Škola koja brižno štiti svoju djecu od neumoljive pustinjske klime

Dvorište služi kao konektor (i separator) za prostore osnovne i srednje škole, a njegovi linearni trapezoidni okviri i štitnici od sunca smanjuju toplinu i cirkuliraju hladniji zrak unutar interijera. Cjelokupna cirkulacija odvija se kroz otvorene, prirodno ventilirane hodnike

Arhitekt Sanjay Puri prije par godina dobio je izazovan zadatak: podići školu u naselju izgrađenom za smještaj ljudi koji rade u obližnjoj cementari. Izazov je ponajviše ležao u činjenici da je naselje dio Rasa, suncem gotovo spaljenog mjestašca u indijskoj državi Radžastan. 

Puri je morao pronaći način kako se izboriti s ekstremno suhim, pustinjskim okolišem te istodobno stvoriti utočište za djecu iz 1500 radničkih obitelji koja jedino što zbilja žele jest trčati i istraživati.

Problem sunca koje neumoljivo prži i visokih temperatura – koje se većinu godine kreću oko 36 stupnjeva Celzijevih – Puri je svladao kroz materijale i raspored koji je slagao prema klimi, kontekstu i topografiji. 

Dvorište služi kao konektor i separator

Svaka od učionica (osnovne i srednje škole) orijentirana je na sjever, kako bi do njih dopirala tek neizravna sunčeva svjetlost. Dvorana, osnovna škola i upravni prostor zauzimaju južnu stranu parcele otvarajući se u veliki zaštićeni otvoreni prostor prema sjeveru iza kojeg su smještene učionice srednje škole, knjižnica i menza.

Poluzaklonjeno dvorište ima više staza, povezujući dva dijela škole s uređenim prostorima za igru. A upravo dvorište ima ključnu ulogu u arhitekturi škole.

“Raspored je namjerno fragmentiran, dopuštajući otvorenim uređenim prostorima da budu isprepleteni sa školskim prostorima za učenje”, objašnjava Puri. “Dvorište pritom služi kao konektor (i separator) za prostore osnovne i srednje škole, a njegovi linearni trapezoidni okviri i štitnici od sunca smanjuju toplinu i cirkuliraju hladniji zrak unutar interijera. Cjelokupna cirkulacija odvija se kroz otvorene, prirodno ventilirane hodnike koji zaobilaze ovo središnje područje”, opisuje arhitekt koji je veliki naglasak stavio i na igru sjena koja se stalno odvija kroz dan, ovisno o tome kako pada sunce.

Reciklirana voda i prirodna ventilacija

Objekt je dovršen 2020. godine, a kako bi izdržao test vremena i neumoljive atmosferske uvjete izgrađen je “od RCC-a (betonska mješavina) uz dodatak opeke od letećeg pepela (otpadni proizvod od kojeg se, između ostalog, mogu raditi opeke), a završen je u boji terakote”, objašnjava arhitekt čije je pažljivo i promišljeno projektiranje cijelu strukturu učinilo energetski učinkovitom. 

Osim što se prirodno hladi, zgrada dobiva električnu energiju kroz višak iz obližnje cementare, dok se sva voda reciklira i ponovno koristi. 

---

Ovdje možete proučiti zanimljiv projekt jedne škole u Ljubljani.