Stan grafičke dizajnerice iz Zagreba: kultna polica koju je rekreirao stolar, pretapecirani stari kauč s oglasnika

‘Uređenje dnevne sobe krenula sam graditi od sofe s Njuškala. Uz nju sam htjela policu Poula Cadoviusa, no nisam imala novca za original pa sam je dala izraditi. U originalu je od tikovine, a kako je to vrlo skup materijal odlučila sam se za furnir mahagonija’

Grafička dizajnerica Bojana B. otvorila nam je vrata svog stana u centru Zagreba. Kupila ga je 2018. godine, kompletno renovirala i uselila godinu dana kasnije. Prije toga je dvadeset godina živjela sa sestrom u stanu koji nije sama uređivala, pa je nakon navršene četrdesete godine odlučila kupiti svoj stan. “Željela sam sama urediti svoj životni prostor jer me uređenje interijera oduvijek zanimalo. Tražila sam stari građanski stan i pronašla jedan od 80 kvadrata u zgradi iz 1929. godine”, govori nam.

Stan je trebao adaptaciju jer je posljednji put rađena pedesetih godina prošlog stoljeća. “Od jedne sobe ovog stana i jedne sobe susjednog stana napravljen je manji stan tako da pretpostavljam da je to bila i zadnja adaptacija. Zato se iza police s knjigama u dnevnom boravku još uvijek nalazi štok”, govori Bojana i dodaje kako je već nakon prvog ulaska u stan imala namjeru kompletno ga adaptirati, ali je ipak odlučila neke segmente ostaviti kakvi su bili.

Primjerice, zatečene parkete je odlučila promijeniti jer su bili u vrlo lošem stanju, no stolariju nije željela mijenjati već ju je dala obnoviti. Promijenila je i sve instalacije osim plinskih cijevi. “Možda je to čudan izbor, ali meni se činilo okej jer je to stari stan i željela sam i malo tog starinskog šarma. Cijevi su bile u dobrom stanju i željela sam ih ostaviti ovako vidljive na zidu. To mi daje taj neki starinski štih donjogradskih stanova”, govori Bojana koja je do svoje šesnaeste godine živjela u Münchenu u potpuno drugačijem stanu.

Potraga za dovoljno dugačkim daskama

“Starogradnja za mene predstavlja Zagreb. Potpuno je drugačija nego u Münchenu. Moja baka je imala stan kod Cibone koji je više-manje izgledao ovako i nekako sam željela zadržati taj osjećaj starog stana. Zato mi je bilo važno ostaviti originalna vrata i te cijevi”. Mesingane kvake na vratima i prozorima nije uspjela iskoristiti jer su bile u lošem stanju, pa je naručila njihove replike iz domaće firme Hora.

Izvođače radova u stanu, kaže, prije pet godina nije bio problem pronaći. Imala je tada izbora i odlučila se za jednog obrtnika koji joj se činio pouzdan. “ I zapravo nije bilo nekih većih problema prilikom adaptacije. Rokovi su se probili, ali na to sam računala. Čovjek mi je rekao da će sve biti gotovo za mjesec, dva, ali se sve produžilo na pet mjeseci što i nije loše. Barem gledajući iz današnje perspektive s iskustvima koja čujem, a i kroz koje sam sama prošla kada sam nedavno uređivala svoj poslovni prostor”, govori.

Više je problema, kaže, imala pronaći materijal za brodski pod kakav je zamislila. Željela je dugačke daske kakve se koriste u gradnji stanova u Njemačkoj. “Inače se te daske protežu od zida do zida. Na Instagramu sam viđala zanimljive stanove u kojima su ljudi maknuli pločice ili parket i ostavili te daske i to mi se jako svidjelo. Pokušavala sam ih pronaći u duljini od pet i pol metara koliko je moje predsoblje i to se pokazalo kao nemoguća misija. Na kraju sam u jednoj firmi u Velikoj Gorici pronašla daske ariša dužine od četiri metra što je bilo najbliže onome što sam zamislila”, govori Bojana.

Krive pločice prodavala preko Njuškala

Daske je dala polakirati i nekoliko godina kasnije dobila je crvenkasti ton kakav je zamislila. Bilo je problema i s niveliranjem velikog predsoblja, pa je ostalo uzvišenje na ulazu u dnevnu sobu. “Postavili su OSB ploče i uspjeli su riješiti prijelaz u kuhinju i wc, ali ulaz u dnevni boravak nisu, pa sam ispod tog uzvišenja zalijepila narančastu traku kako mi se gosti ne bi popikavali”, govori Bojana. U kuhinju, kupaonu, te u hodnik koji spaja te dvije prostorije i spavaću sobu dala je postaviti efektne bijele pločice s mustrom talijanske firme Ragno.

“I tu sam imala problema jer mi je dućan iz kojeg sam ih naručila poslao iste takve bijele pločice bez mustre i nisam ih više mogla vratiti, pa sam iste takve ponovno naručila, ali u drugom dućanu. Ostala sam s velikom količinom pločica koje nisam mogla iskoristiti, pa sam dio prodavala na Njuškalu, a dio koji mi je ostao nedavno sam iskoristila kod uređenja svojeg poslovnog prostora”, govori.

