Novi život za čuvenu zagrebačku uglovnicu. I za Bread Club

‘To mjesto, taj prostor gledamo već nekoliko godina. Maštali smo i priželjkivali, čak smo ga prije godinu i pol otišli razgledati, ali tada još nismo bili spremni. Ni mentalno, ni kao firma. Rekli smo – hajmo prvo stat i posložit se. I onda je polako krenulo…’

Srijeda je, zora. Nije ni tako grozomorno rano, malo iza šest, ali jedno od najglasnijih raskrižja u centru Zagreba još uvijek je u tišini. Tek povremeno, uglavnom uspavano, prođe netko, hvata jutarnji tramvaj za posao.

Antonio i Cherry, svatko na svojoj radnoj stanici, rade zadnje pripreme prije otvaranja. Antonio je na slatkim stvarima; slaže cruffine, buhtle, cimet rolice…, Cherry pažljivo priprema sendviče. Par minuta kasnije, vrata se otključavaju; novi Bread Club na uglu Ilice i Frankopanske spreman je za svoje goste.

Ovo je dosad osma poslovnica popularne zagrebačke artisan pekarnice, ali tek druga stvorena po novom konceptu u koji je BC ekipa zaokrenula ove godine. Ono što se sada nalazi u čuvenoj, neobaroknoj uglovnici, u prostoru nekadašnje kavane Bauer, možda je najbolje opisati kao pekarnica i coffee shop, u jednom. A to je ozbiljan odmak od dosadašnjih Bread Clubova na koje smo navikli; uglavnom manjih prostora u koje uletimo, kupimo i izletimo, bez suvišnog zadržavanja. Jedina iznimka bila je Vlaška, gdje se može sjesti i popiti kava, ali ovo ovdje neka je posve druga priča. Priča koju je za BC zaokružila arhitektica Anja Gospodnetić.

Potpuno prepuštanje

Kako nam priča Zrinka Zajec, jedna od osnivačica Bread Cluba, Anji su se odlučili posve prepustiti. Ovo novo razdoblje za brend koji je Zajec praktički iz ničega prije pet godina podigla s partnerima; sestrom Anamarijom Palić Zajec, Darkom Kušićem i Andrijom Pernarom, tražilo je neke nove ljude, novu atmosferu i nove iskorake.

“Jedino u što smo bili sigurni i što nam je bilo važno, jest da novo mjesto bude toplo. Željeli smo se na neki način vratiti svom originalnom vibeu, malo se odmaknuti od hladnih prostora. A Anja nam se odmah dopala; mlada je, ima stila i svježe ideje. Ukratko, cool je. A kad smo joj se na sastanku pojavili s jednom jedinom fotkom s Pinteresta, odmah nas je doživjela.

Vrlo brzo izradila je tri mood boarda, odabrali smo jedan i to je bilo to; bili smo spremni na novi prostor”, prepričava Zrinka kako je počela suradnja s Gospodnetić na sedmoj poslovnici, ujedno prvoj po novom konceptu, onoj u Ilici 203, kod Črnomerca. Nju su, naime, otvorili u listopadu, a sada je uslijedila ova.

Geometrijski izazovan prostor

Budući da se radi o dva prostora s istim konceptom, otvorena jedan za drugim, pitamo arhitekticu je li Bread Club 8 samo preslika sedmice. “I da i ne. Naime, bitno mi je da se sa svakom poslovnicom vizualno iščitava estetika Bread Cluba, ali ne klasično franšizno kroz identične elemente i motive u svakoj poslovnici. Dapače, uvijek je naglasak na kontekstu – u ovoj poslovnici referirala sam se na povijesno nasljeđe kroz odabir komandnog namještaja i glaziranih nepravilnih pločica kvadratnog formata i pojedinih stilskih motiva. Konstante koje čine vizualno prepoznatljiv dojam iščitavaju se u koloritu i materijalima – svijetli tonovi, drvo i inox, te crnim akcentima”, objašnjava Anja Gospodnetić.

