Zore se sa stvarima u kući i oko nje snalazila kako je i gdje mogla. Većinu namještaja dovukla je sa smetlišta, ili kako ona kaže ‘sa škovaca’
Kad smo se upuštali u priču s Hausom, nismo bili sigurni u puno toga. Kako ćemo, što nas čeka, kako će sve to na kraju ispasti. No, oko jedne stvari nije bilo dvojbe; inspirirat ćemo ljude. I to, nadamo se, one koji poput nas nemaju puno. Nemaju viška novca za savršenu kuću na moru. Pa vjerojatno ni dosta za solidnu renovaciju stana.
Jedna od onih koja nam je svojom pričom u tome mogla pomoći je Zore Biočić. Žena koja je svojim rukama godinu dana renovirala staru, poluurušenu kamenu kućicu. Projekt koji, da su ga radili isključivo majstori, uz sve nove materijale i namještaj, teško da bi prošao ispod 50 tisuća eura. Nju je koštao desetak.
Većinu stvari dovukla ‘sa škovaca’
Stojimo na terasi Okruga Donjeg na Čiovu, vrtimo se, gledamo oko sebe i govorimo: nemoguće. Ona se gotovo ljuti. “Kako je nemoguće? Evo ga, vidite da je moguće!”
Malo kasnije sjedamo sa Zore za stol koji je prekrila povećim stolnjakom, jer joj se ne sviđa. “To mi je stol od ćaće, katastrofa je, bljak!”, vrti glavom. Stol je, zapravo, genijalan, ali ne uspijevamo je u to uvjeriti.
Zore se sa stvarima u kući i oko nje snalazila kako je i gdje mogla. Većinu namještaja dovukla je sa smetlišta, ili kako ona kaže “sa škovaca”. Tamo je nabavila i dječji krevet koji u dnevnom boravku glumi sofu, nekoliko stolaca, pločice za kuhinju i kupaonicu, okrugli stol koji stoji nasred kuće, a koji je pobrusila, obojila i lakirala. S otpada je pokupila i luster koji sada visi iznad njega.
Netko drugi bi kuću vjerojatno srušio
“Jednostavno nisam imala novca za nove stvari. A ljudi stvarno svašta bacaju, toliko toga se može odlično iskoristiti”, objašnjava dok sjedimo vani na ljetnoj temperaturi, iako je već debela jesen. Iznad nas još uvijek neumorno prelijeću avioni.
Zore nam pokazuje slike kuće kakva je nekad bila, potpuno urušenog krova. Netko drugi, s više novca i manje mašte i volje, vjerojatno bi je srušio cijelu i izgradio novu. Izgledno je veću, od betona. No, Biočić je odmah vidjela što taj kameni kućerak od svega 18 m2 može biti.
Otkud joj uopće objekt za renoviranje? “To je djedovina moje djece, nasljedstvo od njihova oca, mog bivšeg supruga. Bilo mi je žao što propada, ali nisam imala novca za profesionalne radove. Onoliko koliko sam imala toliko sam i uložila, za ostalo sam se morala snaći”, govori Zore koja, otkako ju je renovirala prije gotovo dvije godine, kuću iznajmljuje turistima. “Oduševljeni su kad dođu i vide kako izgleda. Nemaju pojma što sam sve prošla s njom”, smije se.
Gornju etažu ostavili su majstorima
Zore je, dakle, napravila malo čudo; veći dio kuće obnovila je sama te uz pomoć svog sadašnjeg životnog partnera Marija. Pritom nisu bili nepromišljeni ni suviše samouvjereni; ono što nisu znali ili se nisu usudili dirati, ostavili su profesionalcima. Prvenstveno krovnu konstrukciju koji je trebalo izgraditi posve novu i pritom napraviti galeriju.
“Zidovi u kući bili su iskoristivi, ali krovište je bilo skroz urušeno. Nismo ga mogli podići bez serklaža i to su morali meštri. To je bila i najskuplja stavka. Ukupno je na majstore i materijale za njih otišlo oko 8000 eura, to je ono što znam sigurno. Tu su i materijali i boje koje smo i sami koristili radeći na kući, ali to nisam zapisivala. No, radi se o nevelikoj cifri. Rijetko tko vjeruje da sam sve ovo napravila za tako male novce”, govori.