Kupaonom dominira velika tuš kabina koja se proteže od jednog do drugog zida na kojem se nalazi prozor s pjeskarenim staklom, a okvir i stakla za kabinu dala je izraditi po mjeri. U kabini se nalazi i velika biljka alokazija koja odlično uspijeva. “Voli visoku vlagu, stoji pored prozora, pa ima dovoljno svjetla i brzo raste. I to mi je super jer se odlično uklopila u kupaoni”, govori Bojana.

‘Žao mi je jer sam pobajcala panel ploče breze’

Kuhinju je osmislila i nacrtala sama, a izradio ju je stolar. Pažljivo je birala i materijale.”Elementi, odnosno prednje fronte su panel ploče breze koje sam dala pobajcati i sada mi je žao jer su mi puno ljepše u prirodnoj boji, a vrata koja skrivaju perilicu sam dala napraviti od pocinčanog lima”, govori Bojana i objašnjava da nije željela inox jer je previše sjajan, pa se sjetila da bi to mogla napraviti od materijala od kojeg se rade prometni znakovi. Ostali dijelovi kuhinje poput sudopera, visilica i nape su iz Ikee, a na zidovima, kao i u kupaonici je dala postaviti Subway pločice.

Ostala rasvjeta u stanu također je iz Ikee, osim velikog lustera u dnevnoj sobi koji je iz Gnijezda, te podne lampe iz Grupe. “Zamijenila bih jedino pleteni luster iz Ikee u spavaćoj sobi jer je postao previše prepoznatljiv. Kada sam kupila stan u spavaćoj sobi je visio jedan predivan stakleni luster u bež boji iz pedesetih koji sam željela zadržati. Rekla sam majstorima da sve komade namještaja maknu iz stana osim tog lustera, stola u kuhinji, dvije stolice i okvira od kreveta. Dogovor je bio da ću doći po te komade, no već prvi dan kada sam se pojavila u stanu luster je stajao u kutu sobe i bio je razbijen”, prisjeća se Bojana.

Mesingani okvir kreveta ostao je sačuvan, pa ga je dala plastificirati. “Mislila sam da će ostati u boji mesinga, ali je ispao u boji zlata i to zapravo nije ono što sam zamislila, ali kako nisam imala viška novaca za ispravak ostavila sam ga”, govori Bojana. Primijetili smo pored kreveta i zanimljive noćne ormariće u obliku kubusa oblijepljenih mozaik pločicama koje je Bojana također dala napraviti, a u spavaćoj sobi su se odlično uklopile i fotelje iz Ikeine retro linije.

Kauč kupila za 400 kuna na Njuškalu i dala ga tapecirati

Dnevnu sobu je također uredila u retro stilu, pa je pronašla kauč na Njuškalu za tadašnjih 400 kuna i dala ga je tapecirati. “I zapravo sam uređenje dnevne sobe krenula graditi od te sofe. Znala sam da će biti okrenuta prema zidu i da će stajati na sredini sobe, pa sam gledala što bi uz nju pasalo”, govori Bojana i dodaje da se odlučila za policu danskog dizajnera Poula Cadoviusa.

“No, kako nisam imala novca za original dala sam je izraditi. U originalu je od tikovine, a kako je to vrlo skup materijal odlučila sam se za furnir mahagonija. Rekla sam stolaru da ga pobajca u tamnije i nekako mi se čini da je možda ispalo pretamno, ali barem paše uz kauč”, govori Bojana i dodaje da je izradu te police, koja definitivno dominira dnevnom sobom, tada platila 700 eura, a cijena kuhinje je bila oko 2000 eura što je za današnje pojmove nezamislivo niska cijena.

Na zidovima u stanu uglavnom vise plakati i printevi mladih umjetnika, a u dnevnom boravku iznad komode iz Ikee nalazi se i Lesiakova slika koju je Bojana dobila na poklon. U hodniku se trenutno nalaze i slova DTR-a koje je Bojana pronašla na ulici pored lokala u kojem se nekada nalazio taj dućan, a u njih planira staviti nove neonske cijevi, tako da opet bude neonski znak, pa će ih objesiti na zid.

Stan u kojem je estetika iznad funkcionalnosti

Također, dnevnim boravkom osim police danskog dizajnera dominiraju i biljke poput velike monstere, slonove noge i zlatnog puzavca koji odlično uspijevaju iako je soba okrenuta na sjever. “Na jugu mi se nalazi kuhinja i tamo nemam gdje držati biljke. Ovdje se malo pate, ali rastu. Držim ih žednima i zapravo se dosta dobro drže s obzirom na manjak sunčevog svjetla”, govori Bojana koja već petu godinu živi u svojem stanu i zadovoljna je kako sve ispalo.

Najviše slobodnog vremena provodi u kuhinji pored malenog balkona gdje se nalazi stari stol i klupa. “Ondje se nekako najbolje osjećam, a i svi prijatelji koji mi dođu nekako se spontano okupe u kuhinji. I uvijek se sve događa tamo”, govori Bojana i dodaje da joj prijatelji često kažu kako je kod nje jako lijepo, ali da nedostaje udobnosti. “Sofa u dnevnom boravku nije mekani kauč u koji ćeš se zavaliti, a ni retro stolice i klupa u kuhinji nisu previše udobne, ali meni to ne smeta. Ja ću uvijek radije malo zaboraviti na praktičnost u korist estetike”, priznaje za kraj Bojana.

---

Na linku možete provjeriti neke od ranije predstavljenih stanova na Hausu.