Prostor koji je posljednjih desetljeća živio razne živote, od kojih je posljednji bio dućan s cipelama, bio je geometrijski, a potom i funkcionalno vrlo izazovan, kaže Anja. Najizazovnije joj je, kaže, bilo programski, a potom i instalacijski što funkcionalnije isprojektirati prostor od 130-ak kvadrata, a bez intervencija u samoj konstrukciji. S obzirom na prilično kratke rokove s kojima je baratala, u nekim segmentima naprosto se morala snaći. Zato su odlučili da će se zadržati postojeći pod koji su zatekli u prostoru, kao i postojeći spušteni strop sa strojarskim instalacijama. “U ovom slučaju morali smo se nadovezati na raniju rekonstrukciju – ne na izvornu arhitekturu”, objašnjava Anja.

Kuća koju je arhitekt projektirao za mamu

Naime, novi BC nalazi se u neobaroknoj zgradi, nekad poznatoj kao kuća Matilde Hönigsberg. Za nju su je projektirali Hönigsberg i Deutsch, jedan od najplodnijih zagrebačkih arhitektonskih ureda krajem 19. stoljeća. Zapravo se radilo o Matildinu sinu, Leu (Lavoslavu) Hönigsbergu koji potpisuje niz čuvenih zgrada zagrebačkog Donjeg grada. On je nakon školovanja u Beču s kolegom sa studija, Julijem Deutschem, osnovao projektno-građevnu tvrtku, a zgrade koje su gradili bile su redom u stilu neorenesanse, neobaroka i neorokokoa.

Neke od poznatijih su Hotel Palace, Bukovčeva kuća s atelijerom na Trgu kralja Tomislava, Starčevićev dom na Trgu Ante Starčevića…, a među njima bila je i ova uglovnica. Leo ju je projektirao za svoju majku, a izgrađena je 1894., na spoju Ilice i Frankopanske. Nažalost, u svojih više od sto godina nikad joj zapravo nije vraćen stari sjaj, a nakon potresa 2020., u kojem je oštećena, uklonjena joj je i prepoznatljiva kupola koja se nadvijala nad ovim križanjem.

Prostor o kojem su dugo maštali

No, bez obzira na stanje u kojem je danas, Zrinka i ekipa upravo su o njoj maštali, puno prije nego što se nova poslovnica zbilja dogodila. “To mjesto, taj prostor gledamo već nekoliko godina. Maštali smo i priželjkivali, čak smo ga prije godinu i pol otišli razgledati, ali tada još nismo bili spremni. Ni mentalno, ni kao firma. Rekli smo – hajmo prvo stat i posložit se. I onda je polako krenulo. Ove smo se godine odlučili na Ilicu, uskoro ćemo završiti i Jarun (BC iduće godine i tamo otvara novu, manju poslovnicu; op.a.), pa smo hrabro zaključili – idemo i na treću lokaciju, ovdje.

I da, bilo je zastrašujuće i preogromna investicija, ali ja sam osobno oduševljena. Ne samo zato što je tu naš Bread Club, nego zato što je na tom mjestu sada nešto lijepo. Kada dođem na to raskrižje i gledam kako je živnulo, kako smo ga podigli… Sretna sam”, kaže Zrinka.

Pitamo Anju je li, s obzirom na povijest zgrade, imala dodatni osjećaj odgovornosti prema prostoru te je li ta povijest utjecala na projekt. “Apsolutno. Sav naš entuzijazam na prvim sastancima u prostoru, a koji se sastoji od tri nepravilna trapeza bio je generiran iz samog konteksta – divne uglovnice u centru grada. Iako se i u dizajnu interijera referiram na povijesni kontekst same zgrade, najveću odgovornost sam imala prema lokaciji – i kao arhitektica i kao Zagrepčanka.

Zaista obožavam naš grad i osobno emotivno prolazim ovu njegovu stilsku fazu i stupanj gradskosti samog užeg centra. Osim navedenog, imala sam i respekt prema činjenici da je i sama lokacija toliko frekventna. Recimo, da će studenti i profesori s Dizajna u Frankopanskoj 12 nekad tu doći na pauzu, ili da je lokacija direktni nastavak Dežmanovog prolaza u kojem sam nekoć voljela boraviti – posebice za vrijeme svog studiranja”, govori.

Prvi sastanci i crtanje pik trakom

Anja nam opisuje te prve sastanke koje su imali u prostoru, kad su pik trakama iscrtavali tehnologiju kuhinje po podu i svašta kombinirali. Tada su, na licu mjesta, došli do nekih ključnih odluka. “Najpozitivniji zaokret se dogodio u samom startu kad smo vitrinu za kruh i pripremu smjestili u svaki od izloga, a prolaz između dva šanka sugerira sjedenje u stražnjem dijelu poslovnice koji ne komunicira direktno s ulicom”, objašnjava.