Terasu zidala sama, kamenom iz okolne zemlje
Zore je doduše imala i sreće. Ili dovoljno upornosti da se snađe. Struju u kući joj je složio prijatelj, besplatno. A vodu bivši suprug i sin, vodoinstalateri.
Ipak, na kući je bilo puno više posla od toga. Recimo, terasa ispred kuće – zazidala ju je sama i to kamenom koji je iskopala iz okolne zemlje.
“Ovdje u okolici je sve puno kamena. Samo malo proprpaš zemlju i evo ga. Iskapala sam ga i iz tla kuće, a onda miješala bijeli cement i vezivo pa to stavljala u čvrstu kesu od gnojiva. Kao nekad matere što su u kese stavljale šlag… To sam nanosila spužvom i zidala”, opisuje svoje zidarske početke.
Na kući je radila gotovo svaki dan
Renovacija cijele kuće trajala je, kaže, oko godinu dana. Na njoj je radila gotovo svaki dan. Svako jutro bi se iz kuće u kojoj je tada živjela, a koja se nalazi odmah do ove, spustila na terasu tadašnje male ruševine.
“Skuhala bih kavu pa se prisilila da je dođem ovdje piti. Jer ako bih je pila doma, odmah bih zaboravila što me ovdje čeka i nastavila bih s danom. I tako bih došla ovdje i gledala što sve nisam napravila. Pa bih počela: nisam ovo, nisam ono… Pa umjesto da uživam u kavi, izludjela bih samu sebe sa svime što moram. I onda aj udri. Radi, radi, skuhaj ručak, pojedi, vrati se ovdje, radi… Radila bih ovdje po sedam, osam, deset sati dnevno, kao budala”, govori gotovo ljutito na samu sebe.
‘Baš ne moram biti toliki sivonja…’
Danas, s odmakom, priznaje da se ipak istrošila. Kad bi sve radila ispočetka, tvrdi da ne bi ništa mijenjala osim te uporne potrebe da toliko toga odradi sama. Ako je izvukla neku pouku iz ovog cijelog iskustva, kaže, onda je to ta:
“S jedne strane to je velika pobjeda same sebe, ali s druge – pa brate, ne moram sve sama. Toliko sam se isforsirala, misleći da mi nema kraja. Sve bih drugo ponovila isto, ali da moram biti toliki sivonja – stvarno ne moram”, govori pa dodaje:
“Za ego je cijelo iskustvo odlično. Za zdravlje – pogubno.”
Kuhinjski element izlili od cementa
Dok hodamo po minijaturnoj unutrašnjosti (18 kvadrata dolje i 10-ak u potkrovlju) teško je po ičemu zaključiti da je veći dio kuće rezultat rada dvoje ljudi koji nikad ranije nisu gradili. Kuhinjski element su, recimo, izlili od cementa, zajedno sa sudoperom. Radna ploča je prekrivena pločicama koje je netko odbacio na smetlište, dok ih je slavina koštala 30 eura. Umjesto kuhinjskih fronti, Zore je zašila mini zastore. “Police su iskorištene puntižele, bačene s nekog gradilišta. Njih smo izbrusili i montirali”, govori.
Pločice koje su postavili u kupaonici također su sa smetlišta, a stolić na koji su montirali umivaonik napravili su, kao i onaj pored ulaznih vrata, od odbačenih elemenata. Trošak kupaonice, kaže Zore, bio je oko 170 eura. To uključuje dvije slavine, umivaonik i školjku.
Sami su postavljali i brodski pod koji se nalazi na donjoj i gornjoj etaži, no to su uspjeli samo djelomično. “Bili smo strašno spori pa su nam se majstori koji su radili krov smilovali. Nakon nekog vremena više nas nisu mogli gledati pa su nam rekli da se maknemo i da će oni dovršiti”, smije se.
Stari crijep platila kunu po komadu
No, ono što su bez razmišljanja ostavili majstorima je gornja konstrukcija koju je trebalo sagraditi posve novu, a s njom i galeriju za spavanje. Ipak, i tu je Zore radila. Crijep na krovu ona je postavljala.
“Nisam imala novca za nove kupe. Ili kako vi to zovete, crijep? E pa nisam imala dovoljno za nove, a i htjela sam stare da odgovaraju ovakvoj kući, pa smo ih pronašli u Imotskom. Jedna kupa je bila jednu kunu. Otišli smo po njih i ja sam ih postavila”, govori, kao da prepričava da je pomela dvorište.
