Knjižnice nisu mrtve. Najljepši dokaz je ova u Pekingu

Dugo najavljivana kao jedan od objekata koji će obilježiti svjetsku arhitekturu, u veljači je konačno otvorena Knjižnica grada Pekinga koju potpisuje poznati norveški biro Snøhetta. Čudnovati objekt, koji predstavljaju kao “najveći klimatizirani prostor za čitanje na svijetu” nalazi se u Tongzhouu, četvrti koja posljednjih godina dobiva sve veći kulturni značaj.

Snøhetta je projekt dobila 2018. godine, zahvaljujući pobjedničkom radu na međunarodnom natječaju, a knjižnica je dovršena s lokalnim partnerom ECADI. Norveški studio trenutno radi na još tri grandiozne knjižnice u Sjedinjenim Državama, što je lijep pothvat ako uzmemo u obzir da godinama vlada negativni narativ da knjižnice u doba digitalizacije odumiru.

“Ljubav koju ljudi imaju prema knjigama je omogućila knjižnicama da prežive digitalno doba i da dobiju novu šansu vratiti više svojim gradovima i njihovim stanovnicima”, govori Kjetil Trædal Thorsen, suosnivač i partner u Snøhetti. “Na nama je da reinterpretiramo odnos između tijela, uma i okoline kako bismo ponovno potaknuli užitak čitanja, i to daleko od ekrana. Knjižnice ostaju”, dodao je.

Nova uloga knjižnica

Kako bi joj još jednom vratila ulogu važnog stupa javnog i intelektualnog života te stvorila više od pukog mjesta u kojem se čuvaju knjige, Snøhetta je knjižnicu od 75.000 m2 stvorila kao središte učenja, kulture i zajednice. Gradska knjižnica u Pekingu svoju temeljnu svrhu pronalazi kao mjesto za dijalog i razmjenu ideja. Stoga se kroz cijeli prostor provlače prostori namijenjeni izložbama, predstavama, konferencijama, pa i za restauraciju starih knjiga.

“Uloga knjižnica u društvu i način na koji ih ljudi koriste uvelike su se promijenili. One sada moraju funkcionirati kao živahni prostori zajednice, omogućujući društvenu interakciju i razmjenu znanja”, pojašnjava Robert Greenwood, jedan od partnera iz Snøhette.

Stvorena su ‘brda’ i Dolina

Grandiozna zgrada obložena staklom, prema ideji arhitektonskog tima, praktički poziva prirodu u prostor za čitanje. U središtu objekta nalazi se forum visok gotovo 16 metara s kojeg se uzdižu stepenaste terase, a prostorom prolazi vijugava staza nazvana Valley, odnosno Dolina koja predstavlja “glavnu cirkulacijsku arteriju zgrade”. Dolina pritom preslikava tok obližnje rijeke Tonghui, nježno dovodeći krajolik u unutarnji prostor, istodobno povezujući sjeverni i južni ulaz kako bi posjetitelje dovelo do svih ostalih prostora u objektu.

Stepenasti elementi u prostoru zamišljeni su kao neformalne zone za opuštanje, razgovor i čitanje u tišini, dok su istodobno povezani s ostatkom objekta. Manji, poluprivatni prostori za čitanje i sastanke ugrađeni su u takozvana brdašca, dok su redovi knjiga i stolovi postavljeni na dugim, ravnim katovima.

Golemi stupovi koji glume stabla ginka

Golemi prostor koji stvara prijelaz između Doline i knjiga naglašavaju 22 metra visoki, vitki stupovi koji se praktički rascvjetavaju u ploče u obliku lišća ginka, kao referenca na 290 milijuna godina staro drvo koje potječe iz Kine. “Terasasti krajolik i stupovi nalik drveću pozivaju posjetitelje da podignu pogled i fokusiraju se na daljinu, upijajući širu sliku. Ovo je mjesto gdje možete sjediti pod stablom i čitati svoju omiljenu knjigu…”, govori Greenwood.

Na sjevernom i južnom kraju zgrade, gdje su na ulazima zasađena prava stabla ginka, pogled s brda knjižnice usmjeren je prema van kako bi se dodatno poboljšala veza s prirodom. Ideja je, naime, da knjižnica slavi prirodnu i kulturnu baštinu Pekinga spajanjem čitanja, izvedbi i krajolika.

Minimalna emisija ugljika

Objekt paralelno preispituje kako današnje knjižnice mogu odgovoriti na goruće klimatske izazove uvođenjem najsuvremenije tehnologije. Zgrada je, naime, zbog minimalne emisije ugljika dobila kineski certifikat ‘GBEL Tri zvjezdice’, što je najviši mogući standard održivosti u zemlji.

Stupovi, odnosno stabla ginka u sebi sadrže tehnologiju kojom se kontrolira unutarnja klima, rasvjeta i akustika, kao i prikupljanje kišnice s krova,a koja se koristi za navodnjavanje biljaka. Prozorski otvori se podešavaju u skladu s izloženošću suncu, dok krov ima integrirane fotonaponske panele kojima je osigurana proizvodnja obnovljive energije.