Zanima nas kako ga ona sama, kao autorica, vidi i kako želi da ga gosti čitaju. “Prostor je slojevito dizajniran s kombinacijom i suvremenih elemenata i onih koji evociraju prethodna stilska razdoblja. Voljela bih da se osjeti i nepretencioznost i slojevitost samog dizajna ali i pozitivni entuzijazam popraćen wow efektom. Željela sam da prostor komunicira i suvremena kretanja u dizajnu i da bude ‘al pari’ prostorima slične tipologije, primjerice u Parizu ili Kopenhagenu. Bez obzira na pozitivne vanjske direktne i indirektne utjecaje koji su neizostavni utjecaj svakoga autora, projekt je jedinstven s naglašenim i ‘genius loci’ elementima i rezultat mog autorskog kreativnog i tehničkog angažmana”, odgovara.

Imali su samo dva mjeseca

Za razliku od Ilice, koja se gradila godinu dana, Zrinka priznaje da su ovaj projekt odlučiti izvesti u minimalnom roku. Od početka radova do otvorenja prošla su, naime, svega dva mjeseca. Najveće intervencije su bile instalacijske – voda i odvodnja i elektroinstalaterski radovi, te keramičarski i soboslikarski radovi. Pitamo je za investiciju, no jedino što nam može reći, osim da je bila poveća, jest da su uspjeli ostati unutar budžeta.

Anja napominje da cijela stvar ne bi tako završila, ni vremenski ni financijski, da nije bilo odlične komunikacije s glavnim izvođačem. “Ponosna sam što je ovaj projekt baš rezultat takve profesionalne i podržavajuće suradnje s izvođačem i investitorom. Pozdrav Toni!”, smije se.

Pažljivo kurirani detalji i namještaj

Na kraju, tu je i namještaj kojem je Anja, očito je, poklonila golemu pažnju. “Namještaj i detalji su pomno birani i promišljeni, volim reći kurirani. Thonet stolci su poveznica s lokalom u Ilici i svojevrsna neutralna konstanta. Drveni kino stolci s pomičnim sjedištima bili su svojedobno dio inventara art deco kina – prema informacijama dobavljača – u Mađarskoj. Posebno su mi dragi crni stolci od bambusa i bambus luster, te na tržištu rijetki vintage ‘Bauhaus’ stolac, dok je pleteni okvir ogledala također vintage s polovice prošlog stoljeća. Zidne lampe dio su recentne kolekcije poznatog danskog proizvođača, a prisutne obrade su svojevrsni sažetak estetike BC (tamno, beige i inox) i savršeno se uklapaju.

Drvena zidna obloga s bibliotekom, stol u stražnjem dijelu nepravilnog oblika i nogama obloženim u inox te inox police u stražnjem dijelu pridonose stilskom balansu prostora kao 100% suvremen dizajn. Nisam željela karikaturno kroz interijer evocirati isključivo povijesno razdoblje, već slojevito složiti i povijesne i suvremene elemente u jedan vizualno ugodan, ali meni jednako bitno (ako ne i bitnije) i stilski ispravnu i ‘školovanu’ cjelinu, poručuje.

‘Htjela sam se zaposliti u BC proizvodnji’

Inače, Anja gaji vrlo neskrivene simpatije prema Bread Clubu, tako da se ova suradnja očito morala dogoditi. “Ja sam od prvog dana vjerni kupac i fan Bread Cluba i oduvijek sam priželjkivala u nekoj fazi između svojih poslova zaposliti se u proizvodnji. Na neki način sam izmanifestirala suradnju (smijeh), iako još nisam napredovala do same proizvodnje.

Kada se ukazala prilika za suradnju, odazvala sam se s oduševljenjem i velikim entuzijazmom. Bez obzira na rokove :) Ono što je bilo ključno te je pozitivno usmjerilo i dinamiku i ishod projekta, a iščitavalo se već na prvim sastancima, jesu otvorenost i ukazano povjerenje koje sam dobila od BC ekipe i oni znaju da sam im na tome zahvalna”, zaključuje arhitektica.

---

O iskustvu stvaranja i otvaranja još jednog zagrebačkog lokala, možete čitati ovdje.