Ne bi li bilo divno da se na ulice centra Zagreba vrati skriveni potok Medveščak? Dva arhitekta su probala

Njihova prilično ambiciozna ideja predlaže preusmjeravanje povijesnog potoka u Vlašku, u nadi da će se u ulicu vratiti život koji je nekada imala

Konačno smo dobili idejno rješenje za novi izgled stare Vlaške, još uvijek relativno frišku pješačku zonu u centru Zagreba. Prvu nagradu na javnom natječaju Grada osvojio je arhitektonski studio Atmosfera koji svojim rješenjem predlaže hortikulturne cvjetne otoke s ornamentalnim visokim travama i niskim grmovima magnolija, dvije vrste kamenog opločenja, klupe, česme…

Njihovo rješenje pobijedilo je između 23 pristigla rada, od kojih se mnogi razlikuju tek u detaljima; kakvo je zelenilo zamišljeno, kakvo opločenje, kakve klupe…

No, jedan rad koji nije ušao u nagrađenih pet otišao je ipak korak dalje. Iako ga Natječajna komisija nije odabrala, nama se čini bitnim predstaviti ga. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog kratkog maštanja o tome kako bi centar Zagreba izgledao kad bismo na njegove ulice vratili – potok Medveščak.

Što će netko zbilja moći vidjeti u Vlaškoj?

Upravo to, naime, predlažu Juraj Luetić i Saša Jungić, arhitekti koji čine zagrebački studio Inter-Comp architecture. Njihova prilično ambiciozna ideja predlaže preusmjeravanje povijesnog potoka u Vlašku, u nadi da će se u ulicu vratiti život koji je nekada imala: “Ulice poput Vlaške bile su aktivne iz različitih aspekata – kulturnog, zabavnog, proizvodnog… Ulice su bile mjesto susreta, života, aktivnosti, razgovora, proizvodnje i igre”, pišu u obrazloženju svog rješenja Luetić i Jungić. Upravo je potok, smatraju, sredstvo koje bi građane i turiste moglo vratiti u staru Vlašku.

“Ne mislimo ništa loše o drugim rješenjima, niti da je baš naše trebalo pobijediti, no mi smo krenuli od pitanja – koji je razlog zašto bi netko išao u Vlašku? Ok, stavit će se klupe, malo zelenila, bit će ljepuškasto. Ali što će netko tamo zbilja moći vidjeti? Zašto bi turist došao ciljano, a ne samo kako bi prošao na putu do Ribnjaka? S potokom bi, vjerujemo, grad stvarno dobio nešto jedinstveno u ovom dijelu Europe, mjesto gdje se ljudi žele zadržati”, tumači nam Luetić, osnivač Inter-Compa.

Potoku Medveščak presudio tramvaj

Da bismo bolje shvatili njihovu ideju, prvo moramo malo bolje pogledati povijesni aspekt čuvenog potoka. Njegove tokove, važnost i potencijal arhitekti su istražili u svom radu.

“Potok Medveščak je prije svoje prve regulacije (kraj 19. st.) tekao gotovo čitavim gradom – od svog izvora se slijevao do Kraljičinog zdenca, te je dalje tekao Ksaverskom dolinom tj. današnjom Medvedgradskom i Tkalčićevom ulicom, ulicom Pod Zidom iza niza kuća sa sjeverne strane glavnog gradskog trga, preko Vlaške i Jurišićeve sve do Palmotićeve i Draškovićeve. Dalje je nastavljao svoj tok ulicom Franje Račkog preko Krešimirovog trga i Držićeve ulice.

Potok je kroz svoju povijest doživio mnogo radova, međutim najznačajnije promjene su se dogodile krajem 19. stoljeća. Iako je bio centar kulturnog, zabavnog i proizvodnog života, poplave koje su se događale dovele su do promjena u regulaciji toka…”, pišu iz Inter-Compa o Medveščaku kojem je, barem po pitanju forme u kakvoj je bio nekada, presudio tramvaj.

‘Od 30-ih godina potok više ne teče gradom’

Naime, krajem 19. stoljeća postignuta je regulacija potoka, pa se novo korito nalazilo, objašnjavaju, nešto istočnije, a protezao se od Gupčeve zvijezde preko Ulice Medveščak do Ribnjaka. No, kasnije je pojavom tramvaja nadsvođen, radi izgradnje pruge. “Možemo reći da je potok bio prva žrtva planiranja modernog Zagreba. Od 30-ih godina 20. stoljeća potok više ne teče gradom, te polako pada u zaborav”, napominju.

Pitanje je, dakle, što bi oni danas učinili s potokom koji još uvijek možemo čuti kroz šahtove u pojedinim dijelovima grada. Njihov prijedlog je nova regulacija potoka, čime bi se “preusmjerio iz ulice Ribnjak u Branjugovu ulicu gdje bi i dalje tekao podzemno do križanja sa Starom Vlaškom. Izvirao bi na zapadnoj strani stare Vlaške, te ponirao na završetku ulice s istočne strane, prateći prirodni pad terena. Potok bi ulicom meandrirao, te na taj način stvarao mikrolokacije druženja, odmora i zabave. Nakon poniranja, potok bi se vratio u svoj postojeći podzemni tok, te nastavio dalje istim tokom kao i danas”.

