prirodnog parka u Barceloni gdje se na 135 hektara nalazi njihov kampus Valldaura Labs, doveli robota KUKA-u, svestrani industrijski alat sposoban za glodanje, rezanje drva i druge precizne zadatke. No, KUKA je trebao svoj vlastiti prostor, mjesto u kojem će se njime moći slobodno manipulirati i stvarati; a tu su još jednom uskočili studenti.

Kao dio programa Magistarskog studija napredne arhitekture i biogradova (MAEBB), međunarodni tim studenata dobio je zadatak dizajnirati i izgraditi funkcionalnu kuću za KUKA-u te su za to su dobili četiri mjeseca. Cilj projekta bio je stvoriti prostor za smještaj i upravljanje ovim 6-osnim industrijskim robotom.

Dijalog između stare i nove konstrukcije

No, prostor nisu gradili iz nule. Izazov projekta bio je uspostaviti dijalog između stare, postojeće strukture od opeke izgrađene u 19. stoljeću, koja je izvorno korištena kao konjušnica, i nove drvene konstrukcije koja će predstavljati dizajn 21. stoljeća. Nova je struktura zamišljena kao samoodrživi objekt koji uključuje odgovarajuće prostore, pogodnosti i infrastrukturu za robotske operacije i ljudski rad.

Studenti su na projektni zadatak odgovorili jedinstvenim drvenim kosturom, zelenim krovom, prodorima svjetla kroz golemi krovni prozor i prostorom za koji su htjeli da suptilno odiše atmosferom katedrale. Kako bi istodobno odali počast zanatstvu i tehnologiji, novu zgradu nazvali su CORA, što je akronim za Katedralu robotskih zanatlija (Cathedral of Robotic Artisans).

Drvo primarni građevinski materijal

Novi dizajn uključivao je rad na postojećoj strukturi; stari krov je uklonjen, a zidovi od opeke očuvani su te pažljivo restaurirani i ojačani kako bi se održao strukturni integritet. Drvo je odabrano kao primarni građevinski materijal jer se, objašnjavaju iz IAAC-a, savršeno uklapa u okolni krajolik i arhitekturu. Objekt, dakle, sadrži unaprijed izgrađeni drveni okvir, podržan sa sedam razgranatih stupova koji predstavljaju debla.

“Ovi stupovi drže krov u Voronoijevom stilu (Voronojev dijagram), izrađen od punog drva i spojeva od unakrsno laminiranog drveta (CLT). Stolarija, koja je precizno izrađena pomoću strojne obrade s računalnim numeričkim upravljanjem (CNC), omogućuje konstrukciji da se prostire na površini od 8,8 m x 4,6 m.

Ovi su spojevi izrađeni od CLT ploča proizvedenih u kampusu Valldaura Labs. Zbog ograničenja dubine CNC glodanja, neki su spojevi izrađeni od četiri pojedinačno brušena sloja. Zatim su zalijepljeni zajedno kako bi formirali kohezivne elemente. Rezultat je bešavna i unificirana strukturna masa koja čuva sadržaje radionice dok podržava zeleni krov”, opisuju studenti iz projektnog tima.

Betonski temelji i teraco pod od starih cigli

Četiri strane konstrukcije bile su unaprijed sastavljene izvan gradilišta, potom kranom pričvršćene na položaj unutar četiri zida od opeke, a na kraju su ih profesionalni građevinski radnici pričvrstili za tlo.

Kako bi prilagodili novu strukturu i zadovoljili strukturne zahtjeve robota, morali su iskopati postojeći pod za nove temelje. Postavljeno je betonsko postolje koje može podnijeti glomaznog robota, a tim studenata MAEBB-a, uz pomoć građevinskih inženjera, projektirao je temelje od armiranog betona. Nakon toga dali su izraditi teraco pod, i to od starih cigli pronađenih na imanju Valldaura, čime mu je dan jedinstven, održiv karakter.

Dodana fasada, objašnjavaju, sastoji se od CLT ploča, precizno brušenih kako bi odražavale Voronojev uzorak. “To stvara dinamičan, ali suptilan dizajn na ovojnici zgrade. Ovaj pristup osigurao je da se zgrada stopi s okolnim prirodnim i povijesnim krajolikom, dok se referira na novu strukturu koja se nalazi unutar nje. U kontrastu s time, unutarnja strana panela ostaje sirova, čuvajući prirodnu teksturu drva”, objašnjavaju autori.

Maksimiziranje prirodne svjetlosti u interijeru

Jedan od ključnih ciljeva dizajna bilo je maksimizirati prirodnu svjetlost unutar prostora, posebno kroz krovni prozor koji se nadvija iznad robota, te kroz staklena vrata i prozore.

“Drvena fasada učinkovito sprječava prodor direktne sunčeve svjetlosti u zgradu, dok paneli stvaraju potpunu zatvorenost. Bitno je napomenuti da je fasada posve neovisna o povijesnim zidovima od opeke i ne nosi nikakav strukturalni teret. Time se čuva cjelovitost postojeće arhitekture”, opisuje se u projektu.

Zeleni krov i mediteranske biljke

I na kraju, dolazimo do zelenog krova. Iz IACC-a detaljno opisuju sustav koji je korišten:

“Prvi sloj je nepropusna membrana s barijerama za korijenje, koja se nanosi toplinskim pištoljem na drvene panele krova. Nakon toga slijedi sloj geotekstilne tkanine, drenažne ploče i humusa, što podržava rast lokalnih, autohtonih mediteranskih biljnih vrsta. Kako bi se osigurala pravilna hidratacija, kao posljednji korak instalirane su cijevi za navodnjavanje.”

Biljke koje su odabrali redom su: orlovi nokti, klematis, puzavi sedum i francuska lavanda. “Sve su odabrane zbog svoje prilagodljivosti i estetske vrijednosti”, na kraju poručuju autori.

---

Studenti koji su radili na projektu: Alexander Tamazov, Toni Javor, Emma Rodriguez Berghmans, Neeshi Doshi, Lamprini Makarona, Diana Ruzanska, Alfred Ziad Aramouni, Anushreya Kondapi, Juan Sebastián Batallas Cueva, Marianna Santos Fujii, Varun Sreenath, André Arruda Navarro, Mustafa Teksoy, Oliver Needham, Alireza Shayan, Alkiviaids Avarkiotis. Maya Shoavi, Sharvari Sharath, Sveta Sathyanadhan, Vanessa Marie Alvarado Barrios, Helen Girma, Karla Velarde Sandoval i Kristina Schüssler

Mentori: Vicente Guallart, Daniel Ibañez i Michael Salka kao direktori projekta
Esin Aydemir kao menadžer projekta
Bruno Ganem, Marielena Papandreou, Lorenzo Salinas i Viorel Cazacu kao stručni savjetnici
Miquel Rodriguez, Elena Orte, Guillermo Sevillano, Ignasi Caus, David Valldeoriola, Silvia Burés, Toni Arola, Ionut Cosenco, Carles Enrich i Firas Safieddine Arturo de la Maza kao stručni savjetnici i mentori