‘Preselila sam u Beograd i tamo stvorila svoj Yugo stan’

Većinu stvari par je donio sa sobom ‘iz svog prošlog života u Moskvi’, a dio je kupljen u Beogradu, pa i u Zagrebu gdje je Marina, recimo, pronašla vintage poster filma ‘Pogodi tko dolazi na večeru’

Prije dvije godine, kad je počela ruska invazija na Ukrajinu, Marina Yurieva napustila je Moskvu. Nakon deset godina života u glavnom gradu Rusije, s partnerom Alexeyjem odselila je u Beograd, gdje su stvorili novi dom. Preciznije, Marina je stvorila njihov – ‘Yugo stan’.

Yurieva je dizajnerica interijera, a unajmljenom stanu od 88 kvadrata na beogradskom Vračaru pristupila je na dva načina: kao domu i kao projektu.

“Proces dizajniranja je trajao otprilike šest mjeseci. Sve se događalo paralelno s našim životom u stanu, tako da je zbilja bilo izazovno. No, istodobno i korisno zbog ispipavanja ergonomije”, govori nam Marina koja u njihovom domu uglavnom kombinira dizajnerske komade iz doba moderne.

Zašto ‘yugo stan’?

Osim ponekim predmetom iz doba Jugoslavije, Marina je stan ispunila talijanskim i skandinavskim – uglavnom vintage – predmetima; od male vješalice na zidu do stare sofe koju je sama vratila u život, napravivši posve nova sjedala i naslon.

“Sve je počelo od jedne vaze proizvedene u Jugoslaviji”, kaže Marina kad je pitamo – zašto ‘Yugo stan’?

“Znam reći da sam rođena u pogrešnoj eri. Od malih nogu sam voljela glazbu i modu 60-70-ih. Moj partner i ja skupljamo ploče, uglavnom soul i reggae singlove iz tog razdoblja. Moja odjeća je otprilike 70 posto vintage. I uvijek, kad posjetim novu zemlju, prva destinacija su mi dućani s vintage odjećom i namještajem. Tako ni Beograd nije bio iznimka, gdje sam u jednoj lokalnoj antikvarnici kupila staklenu vazu u boji, iz doba Jugoslavije. Osim toga, bilo mi je logično da stan nazovem Yugo zbog njegovog izvornog rasporeda i svih sačuvanih elemenata iz 70-ih”, objašnjava Yurieva koja je unajmila stan u zgradi iz 1974. godine.

Godine skupljanja dizajnerskih komada

Iako se sve, tvrdi, dogodilo spontano, dizajnerica interijera zaključila je da je upravo njezin stan idealan projekt kojim će se predstaviti svojoj novoj okolini. “Pomislila sam; zašto ga ne pokazati ljudima koji ne znaju ništa o meni i mom radu? Mislim da je to dobar početak za jednu novajliju u stranoj zemlji.”

Stan je stoga promišljen, dizajniran i namješten do najsitnijeg detalja. Toliko da bi se neki u njemu možda bojali nešto pomaknuti; pomalo djeluje poput savršeno složenog seta, no mnogo toga Marina je skupljala godinama.

Redom se, dakle, radi o pažljivo kuriranim dizajnerskim komadima; Normann Copenhagen i Hella Jongerius vješalice, Aldo Jacober stolci, kultna Nessino lampa (Artemide) koju potpisuje Giancarlo Mattioli, František Jirák stolci, Flosova Parentesi svjetiljka (Achille Castiglioni & Pio Manzù), Marimekko jastuci, Mayday lampa koju je za Flos dizajnirao Konstantin Grcic, stalak za časopise čuvenog Nike Kralja (koji je Alexey pažljivo restaurirao), Aaltov kultni stolac ‘Stool 60’ iz Artekove kolekcije povodom 90. godišnjice Paimio Sanatoriuma… I još nismo ni na pola popisa.

Poster kupljen u Zagrebu

Većinu stvari par je donio sa sobom “iz svog prošlog života u Moskvi”, a dio je kupljen u Beogradu, pa i u Zagrebu gdje je Marina, recimo, pronašla vintage poster filma ‘Pogodi tko dolazi na večeru’.

“Lov na vintage stvari u Beogradu bio je jako zabavan, često uz privatne prodavatelje. To mi je pomoglo da istražim razne dijelove grada, a moj posljednji ulov bila je ‘Flowerpot’ svjetiljka Vernera Pantona koju je 1968. proizveo Louis Poulsen”, otkriva nam.

Potraga za rijetkim komadima

Pitamo je koliko je u današnje vrijeme, kad je namještaj iz doba moderne toliko popularan i iskače iz svakog kutka Instagrama, teško nabaviti neki komad. Kako je ona stvorila svoju kolekciju?

