Pogled u kuću koja je dobila Piranesija

Jedna od ključnih odluka bila je – koliko god je to bilo moguće – iskoristiti izvorne materijale. Iako je stara kamena konstrukcija bila oštećena vremenom, bila je puna potencijala. Arhitekti su je rastavili i sačuvali kao jezgru projekta, tako što su kamen iz stare gradnje uklopili u posve novu strukturu koristeći tradicionalnu lokalnu tehniku zbijanja betona

Prošli tjedan dodijeljene su prestižne Nagrade Piranesi; glavnu nagradu dobila je Kuća i pčelinjak – projekt iz Mađarske. ​Autori su Péter Szabó i Emese Galamb, osnivači OKKA arhitekata, malog, ali cijenjenog studija iz Budimpešte koji je prošle godine dovršio ovu kuću u zapadnoj Mađarskoj.

Priča o Kući i pčelinjaku kreće od stare kamene kuće iz 1908. godine, smještene u jednom od sela u udolini Balatonskog gorja, regiji poznatoj po vulkanskim brežuljcima, vinogradima i ruralnom šarmu.

Reinterpretirali stare volumene

Originalni objekt – kuća s dvije pomoćne zgrade od kojih je jedna služila kao pčelinjak za smještaj košnica – bio je u izrazito lošem stanju. Investitor je u početku planirao obnovu, no ubrzo je postalo jasno da stari zidovi neće moći nositi novu konstrukciju.

Ipak, umjesto da potpuno napuste ideju obnove, arhitekti iz OKKA-e odlučili su reinterpretirati postojeće volumene, pazeći da sačuvaju oblik i masu izvorne strukture. Ideja je bila — ne radikalno rušenje i izgradnja od nule, već novogradnja i obnova s poštovanjem prema povijesti i mjestu.

Stari kamen u novim zidovima

Jedna od ključnih odluka bila je – koliko god je to bilo moguće – iskoristiti izvorne materijale. Sve je krenulo od istraživanja okolice i samog terena. Iako je stara kamena konstrukcija bila oštećena vremenom, bila je puna potencijala. Arhitekti su je rastavili i sačuvali kao jezgru projekta, tako što su kamen iz stare gradnje uklopili u posve novu strukturu koristeći tradicionalnu lokalnu tehniku zbijanja betona, ovdje ipak pretočenu u suvremeni izraz.

U toj se tehnici prilagođena mješavina betona ulijeva u oplatu, pri čemu se u nju ugrađuju veći komadi kamenja spašeni s ruševine te bazaltni agregat dobiven iz obližnjeg kamenoloma. Time je stvorena tekstura zidova koja podsjeća na prirodni reljef brda, a upravo je ovaj iskorak i ambiciozno korištenje materijala žiri spomenuo kao jedan od ključnih razloga zašto su ovaj projek odabrali kao pobjednički.

“Žiri prepoznaje projekt zbog istraživanja materijala na razmeđi između tradicionalnog i suvremenog pristupa, pri čemu se stare oštećene kamene konstrukcije ponovno koriste u nabijeno-betonskim zidovima – tradicionalnoj lokalnoj tehnici. Nadalje, njegova profinjena tektonska izražajnost i posvećenost stvaranju jedinstvenih prostornih situacija brišu granice između interijera i eksterijera te stvaraju doživljaj krajolika koji selo integrira u sferu kuće”, poručili su obrazloženju.

Pčelinjak kao intiman multifunkcionalni prostor

Što se tiče materijala u ostatku kuće, u teraco podovima koji se protežu kroz kuću pojavljuje se isti bazaltni agregat iz kamenoloma. Unutarnja obloga krova iznad otvorenog dnevnog boravka, kao i namještaj glavne kuće i pčelinjaka, izrađeni su od ploča furniranih smrekovom šperpločom, dok je sam krov pokriven drvenim šindrama.

Osim vanjštine, arhitektima je bio podjednako važan i doživljaj kuće iznutra. Razvili su niz jedinstvenih prostornih situacija u kojima se interijer prirodno otvara prema eksterijeru, bez oštrih granica među njima. Velike ostakljene plohe i pomaknute prostorne zone stvaraju osjećaj fluidnosti – dnevni boravak neprimjetno prelazi u vrt.

Pčelinjak pritom nije samo relikt prošlosti. Transformiran je u intiman multifunkcionalni prostor – za čuvanje opreme, meditaciju ili pak degustaciju meda iz lokalnih košnica. Ova adaptacija simbolizira širi pristup: arhitektura koja podržava ruralni život, ali ga unapređuje suvremeno. Arhitekti pritom naglašavaju da je svaka odluka bila vođena mjestom – vulkanski kamen, lokalni zanati i seoski ritam uneseni su u svaki detalj.

Haus