Arhitekt svojim rukama izgradio kuću s egzoskeletom; ‘To je spoj umjetnosti i mehanike’

Projekt ‘300 John Lemley’ ambiciozan je pothvat američkog arhitekta i dizajnera Bena Pennella, kojem su – u dizajniraju i izgradnji – pomogli studenti Virginia Techa, fakulteta na kojem predaje. Radi se o “eksperimentalnoj kući s egzoskeletnom strukturom” u Christiansburgu u Virginiji, saveznoj državi SAD-a, a koju je Pennell izgradio većinom sam, uz povremenu pomoć studenata i jednog izvođača.

Kuća ima 250 kvadrata i visoka je oko 13 metara, a činjenica da ju je gradio sam, arhitektu je omogućila da detaljno oblikuje svaki aspekt objekta, od strukturalnih elemenata do estetskih detalja, stvarajući prostor koji odražava njegov osobni dizajnerski izraz.

Kuća je projektirana s naglaskom na kombinaciju različitih arhitektonskih stilova i materijala. Ili, kako on sam kaže: “Opremljena je s dovoljno umjetničkih i mehaničkih pomagala da netko može reći: ‘Moj Bože, tko je, zaboga, sagradio ovu kuću? Izgleda tako strogo, tako impozantno, tako industrijsko! A ipak ima gracioznost raskošne europske palače! Apstraktnu znatiželju prvog dojma! Veličanstvenost Aalta ili Loosa!”, opisuje pomalo dramatično Pennell.

Veći dio kuće uokviren šperpločom

Pravokutna kuća ima tri nadzemne etaže s djelomično ukopanom podrumskom razinom. Stijene iskopane iz temelja, koje je Pennellov tim postavio što bliže ulici, naslagane su oko podnožja kuće kako bi joj dale rustikalan izgled.

Izvana, kuća je uska, a njezini betonski temeljni elementi strše iz stjenovite padine. Veći dio kuće je uokviren šperpločom, dok je strana okrenuta prema ulici obložena masivnim Hardie pločama (vrsta fasadne obloge od vlaknastog cementa, poznata po izdržljivosti i otpornosti na vremenske uvjete), koje su, opisuje Pennell, “preklopljene poput mega šindre”.

“Pojedinačne ploče pričvršćene su velikim vijcima sa šesterokutnom glavom kako bi izgledale mehanički, zakovano,” rekao je Pennell za Dezeen.

Poput pauna se pokušava uvećati

Dok je na jednoj strani kuće glavni ulaz, na drugoj je fasada uvučena s konzolnim trijemom koji se, prema riječima arhitekta, proteže poput “buldožerske oštrice”. Na toj strani vidljiva je šperploča koja je korištena za uokvirivanje većeg dijela kuće.

Duž cijele šire strane proteže se niz vanjskih strukturnih željeznih stupova, smještenih između greda podnih ploča. Metalna užad rastegnuta je između svakog od ovih vertikalnih elemenata, podupirući “buldožersku oštricu” i konzolne krovne strehe.

“Poput pauna koji koristi svoje perje kako bi izgledao zastrašujuće velik i lijep, kuća je okružena raznim vanjskim konstrukcijskim elementima koji povećavaju njezin doživljaj veličine i mase,” objašnjava Pennell.

Nadahnut japanskim’mini-krovovima’

Fasada je oblikovana u manirističkom stilu, s elementima koji podsjećaju na japansku arhitekturu, dok interijer sadrži složene drvene strukture i otvorene prostore koji omogućuju prirodnu ventilaciju i svjetlost. 

Krov je posebno zanimljiv; konstrukciju čine tri velika rešetkasta nosača. Krovne plohe su postavljene u slojevima, što cijeloj konstrukciji daje izgled teleskopa. Na vrhu se nalaze posebno oblikovani čelični elementi; izrađeni preciznim laserskim rezanjem imaju dvostruku ulogu: služe kao spojnice za rešetkaste nosače i oblikuju ukrasne rubove strehe. Pennell objašnjava da su ovi ukrasni elementi nadahnuti “mini-krovovima” koje možemo vidjeti u japanskoj arhitekturi.

‘Plan je bio da izgleda kao crkva’

U središtu krova nalazi se prozirna kupola iznad svjetlarnika u središtu prostora, dok je u unutrašnjosti cijeli koncept osmišljen tako da nalikuje rasporedu crkve, s kuhinjskim otokom na mjestu oltara.

“Plan je bio da izgleda kao crkva, tako da je tlocrt u obliku križa. Kuhinjski otok je oltar. Kratka os je glavna os”, kaže arhitekt. Zidovi su od žbuke, a kroz prostor se protežu drveni podovi i stolarija. Iznad svega žbuka se sužava poput vrtloga prema središnjem svjetlarniku, koji je ispunjen skulpturalnom instalacijom koju je izradio Pennell.

Poput niskobudžetnog filma

Dvije spavaće sobe i dječja igraonica nalaze se na drugom katu, dok je na trećem – koji je ujedno i najviši – glavna spavaća soba i prostor za pohranu. Ovdje su rešetkasti nosači skulpturalnog krova ostavljeni vidljivima, s dekorativnim sendvič gredama koje se protežu u stambene prostore.

Paleta materijala na drugom i trećem katu slična je onoj na prvom, s bijelim zidovima. Međutim, raspored je progresivniji, s otvorenim zidovima između prostorija umjesto hodnika.

Pennell je ovaj projekt, u koji je investirao 515 tisuća dolara, usporedio s “jeftinom B-filmskom građevinom”, povukavši tako paralelu s niskobudžetnim filmovima zbog njihove eksperimentalne prirode i potpune kreativne kontrole.

Haus