Spašavanje stare kuće na Velebitu: iznutra betonska jezgra na 3 kata, izvana kameni zidovi iz 1892.

‘Nismo imali srca srušiti cijelu kuću, vidjelo se da je nekad bila prekrasna. I da je rađena majstorski’

Prije nešto više od četiri godine Bruno Bokuljić, inače građevinar iz Zagreba, krenuo je na more. Prolazio je kroz Ličko-senjsku županiju, područje koje dosta dobro poznaje jer je tamo sa svojom firmom izgradio nekoliko kuća, kad je odlučio skrenuti s puta. Ranije je, naime, čuo da se u jednom malom mjestu 15-ak kilometara od Senja prodaje stara kamena kuća. Nije puno očekivao, ali prijatelj ga je nagovorio da je ipak ode pogledati. 

“Kad sam skrenuo s ceste i ugledao to mjesto i kuću… zaljubio sam se. Ljubav na prvi pogled”, priča nam Bokuljić koji je oronulo zdanje iz 1892. kupio odmah.

‘Ključna je ta nevjerojatna priroda’

Nekadašnje selo koje je gotovo nemoguće naći na karti nalazi se na morskoj strani Velebita i okruženo je divljom prirodom. Ona je, napominje Bokuljić, razlog zašto ga je toliko oborio Francikovac.

“To i činjenica da su od mora udaljeni desetak minuta, a od Zagreba sat i pol. Ima još nešto ljudi koji tamo žive pa mjesto ima dobru infrastrukturu. Ali ključna je ta nevjerojatna priroda… U sezoni je voće svuda oko vas, maline, kupine… Zimi se snijeg ne zadržava dugo, ljeti je temperatura ugodna jer je na 700 metara nadmorske visine. Doživljaj je jednostavno čudesan; mir, tišina i savršen, čisti zrak… To je neki drugi svijet”, opisuje Bokuljić.

‘Nismo imali srca srušiti cijelu staru kuću’

Kad su on i obitelj kupili kuću, od nje su u tom trenutku ostali stajati još samo stari vanjski zidovi. Mnogi bi, budući da objekt nije bio zaštićen, zaključili da je jednostavnije i isplativije naprosto sve srušiti i podići novu kuću. Možda još jednu modernu, betonsku kocku. No, Bokuljići su odlučili sačuvati unutarnje i vanjske kamene zidove, a iznutra izgraditi snažnu betonsku jezgru. 

“Nismo imali srca srušiti cijelu kuću, vidjelo se da je nekad bila prekrasna. I da je rađena majstorski. Izgradili su je Austrijanci koji su radili tamošnju cestu, sve su uklesali u jedan od kamena. Nevjerojatno je kvalitetno građena za to vrijeme i za te dimenzije, bili su zbilja pravi majstori”, priča Bokuljić i napominje da je kuća ostala u istim gabaritima. Tri kata, svaki po 16X8 metara. 

‘Najteže je bilo zadržati kamenu arhitekturu’

Gradnja je trajala dugo. Počela je 2019., završili su tek u svibnju prošle godine. Je li očekivao da će toliko trajati?

“Iskreno, ne. Ali opet, htjeli smo je napraviti u miru, fazu po fazu. Nismo htjeli forsirati, pustili smo da stvari idu svojim tempom. Bilo nam je važno da sve bude kako treba i da na kraju ne bude nikakvih iznenađenja”, objašnjava.

Zidovi su, dakle, ostali oni stari, kameni i 80 centimetara debeli, koje su s unutarnje strane pažljivo čistili i pjeskarili. S vanjske ih pak nisu htjeli previše dirati. “Vani smo uglavnom čistili samo fuge, htjeli smo zadržati tu njihovu patinu koja je i zaštita za taj kamen”, govori. To je, kaže nam Bokuljić, bio i najveći izazov. “Najteže je bilo zadržati kamenu arhitekturu, sačuvati taj stari kamen. Trebalo je sve to očistiti, fugirati, bilo je puno posla, ali isplatilo se.”

Izgradili su posve novu, betonsku jezgru

Potom su se bacili na unutrašnjost. Izgradili su posve novu jezgru, betonsku nosivu konstrukciju na tri kata. Osim betona, materijali koji se protežu kroz kuću su standardni; žbuka i knauf te drvo, kamen i keramika koje su koristili za unutarnje uređenje. 

Danas se kroz 340 m2 Heritage Ville Velebit Soul proteže šest spavaćih soba, svaka ima 16 m2 i svoju kupaonicu. Na donjoj etaži nalaze se open space kuhinja i dnevni boravak s kaminom, odakle se izlazi na terasu s bazenom. Kuća je pametna, dakle sa svime se upravlja digitalno – temperaturom u interijeru i bazenu, strujom, kamerama, alarmom, a ima i saunu, jacuzzi, stol za biljar… 

Obiteljski smišljali ideje, arhitekt ih nadopunio

Iako je ovo bio obiteljski projekt, na kojem su idejno radili svi – supružnici Bokuljić i njihova odrasla djeca, cijelu stvar pomogli su im, naravno, zaokružiti projektanti i arhitekt. 

“Obiteljski smo imali dosta ideja i smjernica, ali sve je nadopunio arhitekt Damir Mostarac. S njim godinama surađujem i u njega imam povjerenja, tako da je on bio taj koji je na kraju rekao može li to tako kako smo si mi zamislili i treba li nešto mijenjati. Bila je to lijepa, prijateljska suradnja”, govori Bokuljić koji kuću danas iznajmljuje turistima. 

Priznaje, to isprva nije bio plan, ali kako je projekt odmicao, tako su odlučili napraviti vrhunsku kuću te kroz godine vratiti uloženo. 

Kolika je vrijednost investicije

Pitamo ga stoga možemo li razgovarati o ciframa. Bez okolišanja govori otvoreno:

“Kuću smo kupili za 30 tisuća, a uložili smo oko 400 tisuća eura. To uključuje sve; gradnju, okoliš, namještaj, uređaje… Naravno, ta cifra je mogla biti manja. Svatko za sebe bira hoće li se odlučiti za donji, srednji ili visoki nivo gradnje. Mi smo se odlučili za visoki, ali gledamo na to kao na jedno dugoročno ulaganje i vjerujemo da će nam se kroz godine vratiti. Uostalom, to je kuća koju želimo ostaviti našoj djeci”, objašnjava. 

Za kraj, pitamo ga je li proveo koju noć u vili otkad je dovršena i kakav je bio osjećaj, to prvo jutro kad se probudio u Francikovcu. “Bilo je prekrasno. Doživjeti taj mir i tišinu, tu čistu prirodu. Usred ničega ste, a opet blizu svega. Vjerujte mi, ovaj kraj čeka velika budućnost.”