“Neki od ovih komada rezultat su više od pet godina sakupljanja. Na primjer, stolica koja se nalazi u dnevnoj sobi; nju smo pronašli 2016. na ulici. Četiri godine kasnije pronašla sam odgovarajuću tkaninu i konačno smo je 2022. restaurirali. Dok smo, recimo, stalak za časopise koji je dizajnirao Niko Kralj kupili prošle godine na srpskoj stranici s vintage namještajem. Meni osobno je najdraže biti u potrazi za nečim rijetkim. Mislim da mi je to došlo s dugogodišnjim skupljanjem ploča. No, kao iskusni ‘vintage lovac’, svakako preporučujem da takve stvari tražite po različitim buvljacima i kod privatnih prodavatelja”, kaže.

Sve je počelo od tkanine

Inače, Marina karijeru nije počela kao dizajnerica interijera. Prvobitno je studirala modni dizajn, kroz koji je zavoljela rad s tkaninama. Kad je 2006. diplomirala, zaposlila se u maloj proizvodnji tekstila za interijere u Sankt Peterburgu, da bi se godinu kasnije vratila u rodni grad, Sortavalu u Kareliji, gdje je otvorila svoju tvrtku. U Moskvu je preselila 2013., gdje je nastavila raditi s tekstilom za interijere kao samostalni dizajner, surađujući s različitim proizvodnjama.

“A onda sam u jednom trenutku shvatila da želim raditi kao dizajner interijera. Čak su me i moji klijenti za koje sam radila na tekstilu često tražili da im pomognem oko čitavog interijera. Stoga sam upisala Dizajn interijera na Britanskoj višoj školi za umjetnost i dizajn u Moskvi, gdje sam diplomirala s pohvalama 2021.”, otkriva.

Kompromisi na koje su pristali

I uređenje stana u Beogradu počelo je od tkanine. Prva stvar koju je tamo napravila, kaže, bile su zavjese. Potom je krenula na zidove; tamno sivi zid u blagovaonici prefarbala je u svijetlo plavo.

Pitamo je na koje su kompromise morali pristati, budući da stan nije njihov, i što bi u njemu napravili drugačije da jest. “Da je stan naš, svakako bismo obnovili drvene prozore. U izvrsnom su stanju, ali im je potrebna renovacija zbog bolje zaštite od buke s ulice. I vjerojatno bih prefarbala bijele zidove; volim eksperimentirati s kombinacijama boja.”

Različiti scenariji rasvjete

Upravo su originalni elementi u stanu; drveni prozori i vrata te izvorni parket razlog zašto su se odlučili na ovaj stan. No, osim dizajnerskog namještaja i detalja, što im je bilo ključno kad su krenuli s uređenjem?

“U stanu ima dosta mjesta za nas dvoje i bilo nam je jako bitno da ga ne pretrpamo. Štoviše, uvijek razmišljamo o održivosti. Ljudi često kada unajme stan kupe puno jeftinih stvari koje im kasnije nije žao baciti. Nama je to neprihvatljivo”, kaže pa otkriva što je bio izazov.

“Rasvjeta mi je jako bitna, mora biti svugdje gdje je potrebna. A to je zanimljiv zadatak kada se žice već nalaze na određenim mjestima. Ipak, moj omiljeni dio dizajniranja je stvoriti različite scenarije svjetla koristeći dekorativnu rasvjetu. To mi je poput ovisnosti.”

Novi zaokret u karijeri

Kad nije u stanu ili po buvljacima i vintage shopovima, Marina obilazi Beograd i njegova mjesta za ispijanje kave. “Volim istraživati ​​brutalističku arhitekturu na području Novog Beograda. I volim dobru kavu. Moja omiljena lokalna mjesta za specialty kavu su Pržionica i D59B”, otkriva te priznaje da bi uskoro mogla napraviti novi zaokret u karijeri.

“Uvijek me zanimala izrada vlastitih komada namještaja i ukrasnih predmeta, upravo radim na nekim idejama”, kaže Marina, koju nakon svega pitamo koji joj je najdraži dio stana.

Prvo vrlo diplomatski, kao mama koju pitaju koje joj je najdraže dijete, odgovara: “Sviđa mi se stan kao cijeli životni mehanizam…”, no onda ipak dodaje: “Ali, jedan od najdražih dijelova mi je ipak blagovaonica. Ondje provodimo puno vremena.”

---

Jedan od posljednjih stanova o kojima je Haus pisao nalazi se u Zagrebu, možete ga proučiti ovdje.