Vodom žele prirodno smanjiti temperaturu

Zvuči pretjerano? Luetić tvrdi da nije, iako priznaje da bi izazov svakako bila filtracija vode te da ideja zahtijeva ozbiljnije gradske zahvate koji bi, zasigurno, privremeno paralizirali dijelove grada. Poziva se i na druge svjetske gradove koji su, fokusirajući se na vodu u svojoj jezgri (bilo rijeku ili potok) stvorili nova, ugodna mjesta oko kojih se građani žele okupljati.

S kolegom Jungićem pritom naglašava još jedan benefit njihove ideje: “Danas, voda kao element u gradu je neizostavni dio planiranja dijela grada ili njegovog uzorka. Temperatura grada iz godine u godinu raste, posebice u ljetnim vremenima, te je potrebno pronaći način na koji možemo pridonijeti regulaciji te iste temperature zraka. Po uzoru na Beč koji je već davno krenuo s ciljem smanjenja efekata topline u gradu uvođenjem vode i zelenila u ulice, ideja je oživjeti prošlost grada sa suvremenim načinom razmišljanja na način da mu vratimo izgubljeno i već sada pomalo zaboravljeno blago – potok Medveščak.”

Komisija: ‘Konceptualno dobra ideja, ali nasilna’

Ipak, njihov rad Natječajna komisija nije podržala. Iako se slažu da je konceptualno ideja dobra, smatraju da je ‘pomalo nasilna’. “Rad inspiraciju i koncept pronalazi u povijesnim gradskim potocima koji su kroz povijest bili važan element prostora u gradu. Razvojem Donjeg Grada i urbanističkom matricom 19. stoljeća potoci se zatvaraju u kanale te preko njih dolazi raster ulica i blokova koji nije u suglasju s tokovima potoka. Konceptualno dobra ideja implementira se na neprirodan način; preusmjeravanjem potoka Medveščak pod oštrim kutom prema sjeveru kako bi tok potoka bio uguran u zonu obuhvata predstavlja pomalo nasilnu implementaciju ideje”, stoji u obrazloženju Komisije.

Pitali smo Luetića što misli o tome. Kako shvaća kritiku o ‘nasilnoj implementaciji’?

“To su ljudi s velikim iskustvom, ali vjerujem da su mišljenja uvijek subjektivna. Mogu samo reći da je naša ideja bila isključivo dobronamjerna. Od spuštanja temperature na jedan prirodan način do vraćanja potoka koji ima veliku vrijednost. Pritom, zanimljivo je kako se posljednjih godina forsira ‘Zagreb na Savi’, iako Zagreb nije nastao na Savi, već pod Medvednicom čije smo potoke zatvorili. Što je golema šteta. Uostalom, i Sava je regulirana, zašto se to ne smatra nasilnim? Naime, neizbježno je da bude nasilno, jer se radi o vodi. Mogu nabrajati druge primjere, poput Seula koji je u centru grada otvorio rijeku ili slovensko mjestašca Velenje koje je uz pomoć vode napravilo posve novi centar i tako se stavio na kartu Europe… Ništa od toga ne smatra se nasilnim…”, poentira Luetić.

Druga, prirodnija lokacija za potok Medveščak?

A kako je uopće došao na ideju s potokom Medveščak? Je li i ranije razmišljao o njemu ili se to dogodilo s projektom stara Vlaška? “Zapravo sam dugo razmišljao o njemu, o tome kakva je šteta što ga ne vidimo. Često bih ga u gradu, pogotovo navečer čuo kako žubori, pa sam ga kroz godine počeo istraživati. A onda se Vlaška samo dogodila. Saša je, naime, jedan dan predložio da se prijavimo na natječaj, ali odbio sam ideju jer smo imali previše posla. No, kad sam otišao iz ureda, odjednom mi je samo sinulo – potok u Vlaškoj. Idući dan sam rekao Saši – idemo na natječaj. Ako ništa drugo, barem da znamo da smo nešto probali promijeniti. Jer, teško je kritizirati kako je nešto na kraju napravljeno, ako nisi ni pokušao sudjelovati”, iskren je Luetić

Za kraj, pitamo ga – s obzirom na kritiku komisije – pada li mu na pamet neka druga lokacija u centru, gdje bi se potok dalo izvući na površinu, ali prateći njegov prirodni tok.

“Apsolutno! Idealan je sjeverni dio Draškovićeve, koji je ionako manje više zatvoren za promet te je velike širine zbog čega bismo ga mogli nazvati svojevrsnom alejom. Imamo tramvaj s jedne i druge strane, s istočne strane imamo drvored te klupice i dva kolna traka kojima se koriste samo taksiji. Iako i dalje mislim da je Vlaška bolja, jer je vrlo intimna ulica, Draškovićeva bi svakako bila prirodnija jer je to trasa kojom potok zaista teče. Dalje ide kraj fontana na Trg burze, i to može biti lijepa pješačka zona skroz do Džamije. Kad bi se u tom dijelu izvukao na površinu, skroz do Trga žrtava fašizma gdje i teče, izgledalo bi fantastično…”