Tata i prijatelj izradili stepenice
Ono što se također nije usudila sama jest čišćenje unutarnjeg kamena koji je bio crn od čađe. “Na dijelu gdje je bila dimna kužina kamen je bio potpuno crn. Ta čađa se najbolje skida sa solnom kiselinom, ali toga se užasno bojim. Zato smo uzeli profesionalce, s tim se nismo htjeli igrati”.
Unutarnje stepenice izradio je, kaže, prijatelj stolar. “Napravio ih je od 4 puntižele, trebala su mu cca tri sata. Daske su kupljene u Drvoni, ali više se ne mogu sjetiti cijene. Mislim da je bilo oko 60 eura…”, prisjeća se.
Otac joj je, kaže, napravio vanjsko stepenište, brusili su ga i farbali ona i Mario, kao i zidove unutra. “I ovu ogradu na terasi pronašli smo kod mog oca. Bila je stara, ruzinava. Zavarili smo je, pofarbali i sredili. I sad je kao nova”, govori. Pokazuje nam i druge ograde, jedna je zapravo čipka, druga konop koji je svezala.
Biljke je brala u prirodi i posadila tu
Bračni krevet na galeriji zapravo je kombinacija odbačenih građevinskih greda i dasaka te zaglavlja koje su iskoristili od starog kreveta koji je netko odbacio. Kad zavirite ispod madraca malo djeluje kao eksperiment dr. Frankensteina, ali očito služi svrsi.
Vanjskom dijelu kuće Zore se posvetila jednako pažljivo kao unutarnjem. Posvuda je bilje te raste, kaže, sumanuto brzo. “Ovdje sve raste kao džungla, valjda im godi ovo mjesto. Većinu stvari sam ubrala negdje po putu pa ih samo bocnula ovdje i niknule su. Bilo je minijaturno, sad raste kao ludo”, govori veselo.
Danas kad podvuče crtu na troškovnik, kaže da su na majstore i materijal potrošili najmanje osam tisuća eura, no ukupna cifra je ipak nešto veća. Konkretno, majstore su platili pet tisuća eura, materijale koje su sami kupili oko tri tisuće, no tu su se ušuljali još neki dodatni troškovi. Njih, priznaje, nije bilježila, no nisu više od par tisuća. Ukratko, renovacija same kuće koštala je između osam i dvanaest tisuća eura.
Mali bazen od starog zdenca
A kad je kuća bila gotova, došlo je vrijeme za bazen. Dobro, ne odmah. I ne posve planirano.
“Ispred terase je bila stara gustirna (zdenac) koju je trebalo maknuti. I tako sam je jedan dan gledala i razmišljala što ću. Znala sam da je moram srušiti, ali nisam znala kako sve to izvesti. Do kuće ne može doći bager, šutu bi morali nositi karijolom… Nisam znala što ću, dok mi se nije upalila lampica – pa ja zapravo imam skoro gotov bazen! Samo treba maknut ovo gore i to je to… Od tog trenutka zadala sam si cilj: sav novac od najma od tog prvog ljeta ići će za bazen. Tako je i bilo”, govori zadovoljno.
Ukupni trošak baš svega
Kako je završilo ljeto, tako su počeli radovi na mini bazenu koji možda više funkcionira kao jacuzzi. Za to su, naravno, angažirali majstora. “Staroj gustirni je samo odrezana gornja ploča. Cijela stvar je koštala oko 4000 eura, to uključuje strojarnicu, mlaznice, boju za bazen…”, govori.
Pitamo konačno Zore koliki je bio ukupni trošak; ne samo kuće, već okućnice i bazena. Dakle, baš svega. “Prošlo je već neko vrijeme, nisam svaki detalj zapisivala, ali trošak baš svega, dakle s bazenom, nije bio više od 16 tisuća eura”, govori odlučno. I svaka joj čast.
Koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najbolje iskustvo na našoj web stranici. Informacije o kolačićima koje koristimo ili opcije za isključivanje kolačića možete pronaći u postavkama Police Privatnosti
Nužni kolačići
Uvijek aktivni
Nužni kolačići su apsolutno neophodni za pravilno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići anonimno osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Analitički kolačići
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web-stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o broju posjetitelja, stopi napuštanja početne stranice, izvoru prometa itd.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.